Trump reže sredstva sveučilištima; Sunić: Ne čita se Hemingway, već se nameću transrodne studije
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 18 Travanj 2025 09:06
Nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio “obračun” sa sveučilišnim elitama zbog, kako navodi, promicanja ekstremno lijevih ideologija, stigao je i prvi konkretan potez. Bijela kuća odlučila je zamrznuti čak 2,2 milijarde dolara sredstava namijenjenih Harvardu, a slična sudbina zadesila je i Sveučilište Columbia. Na tu temu u Studiju 4 sučelili su se Dejan Kovač i Tomislav Sunić.
”Naravno da sveučilišta mogu funkcionirati bez tog novca, ali u jako otežanim uvjetima”, rekao je ekonomist Dejan Kovač, dodavši kako se već osjete posljedice, jer su neki profesori ostali bez sredstava za istraživačke projekte, a neki su već dobili otkaze.
”Harvard je svjetski znanstveni vrh i ako ne možete ponuditi najbolje uvjete, nećete privući najbolje ljude”, upozorio je.
Osim gubitka projekata, financijska blokada utječe i na zdravstvena istraživanja, poput eksperimentalnih tretmana za djecu s karcinomom. Kako sada objasniti roditeljima da nemamo novac za liječenje jer je projekt zaustavljen?, upitao je.
Sunić: Ne čita se Hemingway, već se nameću transrodne studije
Politički komentator Tomislav Sunić naglasio je da Trumpova administracija ide i korak dalje – želi ukinuti Department of Education, odnosno Ministarstvo obrazovanja SAD-a.
”Radi se o uštedi, ali i o ideološkoj kontroli kurikuluma. U školama se više ne čita Hemingway ni Steinbeck, već se djeci nameću transrodne studije”, rekao je Sunić.
U tom kontekstu Trump traži i smjene uprava te smanjenje broja proarapskih studenata. Sunić tvrdi da je “woke” agenda već godinama dominantna na američkim sveučilištima te da je ironija u tome što se sada studenti koje su elite dovodile – okreću protiv njih.
Kovač: Akademske slobode ne smiju biti talac politike
Kovač ističe da obrazovanje mora biti decentralizirano i oslobođeno ideologija – s fokusom na znanstvenu izvrsnost.
”Trump pokušava kroz priču o antisemitizmu obračunati se s liberalnim centrima moći. Akademija ne može funkcionirati bez slobode mišljenja i istraživanja. Ta sloboda postoji još od Platona i Aristotela, i nijedna administracija je ne bi smjela ugrožavati”, kazao je.
Smatra da se problemi s inkluzivnošću i kvotama ne mogu riješiti ideološkim dekretima, jer “nisu svi imali jednake životne uvjete, i zato su potrebni programi za izjednačavanje šansi. No, kriterij kvalitete mora ostati glavni”.
Rasprava o kvotama i zapošljavanju: identitet ili znanje?
Sunić smatra da su kvote za zapošljavanje manjina i spolova dovele do pada kvalitete.
”Ljudi dobivaju posao po boji kože ili spolu, a ne po kompetencijama. To je problematično, posebno u vladinom sektoru, rekao je te dodao: “Jedna kandidatkinja promijenila je ime iz Schmidt u Gonzales kako bi povećala šanse za posao”.
Kovač odgovara da se kvote moraju gledati u kontekstu socijalne jednakosti. Kazao je: “Nisu svi startali s istih pozicija. Da nismo imali inkluzivne programe, još bismo živjeli u svijetu bez žena na fakultetima”.
Intelektualna emigracija i borba za znanost
Kovač upozorava da bi posljedice mogle biti dugoročne te da “nedavna istraživanja pokazuju da bi čak 75% vrhunskih znanstvenika moglo napustiti SAD”. Smatra da Harvard bez stranih studenata ne bi bio ono što jest.
”U istraživanjima umjetne inteligencije 80% rada obavljaju strani postdoktorandi, tvrdi Kovač i dodaje kako SAD nema dovoljan vlastiti kapacitet za razvoj bez međunarodne zajednice.
Sunić: Inteligencija i genetika, neugodna pitanja
Govoreći o Kini i njezinoj tehnološkoj superiornosti, politolog Tomislav Sunić dotaknuo se i osjetljive teme razlika među nacijama.
”Obično govorimo o Kini kao o vrlo naprednoj ekonomiji, izvrsnoj u umjetnoj inteligenciji, elektronici i robotici. No, ono o čemu se jako malo govori, čak i u akademskim krugovima, jest činjenica da Kinezi u prosjeku imaju znatno viši kvocijent inteligencije od ostalih južnoazijskih, pa i drugih nacija”, rekao je.
Dodao je da takve teme rijetko dolaze na dnevni red, jer su povezane s tzv. genetikom ponašanja, koja se u današnjem društvenom kontekstu vrlo oprezno interpretira, kako ne bi bilo optužbi za rasizam.
”Ako pogledate podatke, u američkim zatvorima, kojih ima oko dva milijuna, više od 50 posto čine Afroamerikanci, trećinu Hispanoamerikanci, a ostatak bijelci. Naravno, otvoreno je pitanje koliko na to utječe sredina, a koliko sustav”.
Zaključno je naveo da su brojni programi potpore Afroameričkoj zajednici kroz desetljeća – uključujući financijska ulaganja u obrazovanje i integraciju – vrijedili više od 200 tisuća milijardi dolara, ali rezultati, kaže, i dalje izostaju.
