Na žalost, nema velike razlike između muslimanskih fundamentalista, Haaškoga suda i visokih predstavnika
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 18 Svibanj 2025 16:33
O brutalnim strahotama muslimanskih ratnih zločina iz mržnje prema križu počinjenom nad, prije turske okupacije, jedinim narodom u Bosni, katolicima, najbolji i nepobitni dokazi Haaškom sudu, koji bi morao početi suditi muslimanskim ratnim i bošnjačkim ratnim zločincima, gotovo su tri desetljeća kasnije opustjela hrvatska sela u bosanskohercegovačkim krajevima
iz kojih su svi katolici pobijeni ili protjerani od strane vjere, od terorističke muslimanske vojske koja se zamotala u bosanskohercegovačku kovertu. Prolazeći hrvatskim selima, od kojih su neka zarasla u neprohodne šikare, Miletići, Putkovići, Šarići…, a u nekima se susreće i poneki starac koji je došao umrijeti na pradjedovskoj grudi, znači proći krajem gdje je muslimanska povijesna mržnja na križ bacila svoju atomsku bombu, usavršena i modificirana stoljećima mržnje.
A kada se toj kataklizmičkoj slici dodaju i slučajevi bošnjačkih terorističkih ubojstava hrvatskih povratnika, onda se slaže crni mozaik muslimanskog zločina iz mržnje prema tuđoj vjeri, prema drugom i drugačijem, a posebno iz mržnje prema kršćanstvu i križu. Te strašne slike puštaju se u hrvatska sela u kojima se politikom zastrašivanja i ubijanja starohrvatskih povratnika uvijek treba isticati muslimanstvo, jer su svi ti zločini činjeni i čine se iz vjerskih osjećaja mržnje, a brane se i dalje masovnim, zajedničkim protiv povratka prognanika, što jasno govori da u Bosni i Hercegovini, od terorističke zločinačke pojave islama na njenom teritoriju, nikada nije, a znači i ne može biti, istinski tolerantnog suživota tako dijametralno suprotnih vjerskih različitosti.
Muslimanski zločine Armije BiH
Uvijek i posvuda agresivno osvajački muslimanski napadi i mirno obrambeni kršćanski. Nepriznavanje te gorke istine, koja je uzrok cikličkih vjerskih ratova na tim prostorima, glavni je razlog petsto šezdesetdvogodišnjeg neprekidnog sukoba između osvajačkog islama i obrambenog kršćanstva na periferiji kršćanske Europe. Svi oni muslimansko-bošnjački teroristički zločini koji su počinjeni, a i oni koji se i danas čine, posebno oni koje je činila njihova zločinačka vjerska armija, samookićena plaštom Bosne i Hercegovine, što je znak planiranih zločina u vrhu političke i vjerske muslimanske vlasti, uveličavaju u svojoj brutalnosti i okrutnosti, a ohrabruju da ih i dalje čini Haaški sud ne procesuiranjem muslimanskih i bošnjačkih ratnih zločinaca poznatih imenom i prezimenom. Ništa manje ne sudjeluju ni visoki predstavnici, posebno lažima i tenkovskim napadima na hrvatske institucije, kao znak gladi u Hrvata, poznati europski politički šerifi, Ashdown, Petritsch, Bildt, Schwartz-Schilling, Inzko i sadašnji Merkeličin Schmidt koji obilježava kršćanske žrtve da ih muslimanski bošnjački snajperisti gađaju.
Ta ratnopolitička pristranost dviju svjetskih institucija, Haaškog suda i Visokog predstavnika, na muslimansko-bošnjačkoj strani, dovela je zemlju na rub nastavka Daytonom zaustavljenog, odnosno novog, vjerskog rata za teritorije. Jer, svugdje i uvijek, čak i manja politička kriza izrasla iz nepravde i agresivne okupacijske dominacije jednog naroda u višeslojnoj nacionalnoj i vjerskoj zajednici, posebno na politički i vjerski brdovitom Balkanu, korak je ka ulasku u rat sa nesagledivim posljedicama, kakve prošlost uvijek iznova bilježi na bespućima Bosne i Hercegovine.
Aktualna politička kršćanska obrana od muslimanskog unitarizma i centralizma, ekstremizma i isilizma pogonsko je sredstvo muslimanskih teritorijalnih političkih pretenzija, jačanja dominacije islama i muslimanske istine vjerskog straha od sukoba, te širenja bošnjačkog teritorija, kojega je takvim otvoreno i javno nazivao sin ratnog zločinca i ubojice hrvatske djece, stare i bolesne, a posebice mržnjom prema križu svirepog ubojice bh. fratara, Alije Izetbegovića, sin Bakir.
Očigledno je da će bosanskohercegovačku političku, sigurnosnu i ekonomsku krizu proizvoditi Haški tribunal, visoki predstavnici i muslimanski bošnjački vjersko-politički fundamentalisti i radikali sve do cilja Alijina Bakira, čiji je put pozlaćen naftnim dolarima i izgradnjom džamija čak i na katoličkom, primjerice u Travniku, gdje je radikalna islamska država proglašena čak i terorističkom, stvoren je čisti muslimanski entitet, Islamska Republika Bosna i Hercegovina.Na već izgrađenim temeljima ovih travanjskih dana nastavlja se jedinstveno muslimansko-bošnjačko obilježavanje dana zločinačko-terorističke vjerske armije BiH, obilježavanje od strane neutralnih svjedoka i sudionika tog vremena, potpuno nerazjašnjenog dana muslimanskog stradanja u Ahmićima, te zapjenjenog nacionalnog vjerskog linča nepravedno osuđenog pravoslavca, koji mirno i s pravom i razumom brani svoj pravoslavni narod od Putinova samovolja visokog predstavnika i muslimanski ekstremizam.
Bošnjaci etnički i vjerski čiste hrvatska mjesta
Sve dok se time nigdje ne dira u pogled na sliku buduće beha zajednice, ne samo da je zločin progoniti nemuslimane samo zato što ne prihvaćaju muslimansku šerijatsku beha zajednicu, nego je zločin i govoriti o takvoj njenoj održivosti. Nastala na temelju gotovo podjednako brutalnih ratnih zločina sve tri zaraćene nacionalno vjerske vojske, s tom razlikom što je postojala brojnija vojska sa stranim vjerskim fanaticima koju je Alija prozivao da bude brutalnija u ubijanju, što više zločina da čini, a gotovo tri i pol desetljeća održavana zločinima nad hrvatskim povratnicima i u institucijama vlasti kojaBošnjaci etnički i vjerski čiste hrvatska mjesta otimajući ih, pa takva država ne zaslužuje ni spomen a kamoli postojanje. Bošnjaci-muslimani u svim svojim političkim dijelovima obilježavaju Dan Armije sramnim kockama. Zločinačka teroristička vojska koja je protjerala sve katolike s područja kroz koja je prolazila uz povike Allahu Akbar!
U gotovoistom vjerskom islamskom ekstremizmu slavi se i dan muslimanske vojske, posjećuju šehidska mezarja, što je nepoznata riječ čak i mnogim muslimanima na novoizmišljenom bosanskom, zapravo turskom jeziku u lažnom i nepostojećem jeziku, a ne od jednog naroda u prihvaćenu, viševjersku beha zajednicu.Samo tako da svaki narod na svoj način, u svojoj vjeri i u svom nacionalnom kulturnom identitetu bude prihvaćen, da svatko živi na svojoj zemlji, što muslimani Bošnjaci svakodnevno potvrđuju učeći ponešto iz svoje vjere, uvijek ne priznajući tuđe i inače, spominju i zločin u Ahmićima. Dolazeći u to selo iz bilo kojeg smjera, vjerski i politički i ratno zločinački vojni čelnici, te udruge muslimanskih majki prolaze kroz nekoliko hrvatskih Ahmića, Bugojno, Travnik, Novi Travnik, Zenicu, Busovaču, Križančevo Selo, Miletiće, Buhine Kuće, Dubravicu, Guču Goru, Maljine, Bukovice Veliku i Malu, Radonjiće, Šariće, Banoviće, Pješčaru, Ćifluk, Brajkoviće, Grahovčiće, Pojske, Čukle, Rudnik, Ovnak, Brdo, Putkoviće, Trusine, Konjic, Kraljevu Sutjesku, Kakanj, Vareš, Fojnicu, Sarajevo, Jablanicu…
Nikada nitko od tih slavljenika, ni od visokih predstavnika ni od birokrata Haaškog suda nije stao pred spomenike tih tolikih katoličkih žrtava, tih hrvatskih Ahmića, i odao im počast i priznao počinjeni zločin. Kao što su se ti muslimanski pomagači i zločinci zločinački ponašali godinama prema žrtvama katolicima, tako su se ponašali i haaški birokrati, visoki predstavnici i anglo-iranski obavještajci koji su na lice mjesta došli gotovo prije samog zločina u Ahmićima. Slučajno ili znajući gdje će počiniti zločin, povijest će to sigurno obilježiti. Tolika nepravda, tolika pristranost svjetskih sila u tako složenom, stoljećima neriješenom, političkom, nacionalno-vjerskom problemu, uzrokovala je krizu velikog intenziteta koja bi mogla prerasti u globalni vjerski sukob između pravoslavlja i islama, islama i kršćanstva, jer svaka od ovih međusobno zaraćenih strana ima svoje sponzore izvan granica, muslimani u islamskim zemljama, pravoslavci u Putinovoj Rusiji.
Politika i visokog predstavnika i haaških birokrata ide prema tom najcrnjem mogućem scenariju. I umjesto da svi ti vladari BiH i suradnici muslimanskih ekstremista stanu na stranu prava naroda na samoodređenje, oni staju na potpuno krivu stranu, na stranu vjerskog islamskog unitarizma, centralizma, terorizma, na stranu islamskog totalitarizma kakav je danas u Iranu, Afganistanu, Turskoj.Bez priznanja svih Ahmića, katolika, pravoslavaca i muslimana, i osude svih počinitelja zločina prema tim Ahmićima, nema mira, jer mir je održiv samo na pravdi, pa je stoga svaka muslimanska proslava Ahmića i Dana muslimanske vojske ponovno muslimansko ubijanje ubijenih i preživjelih katolika, pred očima visokih predstavnika i Haag nepravedan.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
