Može li se Europa obraniti bez SAD-a?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 01 Lipanj 2025 16:14
SAD snosi uvjerljivo najveći dio troškova za financiranje NATO-a, vojnog saveza koji okuplja 32 zemlje. Ujedno ima i najveći broj aktivnih vojnika, najviše oklopnih vozila, mornaricu i najveće zračne snage. Da bi se Europa bez američke podrške uopće mogla (o)braniti od Rusije treba joj 300.000 dodatnih vojnika i povećanje godišnjeg obrambenog proračuna od najmanje 250 milijardi eura
u kratkoročnoj perspektivi kako bi odvratila rusku agresiju.
Odnos vojnih kapaciteta NATO – Rusija
2024. godine NATO je imao približno 3,39 milijuna aktivnih vojnika, u usporedbi s 1,32 milijuna aktivnih vojnika u ruskoj vojsci. Zbirne vojne sposobnosti 32 zemlje koje čine NATO nadmašuju Rusiju u pogledu zrakoplova, s 22.308 naspram 4.814, te u pomorskoj moći, s 2.258 vojnih brodova naspram 781.
Ruski kapacitet za kopnena borbena vozila je konkurentniji, s 14.777 glavnih borbenih tenkova naspram 11.390 NATO-ovih. Kombinirani nuklearni arsenal Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske iznosio je 5.943 nuklearne bojeve glave, dok je Rusija imala 5.977.
U 2024. godini, Sjedinjene Američke Države imale su najveći broj aktivnih vojnika među svim zemljama Sjevernoatlantskog saveza (NATO), gotovo 1,33 milijuna. Zemlja s drugim najvećim brojem vojnog osoblja bila je Turska, s oko 355.200 aktivnih vojnika. Osim toga, SAD imaju daleko najviše oklopnih vozila u NATO-u, kao i najveću mornaricu i zračne snage.
Europa bez SAD-a
Briselski think-tank Bruegel donosi prve procjene potrebnog dodatnog oružja i vojnika koje Europa mora imati kako bi se obranila, pod pretpostavkom da će doći do povlačenja SAD-a iz Europe. Fokusiraju se na kopnene borbe jer će invazija Rusije i dalje biti glavni sigurnosni izazov za Europu u doglednoj budućnosti.
Kvantificiranje prijetnje od Rusije
Za rusku vojsku, rat u Ukrajini bio je skup. Međutim, zahvaljujući širokoj mobilizaciji društva i industrije, ruska vojska sada je znatno veća, iskusnija i bolje opremljena od snaga koje su napale Ukrajinu 2022. godine. Ruska vojska i generalštab sada posjeduju neprocjenjivo iskustvo s bojišta koje nije dostigao nijedan drugi vojni sustav – osim Ukrajine.
Ruska prisutnost u Ukrajini na kraju 2024. godine iznosila je približno 700.000 vojnika, što je daleko više od vojnog kontingenta koji je izvršio invaziju 2022. godine. Ruska obrambena proizvodnja brzo je povećana. U 2024. godini Rusija je proizvela i obnovila približno 1.550 tenkova, 5.700 oklopnih vozila i 450 komada artiljerije svih vrsta. Također je rasporedila 1.800 lansirnih raketa Lancet. U usporedbi s 2022. godinom, ovo predstavlja povećanje proizvodnje tenkova za 220 posto, oklopnih vozila i artiljerije za 150 posto i lansirnih raketa za 435 posto.
Većina ovog oružja je modernizirana sovjetska oprema, ali će ruska proizvodnja nastaviti rasti, iako s manjim tempom, kad se sovjetske zalihe iscrpe. Ova redukcija bit će manje osjetna ako dođe nakon završetka sukoba u Ukrajini. Osim toga, Rusija je postigla značajan napredak u razvoju dronova, u čemu je ranije ovisila o Iranu.
Napad Rusije na neku zemlju Europske unije stoga je moguć. Procjene NATO-a, Njemačke, Poljske, Danske i baltičkih država ukazuju na to da je Rusija spremna za napad unutar tri do deset godina. Moglo bi to biti i ranije, s obzirom na planirane četverogodišnje vojne vježbe Zapad u Bjelorusiji u ljeto 2025. godine.
Potrebe koje Europa ima
Prvi prioritet Europe je nastaviti podržavati Ukrajinu – iskusna ukrajinska vojska trenutno je najučinkovitiji odvratni faktor protiv ruskog napada na EU. Ako Ukrajina odluči da je dogovor između SAD-a i Rusije o okončanju rata neprihvatljiv – primjerice zato što Putinove mirovne garancije nisu vjerodostojne – Europa je sposobna pružiti dodatno oružje Ukrajini kako bi njezine borbene kapacitete održala na istoj razini. Ukrajina i EU ovise o nekim ključnim američkim strateškim vojnim sposobnostima, uključujući obavještajnu podršku i satelitske komunikacije. Ove je teško zamijeniti u kratkom roku, ali postoje zamjene ako je potrebno.
S makroekonomske perspektive, brojke su dovoljno male da Europa može potpuno zamijeniti SAD. Od veljače 2022. godine, američka vojna pomoć Ukrajini iznosila je 64 milijarde eura, dok je Europa, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, poslala 62 milijarde eura. U 2024. godini američka vojna pomoć iznosila je 20 milijardi eura od ukupno 42 milijarde eura. Kako bi zamijenila SAD, EU bi dakle trebala potrošiti samo još 0,12 posto svog BDP-a – što je izvedivo. Bitnije pitanje je može li Europa to postići bez pristupa američkoj vojno-industrijskoj bazi.
Značajno izazovniji scenarij za Europu bio bi nevjerojatan mirovni dogovor koji bi Ukrajina prihvatila. U takvom bi scenariju Rusija vjerojatno nastavila svoje vojno jačanje, stvarajući ozbiljan vojni izazov za cijelu EU u vrlo kratkom vremenu, s obzirom na trenutnu rusku proizvodnju. EU i saveznici, uključujući UK i Norvešku, morali bi odmah i masivno ubrzati svoje vojno jačanje.
Za koliko se treba povećati broj vojnika?
Pitanje o tome koje bi kapaciteti bili potrebni za osiguranje mirovnog dogovora u Ukrajini na neki je način sekundarno. Iako postoje procjene da bi Ukrajina trebala oko 150.000 europskih vojnika kako bi učinkovito odvratila Rusiju, ti bi vojnici morali biti spremni za brzu dislokaciju kamo god Rusija odlučila napasti EU.
Trenutna pretpostavka vojnih planera NATO-a (RAND, 2024) jest da bi u slučaju ruskog napada na europsku NATO zemlju, 100.000 američkih vojnika stacioniranih u Europi bilo brzo pojačano s još 200.000 američkih vojnika, koncentriranih u američke oklopne jedinice najbolje prilagođene za istočnoeuropsko bojište.
Realistična procjena mogla bi biti da je potrebna povećanje europskih kapaciteta ekvivalentno borbenoj moći 300.000 američkih vojnika, s fokusom na mehanizirane i oklopne snage koje će zamijeniti američke teške jedinice. To bi značilo približno 50 novih europskih brigada.
Vojna koordinacija
Borbeni potencijal od 300.000 američkih vojnika značajno je veći od ekvivalentnog broja europskih vojnika raspoređenih u 29 nacionalnih vojski. Američki vojnici dolazili bi u velike, kohezivne jedinice veličine korpusa s ujedinjenim zapovijedanjem i kontrolom koja je čak i stroža od zajedničkog zapovijedanja NATO-a. Osim toga, američke vojnike podržava puna moć američkih strateških vojnih sposobnosti, uključujući stratešku avijaciju i svemirske resurse, kojih europske vojske nemaju.
Europa, uključujući UK, trenutno ima 1,47 milijuna vojnika na aktivnoj službi (SIPRI, 2024), ali učinkovitost je ometa nedostatak ujedinjenog zapovijedanja. NATO djeluje pod pretpostavkom da je najviši zapovjednik Savezničke vojske u Europi američki general – ali to može funkcionirati samo ako SAD preuzme vodeću ulogu i pruži strateške vojne sposobnosti.
Stoga, Europa ima izbor: ili značajno poveća broj vojnika za više od 300.000 kako bi nadoknadila fragmentiranost nacionalnih vojski, ili da nađe načine za brzo poboljšanje vojne koordinacije. Neuspjeh u koordinaciji znači mnogo veće troškove, a pojedinačni napori vjerojatno neće biti dovoljni za odvraćanje ruske vojske. Međutim, kolektivno osiguranje znači da problemi moralnog rizika i koordinacije moraju biti vjerodostojno riješeni.
Oprema i proizvodnja
Osiguranje dovoljno streljiva za ove snage bit će ključno, iznad trenutnih minimalnih zaliha. Na primjer, milijun granata od 155 mm bila bi minimalna količina za dovoljno velike zalihe za 90 dana visokointenzivnih borbi.
Europa bi također morala razviti kapacitete za zrakoplovstvo i transport, te kapacitete za raketne sustave, ratovanje dronovima, komunikaciju i obavještajne kapacitete. To uključuje povećanje proizvodnje dronova kako bi se uskladila s Rusijom – do razine od oko 2.000 dugometnih letećih municija godišnje. U međuvremenu, 300.000 novih vojnika trebalo bi biti regrutirano i obučeno.
Kako bi se postigli ovi ciljevi, proizvodnja u Europi morat će biti znatno povećana. Trenutni izdaci za vojnu opremu čine oko 0,7 posto BDP-a, a trebali bi se značajno povećati.
Nabava na europskoj razini bit će ključna za postizanje vojne proizvodnje uz niže troškove. Troškovi bi se mogli znatno smanjiti ako se nabava grupira i uvede veća konkurencija.
Fiskalni aspekt
Europska obrambena potrošnja morat će se znatno povećati s trenutne razine od oko 2 posto BDP-a. Početna procjena sugerira povećanje od oko 250 milijardi eura godišnje (na oko 3,5 posto BDP-a) što je opravdano u kratkoročnoj perspektivi, iako ovaj izračun nije jednostavan. Veće narudžbe trebale bi značiti da proizvodni procesi postanu učinkovitiji, smanjujući cijenu po jedinici. Međutim, brzo povećanje potražnje sigurno će povećati cijene u kratkom roku. Općenito, međutim, cijena po jedinici trebala bi opasti kako se obujmovi narudžbi povećavaju.
Treba li se svatko pobrinuti za sebe?
Podsjetimo, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u utorak je predložila i zajednički instrument za povećanje vojnih izdvajanja diljem Europske unije. Petodijelnim planom za povećanje obrambenih troškova, državama članicama EU-a omogućilo bi se korištenje do 150 milijardi eura u zajmovima. Time bi se svaka članica pobrinula sama za sebe. No, s druge strane spominjala se i zajednička vojska EU. Što slijedi ovisit će uvelike o potezima SAD-a.
