Znamo da 'srbi imadu samo ono što ukradu', ali zašto priču o našem pradjedi?

Detalji: Objavljeno: Nedjelja, 01 Lipanj 2025 09:56

Akademik Josip Pečarić – znanstvenik, spisatelj i mislioc | 7dnevno

Karakteristika Kotora je veći broj pjaca. Tako od juga prema sjeveru imamo tri pjace: Pjaca sv. Tripuna, Pjaca od muzeja i Pjaca sv. Luke (Trg sv. Nikole).

Sv. Tripun je zaštitnik Kotora. O katedrali i bazilici sam pisao pa je ona itekako važna svim Kotoranima i Kotorkama. Dao sam već i tekst o Pjaci od muzeja u kome piše da su na njemu živjele sin i unuci Eduarda Pećarića.

Ali naslov ovog teksta se odnosi na činjenicu da je Eduardovim potomcima izuzetno važna crkva sv. Nikole koju su izgradili pravoslavci.

Koliko nam je bila važna pokazuju sprovodi svih naših u vrijeme kada su pogrebi kretali iz njihovih domova prema groblju u Škaljarima.

Kretali bi od kuće do sv. Tripuna (u Katedralu nisu ulazili članovi Partije), poslije se išlo na glavnu pjacu (Pjacu od oružja) izlazilo iz zidina i obalom to Gurdića. Tu bi oni koji nisu mogli ići do groblja izjavili sućut članovima obitelji, i onda bi sprovod išao do Groblja.

Po tom opisu logično je pomisliti da su naši naši s Pjace od muzeja s te pjace, a i oni južnije, išli izravno na Pjacu od sv. Tripuna tj. u Katedralu.

Ali nisu.

Naš sprovodi su od kuća išli prema sjeveru do crkve sv. Marije, tu bi zaokrenuli do sv. Nikole, pa na jug preko Pjace od muzeja do Katedrale sv. Tripuna.

Razlog tomu je bila slika sv. Nikole iznad ulaznih vrata u crkvu. Na slici je lik našeg pradjeda Eduarda Pećarića. Crkva se gradila u vrijeme kada je Kotor bio u Austro-Ugarskoj, a slikar je bio Čeh koji je htio da lik sv. Nikole bude lik mog pradjeda.

U obitelji se pričalo kako mu je brada bila dulja od one na slici pa su ga napili i skratili je. Njemu je teško palo.

Vjerujem da je to dobar razlog za novo opijanje.

Zašto?

Pa priče o njegovim opijanima sačuvale su uspomenu na prabaku Janicu (Anu) koja mi je doista draga.

Eduard je bio jako ljubomoran i pijanstva su to pokazivala jer bi tada svašta govorio prabaki. Njoj je to dozlogrdilo i jednom kada se pijan vraćao kući zaključala je vrata. Nije mu ih otvarala i shvatio je da ju je konačno uhvatio u nevjeri. Vikao joj je to s epitetom k.rvo. Ona je otezala s otvaranjem, a on je vikao i vikao. Na kraju ga je pustila i on uleti u sobu. Pogleda ispod kreveta, a tamo se sakrio ljubavnik.

On ga pozove da izađe riječima: „Samo Ti izađi. Neću Tebi ništa, ona k.rva je kriva. Mi ćemo popita rakiju kao ljudi, a ona…“.

Ali ljubavnik ne izlazi ma koliko god ga je puta on tako pozivao.

Tada se pradjed naljutio i sam ga izvukao.

Ali onda je uslijedio šok: ljubavnik je njegovo odijelo koje je Janica napunila slamom.

Tako je prabaka izliječila pradjeda od ljubomore, a priča je ostala na radost svih nas koji smo ih naslijedili.

U svezi sa slikom na sv. Nikoli meni je draga jedna druga zgoda.

U svom tekstu Saša Dender spominje Muzičku školu preko puta crkve sv. Luke. Ali ranije je u toj zgradi bila Općina. Jedom sam bio u njoj, mislim čak kod predsjednika općine. Konstatirao je kako nema više nas Pećarića u Kotoru. Odgovorio sam mu:

-Varate se. Svaki put kad izađete iz općine možete pogledati na crkvu sv. Nikole. Ono poviše vrata vam je zapravo Eduard Pećarić!

Prije nekoliko godina na internetu sam vidio kako neki Veselinović iz Kotora tvrdi da je na toj slici neko njegov predak. Priču sam često pričao pa vjerojatno ju je od mene i čuo.

Bratića Anta. koji i danas živi na Pjaci od muzeja, pitao sam za to

Odgovorio je:

-Nisam ništa čuo u vezi slike pradjeda, ali se ne bih čudio da je i to došlo na red za falsificiranje.