Zašto slaviti praznik rada 1. svibnja!?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 27 Travanj 2025 13:04
Tijekom povijesnog razvitka homo faber proizvodio je sve savršenije oblike oruđa i poboljšavao uvjete života, ali je istodobno dobio sofisticirane oblike otuđenja i porobljavanja.
Povodom 1. svibnja, sindikalne Svjetske federacije i Education International godinama daju priopćenja u kojima pozivaju na uspostavljanje humanijih odnosa u procesima rada i reformu globalne ekonomije. Apeliraju na vlade diljem svijeta da prihvate i operacionaliziraju paradigmu socijalne pravde. Ništa od toga, jer je ideja socijalne pravde bila i ostala utopistička fraza ili politička i sindikalna floskula.
Od 19 stoljeća prava radnika se nisu bitnije popravila
Od 1. svibnja 1886. kada je u krvi ugušen štrajk u kojemu su radnici i anarhisti zahtijevali bolje uvjete rada, veće plaće i osmosatno radno vrijeme. Od tada do danas radnička prava se nisu poboljšala.
U ovom stoljeću otuđenje čovjeka u procesu rada, od drugih ljudi i od samoga sebe dosegnulo je vrhunac. Jeffrey Grupp u knjizi "Korporatizam – novi svjetski poredak" objašnjava kako se današnjim radnicima ispire mozak, uvjeravajući ih da je normalno živjeti izvan obitelji i doma: "Natjeralo ih se da rade za korporacije, da u radnim logorima budu svjesno robovi." Istraživanja američkog sociologa J. Berga, otkrivaju da su korporacije (u)gušile individualizam "kao temelj prvi majameričke kulture" (J. Berg u knjizi "They won’t work"). Profesori Hershey H. Friedman i Sarah Hertz tvrde da u SAD-u nestaje srednji stalež i da ta nekada moćna sila dolazi visoko na ljestvici socijalno najugroženijih građana svijeta.
Knjiga "Working" Studsa Terkela postala je bestseller sredinom sedamdesetih u SAD-a, gdje je autor (na temelju višegodišnjeg istraživanja) zaključio kako je za većinu Amerikanaca „trijumf preživjeti radni dan”. Istraživanja u Velikoj Britaniji otkrivaju da je oko 40 % svih bolovanja posljedica stresnih situacija na poslu. Dužničko ropstvo i otuđenja u radu postaju usud života suvremenog čovjeka.
Situacija se dodatno komplicira s razvojem umjetne inteligencije, koja ugrožava ili dehumanizira brojna radna mjesta. To se postiže procesima automatizacije upravljanja, od tehnološkog sektora administrativno-financijskih poslova, do obrazovnog sektora, pravosuđa, novinarstva... UI ne će ukinuti sva radna mjesta, ali će ih dehumanizirati ili prilagoditi funkcijama stroja. World Economic Forum 2023. je predvidio da će UI otvarati rada mjesta, ali da će biti eliminirano otprilike 10 milijuna radnih mjesta.
Kultura nerada
U odnosu prema radu nismo se odmakli od socijalizma i oslobađanja od rada, gdje je važno kako zaraditi, a ne kako raditi. Kultura nerada širi se konzumerizmom i ekonomskom krizom. Ona se širi s onima koji ne mogu naći posao, koji su radili i ostali bez posla, rade, a ne dobivaju plaću, zabušantima na poslu, rade posao koji ne odgovara njihovoj diplomi, parazitima koji žive od tuđeg rada, onih koji su skloni kleptomaniji, nepotizmu, mešetarima dionica, korisnicima (političkih) povlaštenih mirovina, menadžerima s nerealnim primanjima ili otpremninama, onima koji žive od politike, a nemaju odgovarajuće kompetencije ili stručnu spremu...
Dužničko ropstvo
Svjetska banka i MMF potiču zaduživanje građana, osobito zemalja u tranziciji i ekonomski „posrnulih država”.
Istraživanja koja kontinuirano provodi Centar za istraživanje tržišta pokazuju da prosječna zaposlena obitelj u Hrvatskoj ima tri kredita od kojih je jedan (i najveći) stambeni. Oni koji rade, dohodak im služi za preživljavanje. Kada se računi nagomilaju tada posežu za nenamjenskim kreditima kojima podmiruju zaostale dugove. Vladajući u Hrvatskoj se mmfgodinama zadužuju da pokriju rupe u proračunu i/ili zatezne kamate ranijih vlada. Stalno reprogramiranje dugova Hrvatskoj ruši nacionalnu samostalnost čija je posljedica dužničko ropstvo. U Hrvatskoj nije operacionalizirano načelo slobodnog tržišta. Privatizacija se transformirala u državnu i/ili privatnu otimačinu. Strani kapital u Hrvatskoj je ušao gotovo u sve pore države i društva...
Nikada kao danas u Hrvatskoj nije bio nepovoljniji odnos zaposlenih i umirovljenika. Seljaka je sve manje kao i seoskih domaćinstava. Nastavlja se pomor stočarstva i mljekarstva. Statistički pokazatelji egzodusa mladih (obitelji) su zastrašujući osobito za istočnu Hrvatsku. Domovina ostaje bez najvitalnijeg dijela stanovništva. Demografska depopulacija je dio strategije dužničkog ropstva. U danas dominantnoj „stečajnoj generaciji“ mladi više nisu isključeni iz agonije egzistencijalne drame njihovih roditelja.
Doktrinarni politikanti i čelnici sindikata za ekonomsku krizu okrivljavaju koncepciju (neo)liberalizama i/ili "truli kapitalizam". U odnosu prema radu mi smo se samo "na papiru" odmakli od bivše države. Pitanje je: Od koga očekivati zaštitu prava radnika i obespravljenih? Od "naših" lijevih buržuja koji su protiv gramzljivosti vladajućih, a kontinuirano im se sudi zbog kriminalnih aktivnosti.
Od socijalizma se nije promijenio odnos prema radu
Socrealizam je izmislio svijetu nepoznatu paradigmu oslobađanja od rada: „Nikada me ne ćeš toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi”! Pitanje iz socijalizma i danas je aktualno: Tko se od rada obogatio? Od socijalizma do danas vrijedi krilatica: "Čemu se truditi ako sam zaposlen". Samo naivne može iznenaditi činjenica da se društveni sustav može promijeniti, a da odnos prema radu ostane isti.
Alma Brnad, Anita Stilin i Ljerka Tomljenović 2016. su istraživale motivaciju i zadovoljstvo zaposlenika u Hrvatskoj.
Rezultati su pokazali nisku zainteresiranost organizacije za razinu zadovoljstva zaposlenika. To ne čudi jer nemamo sustav sankcioniranja za neradnike i stimuliranja za najbolje.
"Nitko ne bi trebao raditi. Nikad. Rad je izvor gotovo sve bijede u svijetu. Gotovo svako zlo koje možeš navesti proizlazi iz rada ili iz života u svijetu stvorenom za rad." Ovim riječima deklarirani anarhist B. Black započinje esej "Ukidanje prvi majrada" u knjižici pod naslovom "Proleteri svih zemalja, opustite se." Već u ovim prvim rečenicama Black iznosi svoje temeljno stajalište: "Rad je ruganje slobodi". U ovome se ogledaju nekadašnji aktivisti koji su danas okupljeni oko političke platforme MOŽEMO i aktualnoga gradonačelnika metropole "Lenjina u tenisicama". Isti će sada s drugovima iz SDP-a dijeliti grah za "1.maj"! To je demonstracija licemjerstva.
Od kolovoza, 2024. god. predsjedniku RH, članovima Vlade i zastupnicima u Saboru, plaće su porasle oko 70 % (nominalno, u prosjeku, oko 1500 eura). Odlukom Vlade, mirovine su rasle za svega 7 % (nominalno, od 20 do 100 eura)! Otprilike tri i pol prosječne mirovine odgovaraju jednoj prosječnoj mirovini saborskog zastupnika. Umirovljenici su najviše pogođeni inflacijom. Sada će 1. svibnja političari častiti umirovljenike grahom. To je drugi primjer licemjerstva.
Političke stranke u Hrvatskoj pitanje socijalnih prava radnika demagoški predstavljaju biračima pred izbore ili za Praznik rada! Ne smiju se abolirati odgovornosti ni čelnici sindikata. I oni imaju besramno visoka primanja i ine povlastice.
Iako istraživanja potvrđuju da se ljudi u radu otuđuju i dalje se u udžbenicima rad definira kao "svjesna, svrsishodna i organizirana aktivnost". Kako rad može bisti svjesna i svrsishodna djelatnost kada većina zaposlenika tretira rad kao prokletstvo?
Zbog svega navedenoga ne znam zašto slaviti Praznik rada 1. svibnja!? Slavljenje 1. svibnja postaje potpuno besmisleno. Uostalom Danci, Finci, Irci i Nizozemci nemaju taj državni praznik. Zašto ne slijediti njihov primjer?
Umjesto zaključka - poticajni primjeri
J. Watson u knjizi "Sociology, Work and Industry" zaključuje da je za prosperitet tvrtke najvažnije da svi akteri sudjeluju u "projektiranju, koordiniranju i vrednovanju vlastitog doprinosa u odnosu na postavljene ciljeve". Radna etika uključuje naglašenu posvećenost radu, odanost tvrtki, radnom mjestu i zajedništvu. Slavljenje Praznika rada ima smisla jedino u tim okolnostima.
dr. sc. Zlatko Miliša prof./hkv.hr
