Bivši šefovi USAID-a napadaju kritičare, brane USAID-ovu promociju pobačaja
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 30 Svibanj 2025 15:00
Poteškoće s kojima se konzervativni predsjednici suočavaju kada se suprotstavljaju uglavnom ljevičarskoj birokratskoj državi
Sedam bivših direktora USAID-ovog Ureda za stanovništvo i reproduktivno zdravlje poslalo je pismo Kongresu u kojem napadaju karakterizaciju zaposlenika USAID-a kao “radikalnih ljevičara” i brane financiranje međunarodnog planiranja obitelji.
Unatoč pravnim i političkim ograničenjima koja je nametnuo Kongres, tijekom godina, USAID-ov Ured za stanovništvo i reproduktivno zdravlje bio je odjel američke vlade koji je najodgovorniji za financiranje međunarodnog lobija za pobačaj.
Bivši direktori inzistiraju na tome da su “poslušno provodili direktive administracije i Kongresa, uključujući politiku Mexico Cityja”. Politika Mexico Cityja bila je izvršna naredba koju je prvi put proveo predsjednik Ronald Reagan 1984. godine, a od tada ju je ponovno uvelo nekoliko predsjednika, a koja blokira američko financiranje stranih skupina koje promiču ili pružaju pobačaje. Izravno američko financiranje pobačaja u inozemstvu već je bilo zabranjeno Helmsovim amandmanom na Zakon o stranoj pomoći iz 1973. godine.
Direktori su provodili za život (pro-life) zakon i politiku uvijek nevoljko. J. Joseph Speidel, koji je vodio ured od 1978. do 1983., ispričao je u usmenoj povijesti da “iako je Helmsov amandman rekao da ne možemo pružiti metode pobačaja, ipak smo istraživali. Morali smo to zaustaviti s Reaganom.”
Spiedel se hvalio da, unatoč tome što su politički imenovani dodijeljeni kao psi čuvari u uredu, “trebali su im mjeseci, ako ne i godine, da shvate što se događa”. To ukazuje na poteškoće s kojima se konzervativni predsjednici suočavaju kada se suprotstavljaju uglavnom ljevičarskoj birokratskoj državi.
Speidel je napustio ured nedugo prije nego što je objavljena politika Mexico Cityja. Prema njegovom nasljedniku, Stevenu Sindingu, Speidel je “koautor članka o pobačaju koji je privukao pozornost policije istine u agenciji i rezultirao njegovom prisilnom ostavkom”.
Sinding je govorio na događaju u Wilson Centru 2015. zajedno s ostalim bivšim i sadašnjim direktorima ureda, osim Speidela.
Iako se u njihovom nedavnom pismu Kongresu pobačaj spominje samo jednom, tvrdeći da se može spriječiti povećanom upotrebom planiranja obitelji, ravnatelji su otvoreno zagovarali pobačaj kada ih politička ograničenja nisu ograničavala. Elizabeth Maguire, koja je vodila ured od 1993. do 1999., nastavila je voditi organizaciju Ipas, koja ima uski fokus na promicanje i pružanje pobačaja na međunarodnoj razini. Nakon svog mandata, Speidel je radio u pro-abortusnoj Population Action International. Sinding je nastavio služiti kao generalni direktor Međunarodne federacije za planirano roditeljstvo (IPPF). Margaret Neuse (2000.-2006.) djelovala je kao članica odbora pro-pobačajne organizacije EngenderHealth.
Duff Gillespie (1986.-1993.) ispričao je u svojoj usmenoj povijesti vrijeme koje je proveo radeći u USAID-u prije Helmsovog amandmana: “Postojao je pohod koji nikada nije ponovno uhvaćen.” Prisjetio se da je letio u strane zemlje s “tri kofera. Jedan bi bio za vašu odjeću, jedan bi bio kontracepcijski, a drugi bi bili kompleti za vakuumsku aspiraciju.” Oni su korišteni za obavljanje pobačaja, a Gillespie se prisjetio da je kutije s njima čuvao u svom podrumu. “S vremena na vrijeme, jedno od moje djece bi se uvuklo u to i napravili su sjajne vodene puške.”
Gillespie je politiku Mexico Cityja nazvao “odvratnom” na događaju u Wilson Centru, iako je u zasebnoj raspravi nevoljko priznao “rekao bih, da, nažalost, to djeluje” u ograničavanju zagovaranja pobačaja.
Tijekom svog postojanja, i unatoč zakonu i politici koji su suprotni, stav USAID-ovog ureda za planiranje obitelji i njegovih direktora mogao bi se sažeti riječima Speidela: “Iako postoji retorika o tome kako pobačaj ne bi trebao biti metoda planiranja obitelji, naravno da jest, i naravno da bi trebao biti.”
Rebecca Oas/hrvatski-fokus.hr
