Zacrtava li novi Macronov zakon put prema ustavnoj zaštiti eutanazije?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 15 Svibanj 2025 14:04
Proces legalizacije tzv. ”medicinske pomoći pri umiranju”, koji obuhvaća eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo, ponovno je u središtu javne i političke rasprave u Francuskoj. Dodatno je obilježen i neobičnim posjetom predsjednika Emmanuela Macrona Velikoj loži Francuske radi traženja savjeta oko ovog važnog pitanja.
Nakon zastoja u prosincu 2024. zbog političke krize i pada vlade Michela Barniera, rasprave su obnovljene početkom 2025. godine, a najnovija verzija zakonskog prijedloga vraćena je na doradu u saborski odbor. Ovaj zakon ograničava liječnikovo pravo na priziv savjesti po uzoru na praksu vezanu uz pobačaj koji je u Francuskoj zaštićen Ustavom. Ovo otvara nova etička pitanja uključujući i ono – zacrtava li ovaj zakon put prema ustavnoj zaštiti eutanazije i potpomognutog samoubojstva?
Zakonodavni proces ušao je u ključnu fazu u svibnju 2025., kada su zastupnici Narodne skupštine započeli rasprave o dva odvojena prijedloga zakona. Jednom koji se odnosi na legalizaciju ”pomoći pri umiranju”, a drugim na jačanje palijativne skrbi. Tema se već mjesecima nalazi na dnevnom redu francuskog parlamenta, ali postizanje konsenzusa o ovom osjetljivom pitanju i dalje ostaje neizvjesno. Novi prijedlog, koji je predložio francuski političar lijevog spektra, Olivier Falorni (MoDem) je usvojen 2. svibnja 2025. I to s 28 glasova za, 15 protiv i jednim suzdržanim, a rasprave u punom sastavu.
Francuska inače dopušta tzv. ”duboku i kontinuiranu sedaciju do smrti” u određenim terminalnim slučajevima, temeljem Zakona Claeys-Leonetti iz 2016. Taj zakon omogućuje liječnicima da pacijentu u terminalnoj fazi, koji trpi nepodnošljive patnje i ne može se izliječiti, daju kontinuiranu sedaciju dok ne nastupi smrt. Ali bez svrhe da direktno okončaju život. 2024. godine pri put Emmanuel Macron je predložio zakon koji bi legalizirao eutanaziji i potpomognuto samoubojstvo pod ”strogim uvjetima” po uzoru na Belgiju, Nizozemsku i Španjolsku.
Rasprava o zakonu je započela 12. svibnja 2025.
Razdvajanje prijedloga u dva odvojena zakona – jedan o eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu, a drugi o razvoju palijativne skrbi, smatra se simboličnom pobjedom zagovornika prava na život. Prvotni plan bio je objediniti ova dva pitanja u jedinstven zakon. No to je, prema kritičarima, bio manevar osmišljen s ciljem da se eutanazija učini prihvatljivijom povezivanjem s razvojem palijativne skrbi za teško bolesne i umiruće pacijente.
Razdvajanje u dva zakona sada omogućuje jasnije isticanje opasnosti i mogućih zloupotreba sadržanih u zakonu o eutanaziji. Bez prikrivanja iza drugih, naizgled dobronamjernih članaka.
Zakon ide u smjeru potpune liberalizacije
Prijedlog zakona, koji je dio reformi najavljenih od strane predsjednika Emmanuela Macrona 2022. godine, temelji se na preporukama Građanske konvencije o okončanju života (Convention citoyenne sur la fin de vie). Ovo tijelo, sastavljeno od 184 nasumično odabrana građana, između prosinca 2022. i ožujka 2023. raspravljalo je o pitanjima okončanja života. Prema izvješću konvencije, 75% sudionika podržalo je legalizaciju ”pomoći pri umiranju” uz stroge uvjete.
Prijedlog zakona izazvao je oštre podjele. Konzervativne skupine, Katolička crkva i dio medicinske zajednice upozorili su na rizike zloupotreba i nedovoljne zaštitne mjere. Naime pojmovi poput patnje u fizičkom ili psihičkom smislu mogu biti shvaćeni dovoljno široko da obuhvate i najbanalnije slučajeve.
Takvih primjera ima u drugim zemljama poput Belgije i Nizozemske gdje se zakon o eutanaziji postepeno širio. A posljedice su takve da su ljudi skloni zatražiti eutanaziju odnosno potpomognuto samoubojstvo zbog razočaranja u ljubavi, anksioznosti ili nekih drugih manjih problema. Malo koja poteškoća s mentalnim zdravljem se ne bi mogla staviti u ovaj kontekst ukoliko postoji ”dobra volja” izvršitelja eutanazije.
”Ovaj zakon ide predaleko u smjeru liberalizacije, a da ne daje jamstva da će bolesni, siromašni i psihički oboljeli biti istinski zaštićeni.” Izjavila je to konzervativna organizacija La Manif Pour Tous. Nekoliko zastupnika, i s desnice i s centra, javno je izrazilo zabrinutost zbog spornih točaka zakona.
”Ako imate uznapredovali stadij bolesti, poput srčane insuficijencije ili dijabetesa, mogli biste ispunjavati uvjete za eutanaziju. Time se otvara mogućnost da pravo na eutanaziju dobiju i osobe koje zapravo mogu živjeti još nekoliko godina.” Upozorio je to Philippe Juvin, zastupnik stranke Les Républicains iz departmana Hauts-de-Seine.
Udruge koje zagovaraju eutanaziju opravdavaju zakon strogim uvjetima
S druge strane, udruge poput ADMD (Association pour le Droit de Mourir dans la Dignité) koje promiču eutanaziju, kritiziraju sporost procesa i ograničenja uključena u prijedlog. Smatraju kako čovjek ima pravo na eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo te da se ono ne bi smjelo ograničavati na uvjete koje je teško ispuniti u praksi.
Zagovornici zakona pokušavaju umiriti javnost naglašavajući da postoje strogi uvjeti koje pacijenti moraju ispuniti kako bi dobili dozvolu za eutanaziju. No i unutar tih ”strogih uvjeta” ima prostora za varijacije, baš kao što je slučaj i u drugim zemljama.
Ključne odredbe prijedloga zakona
Prijedlog zakona o ”pomoći pri umiranju”, predložio je francuski političar lijevog spektra Olivier Falorni. Zakon dopušta odraslim osobama s ”neizlječivom, uznapredovalom i po život opasnom bolešću” koje trpe ”nepodnošljivu patnju” da zatraže medicinski potpomognutu smrt.
Kriteriji uključuju punoljetnost i sposobnost donošenja odluka. Potrebna je i medicinska potvrda terminalnog stanja i nepodnošljivih patnji. Kao i višestruke procjene, uključujući medicinske i potencijalno psihološke provjere. Međutim, pojam “terminalno” nije strogo definiran, što izaziva kritike zbog mogućnosti šireg tumačenja (npr. kod kroničnih, ali ne nužno smrtonosnih bolesti). U zakon su uključene i osobe s mentalnim bolestima, no uz određene uvjete.
Neki zastupnici (osobito iz stranke Les Républicains) pokušali su dodati amandman koji bi izričito isključio osobe s mentalnim bolestima i intelektualnim teškoćama. No, taj je prijedlog odbijen, što je izazvalo zabrinutost među stručnjacima i braniteljima prava ranjivih skupina.
Pravo liječnika na priziv savjesti je ograničeno
Prema izjavama ministrice zdravstva Catherine Vautrin liječnici koji ne žele sudjelovati u eutanaziji mogu se pozvati na pravo na priziv savjesti. No i ono je ograničeno ovim zakonom. Liječnici moraju obrazložiti odbijanje i ne smiju ”ometati” pacijentovo pravo, uz prijetnju kaznenih posljedica. Zbog toga stručnjaci upozoravaju da bi u praksi mogli biti izloženi pritiscima da postupaju protiv vlastitih uvjerenja.
O odvojenom prijedlogu o palijativnoj skrbi, koji je predložio Frédéric Valletoux, također se raspravlja kako bi se unaprijedila dostupnost palijativnih usluga.
Liječnici su u gotovo identičnoj poziciji kao i kod pobačaja koji je ustavno zaštićen
Kritičari upozoravaju da zakon ne pruža dovoljno zaštite, osobito zato što nije jasno što točno znači “uznapredovala ili terminalna po život opasna dijagnoza”. Ti neodređeni izrazi mogu dovesti do različitih tumačenja u slučajevima teško bolesnih pacijenata čije se zdravstveno stanje mijenja na složen i nepredvidiv način, često bez precizne dijagnoze.
Osim pokušaja od strane nekih zastupnika da se osobe s mentalnim poteškoćama isključi iz zakona, izražena je i zabrinutost da bi financijski razlozi mogli utjecati na odluku pacijenata. Dakako, zagovornici zakona tu su temu uglavnom zaobišli.
Prema nekim kritičarima, zakon uvodi stroge uvjete za liječnike, modelirane prema praksi vezanoj uz pobačaj. A to bi moglo ograničiti njihovu mogućnost odbijanja sudjelovanja u postupku eutanazije. Iako liječnicima ostaje pravo na priziv savjesti, ono je opisano kao neodređeno i potencijalno nedovoljno zaštitno. Također, tvrdnje da bi odluka o eutanaziji ovisila isključivo o jednom liječniku izazvale su zabrinutost, iako prijedlog naglašava potrebu za višestrukim provjerama.
Macronov posjet Velikoj loži Francuske: Traženje podrške masona
U svibnju 2025., predsjednik Macron posjetio je Veliku ložu Francuske, jednu od najutjecajnijih masonskih organizacija u zemlji. Ovo je izazvalo pažnju javnosti zbog rijetkosti takvih događaja u sekularnoj Francuskoj. Prema izvješćima, Macron je tražio savjete o osjetljivim reformama, uključujući pitanje legalizacije ”pomoći pri umiranju”, kako bi osigurao širu društvenu i političku podršku.
Ovaj posjet, prvi takve vrste od strane francuskog predsjednika od 2001., dočekan je s kritikom, posebice od konzervativnih skupina koje su upozorile na mogući utjecaj masonskih ideja na javnu politiku.
Širi europski kontekst
Francuska slijedi primjere Belgije, Nizozemske, Luksemburga i Španjolske, gdje je eutanazija legalizirana (samo deklarativno) pod strogim uvjetima. Naime, iskustva ovih zemalja pokazuju rizike postupnog širenja kriterija, poznatog kao ”slippery slope” ili efekt klizave padine.
Belgija dopušta eutanaziju maloljetnicima od 2014. samo ako su mentalno sposobni, imaju terminalnu bolest i trpe nepodnošljive patnje, uz detaljne medicinske procjene. U Nizozemskoj, djeca od 12 do 16 godina mogu tražiti eutanaziju uz pristanak roditelja, a stariji od 16 mogu samostalno odlučiti. Ove prakse izazivaju etičke rasprave i zabrinutost zbog mogućih zloupotreba, psihološkog pritiska i rizika za ranjive mlade osobe.
Politička dinamika i Macronova strategija
Za predsjednika Macrona, legalizacija ”pomoći pri umiranju” dio je reformskih obećanja iz kampanje 2017. i nastojanja da ostavi ostavštinu u drugom mandatu. Usvajanje ovog zakona moglo bi postati jedna od glavnih ”ostavština” njegova predsjedništva. A moglo bi zacrtati i put eutanazije u Ustav.
Ministarica zdravstva Catherine Vautrin inače političarka desnijeg spektra, ranije je bila kritizirana zbog svojih konzervativnih stavova tijekom rasprava o istospolnim brakovima. No nakon toga njezini stavovi više su okrenuti prema lijevo. Navedeni prijedlog o eutanaziji podržava.
Ipak, politička situacija je izazovna: vladajuća stranka Renaissance suočava se s unutarnjim podjelama, a krhka većina u parlamentu, nakon izbora 2024., otežava usvajanje zakona. Rasprave su napete, a zagovornici prava na život zasad nisu ostvarili značajne pobjede. Očekuje se da će konačna verzija zakona biti vrlo slična trenutnom prijedlogu, koji se smatra izrazito progresivnim.
Prijedlog zakona o ”medicinski potpomognutom umiranju” odražava duboke društvene i etičke rasprave u Francuskoj, balansirajući između prava pojedinca i zaštite ranjivih. Rasprave započete 12. svibnja 2025. ključne su za budućnost reforme. No ishod ostaje neizvjestan zbog političke polarizacije i složenosti pitanja. Francuska pažljivo korača prema mogućoj legalizaciji.
Pri tome uzimajući u obzir iskustva drugih europskih zemalja i snažnu javnu podršku za strogo reguliranu primjenu. Macronov posjet Velikoj loži Francuske dodatno je istaknuo političku složenost ove reforme. Zabrinutosti zbog nedovoljnih zaštitnih mehanizama pak, i mogućnosti zloupotreba i dalje su u središtu rasprava o eutanaziji.
