Trumpov rejting: medijski narativi vs. političke činjenice
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 23 Svibanj 2025 09:10
Posljednjih par tjedana udarni globalni mediji bombardiraju svjetsku javnost navodnim lošim rejtingom američkog predsjednika Donalda Trumpa. Narativ je sljedeći: „nakon prvih 100 dana drugoga mandata Trump ima najniži rejting jednog američkog predsjednika u povijesti“.
Tako se američki i drugi Trumpu neskloni mediji naslađuju i osvećuju jer je dobio izbore, očekujući tko zna što. Možda neku narodnu revoluciju? Međutim, uvidom u same ankete i širom analizom može se konstatirati kako situacija za Trumpa nije uopće kritična iako se to namjerno tako želi prikazati.
Veliko pretjerivanje
Premda na naslovnim stranicama medija piše kako Trump ima najnižu stopu odobravanja u povijesti, same ankete priznaju da ima najniži rejting od predsjednika Dwighta Eisenhowera do danas. Dakle, radi se o 70-ak godina povijesti, a ne 249 godina koliko Sjedinjene Države postoje. Prema anketama kuća CNN i SSRS, Trumpov rejting poslije 100 dana iznosio je 41 posto, dok je 58 posto Amerikanaca neodobravalo ono što radi. Prema istim anketnim kućama, Trumpov rejting pao je za 11 posto od veljače od travnja.
Kod razmatranja anketa uvijek treba reći kako one nisu nepogrešivo pouzdane, pouzdani su jedino izbori. Manjkavosti anketa su redovita pojava. Pitanje je koliko su anketirani odgovarali iskreno, tko je targetiran, kada je odgovarao, kako su formulirana pitanja, itd. Spomenuta anketa (iako druge slično tvrde) provedena je na samo 1.678 ispitanika telefonskim putem i online, što je veoma niska brojka – broj registriranih birača u SAD-u iznosi 168 milijuna. Ankete ne treba uzimati zdravo za gotovo. Npr. uoči predsjedničkih izbora prošle godine prema anketama Donald Trump i Kamala Harris su bili izjednačeni na 47 posto da bi Trump premoćno pobijedio.
Nizak rejting – novina koja to nije
Sličan rejting od 40-ak posto nije novina i njega su imali mnogi drugi predsjednici u nedavnoj povijesti. Joe Biden je u svom jedinom mandatu od 2021. do 2025. imao prosječnu stopu odobravanja od 42,2 posto, a Donald Trump 41 posto u prvom mandatu. Usprkos niskom rejtingu, da je Biden bio desetak godina mlađi i sposoban se intelektualno natjecati s Trumpom u kampanji (oštroumne replike, brze reakcije i smislene umne igre), nema sumnje da bi bio vrlo blizu pobjede na izborima 2024. Karizmatičnim javnim nastupom mogao bi nadvladati velike probleme poput migracijske i ekonomske krize koje nije uspio riješiti u svom mandatu. U svakom slučaju, prošao bi mnogo bolje od Kamale Harris koja nije bila dorasla izazovu niti po političkom sadržaju niti formi: nejasne formulacije, gafovi, nedostatak snažnih političkih poruka.
Isto tako, iako je Trump u mandatu od 2017. do 2021. imao najniži prosječni rejting od 1938. godine (41 posto da bi potkraj mandata pao na 31 posto), na izborima 2020. za dlaku je ostao bez pobjede. Izgubio je ključne swing države za svega nekoliko desetaka tisuća glasova. Na koncu konca, da nije bilo korona pandemije, koja je uzrokovala kaos u javnom zdravstvu, recesiju i narušila Trumpov ugled neprikosnovenog vođe, nema sumnje kako bi Trump ostvario uvjerljivu, a možda i premoćnu (landslide) pobjedu nalik na onu prošle godine. Američko gospodarstvo je od 2017. do 2019. bilježilo stabilan rast, nezaposlenost je bila na povijesno niskim razinama, a burzovni indeksi su rušili rekorde. Uz to, Trumpova administracija provela je učinkovitu deregulaciju gospodarstva, poreznu reformu i počela povlačiti američke trupe iz dugotrajnih ratova, što je odgovaralo američkim biračima koji su zasićeni intervencionizmom.
„Popularni“ Obama i „nepopularni“ Bush
Kad razmatranja rejtinga predsjednika, naglasiti kako medijima omiljeni predsjednik Barack Obama nije imao neki spektakularni rejting, kako bi se dalo zaključiti na temelju medijske slike. Njegov prosjek tijekom osam godina mandata od 2019. do 2017. iznosio je „tek“ 47,9 posto. Obamin rejting narušavale su velike društvene i rasne podjele, posebno izražene u drugoj polovici mandata. Došlo do jačanja radikalnih lijevih skupina poput Antife, ali i do valova prosvjeda povezanih s pokretom Black Lives Matter, osobito nakon slučajeva policijskog nasilja nad Afroamerikancima, što je dodatno polariziralo javnost. S druge strane, dogodio se uspon desničarskih skupina poput Tea Party pokreta, koji je isprva djelovao unutar Republikanske stranke, ali je s vremenom sve više poticao ekstremniji politički diskurs. Pojavile su se radikalne desničarske skupine poput Oath Keepersa, Proud Boysa i različitih nacionalističkih i protuvladinih milicija te oživljeni Ku Klux Klan.
Za razliku od „popularnog“ Obame, njegov prethodnik u Bijeloj kući, „nepopularni“ George W. Bush tijekom osam godina mandata od 2001. do 2009. imao je bolji rejting – 49,4 posto. Premda je Bush prikazivan kao nespretan govornik i simbol neuspjeha američke intervencije na Bliskom istoku (invazije na Afganistan i Irak) uživao je potporu Amerikanaca. Imao je visok rejting u ključnim trenucima krize nakon napada 11. rujna 2001., kada je simbolizirao odlučnost i nacionalno jedinstvo. Unatoč kasnijem padu popularnosti zbog ratova i financijske krize, njegova ranija visoka podrška značajno je utjecala na relativno solidan prosječni rejting kroz cijeli mandat.
Društvene podjele uništavaju rejting predsjednika
U 20. stoljeću predsjednici su imali znatno više stope odobravanja. Bill Clinton je imao prosjek od 55,1 posto, George H. W. Bush 60,9 posto, a Ronald Reagan 52,8 posto. To su neuhvatljive brojke za predsjednike 21. stoljeća. Zašto? Zato što nekada Sjedinjene Države nisu bile toliko snažno polarizirane koliko su danas. Razlike između liberala/progresivaca i konzervativaca nisu bile toliko naelektrizirane. Amerika se drastično podijelila i sve je manje tolerancije za drugu stranu. Desnica priznaje republikanske političare, a ljevica demokrate. Malo koji političar iz Republikanske i Demokratske stranke na nacionalnoj razini SAD-a (savezne države i gradovi su druga priča) može uživati iole spomena vrijednu potporu biračkog tijela suprotne stranke.
Izrazito duboka ideološka podjela Amerike rezultirala je time da predsjednici, bez obzira na ostvarene rezultate ili osobne kvalitete, političku podršku gotovo isključivo crpe iz vlastite političke baze, dok je svaki pokušaj dobivanja široke nacionalne potpore sve teži.
To u prijevodu znači kako u SAD-u otprilike ima 50 posto republikanskih i 50 posto demokratskih birača. Republikanski ili demokratski predsjednik može zagrabiti možda jedan ili dva posto stope odobravanja suprotnog biračkog tijela. Ako su njegovi birači barem malo nezadovoljni i ne upute mu izričito podršku, dolazimo do realne stope rejtinga od oko 40-45 posto.
Trump nema razloga za brigu
Kad se sve to uzme u obzir, Donald Trump nema razloga za zabrinutost u pogledu rejtinga. Rejting mu je nešto pao zbog političkih skandala unutar vladajuće administracije, otkaza zaposlenicima savezne vlade, zabrinutosti oko carina ili prijateljskijeg stava prema Rusiji. Naposljetku, kakav god rejting imao Trump neće imati priliku kandidirati se na izborima 2028. zato što 22. amandman američkog ustava onemogućuje treći puta da osoba bude birana za predsjednika. Trump bi do trećeg mandata mogao doći kroz druge zamršene i teško ostvarive političke igre.
Međutim, ako uzmemo zdravo za gotovo da je Trumpov rejting stvarno loš, to neće negativno utjecati na rad Trumpove administracije. Američki međuizbori za Kongres su tek u studenom 2026. Tada će predsjednikov rejting igrati neku ulogu, ali puno više rejting kandidata za Senat i Zastupnički dom te rejting stranke u saveznim državama i okruzima. Čak i da Trump na kraju mandata bude imao nizak rejting oko 30 posto, republikanski kandidat za predsjednika moći će se ograditi od njega i reći da je on osoba za sebe. Sve u svemu, puno halabuke nizašto.
Za još ovakvog sadržaja pratite autorov portal Actualitica.com
