Bitka u Gradskoj skupštini
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 20 Srpanj 2025 14:30
Grad Zagreb imao je sreću da su njime u prošlosti upravljali i školovani i čestiti ljudi. Od prvoga gradonačelnika Ivana Nepomuka Kamaufa (1851.-1857.) pravnika, odvjetnika i sudca, pa nadalje redali su se mnogi obrazovani i marljivi gradonačelnici vodeći računa da doprinesu razvoju grada.
Sam Kamauf zvani Janko dobio je taj časni položaj izborom u Općinskom vijeću grada Zagreba s 29 od 30 glasova! Iako član mađaronske stranke, kao legalist pristaje uz narodnjake i slijedi politiku koja ima u temelju zasluge još živoga bana Josipa Jelačića. (O njegovoj sudbini pisali smo opširno i prikazali svu tragiku i njega i obitelji.) Kamauf raspolaže s vrlo malo novca za silne potrebe Zagreba: prašne, blatne, nepopločane i neosvijetljene ulice, nepostojanje kanalizacije, vodovodne opskrbe, nužna izgradnja vojarni kako bi građane oslobodio prihvaćanja vojske, uvođenje reda u posjedovne knjige itd. Unatoč tome mora prirediti posjet kralja Franje Josipa I. 1852. koji će koštati 15 000 forinti! Vojska je htjela zaraditi i predložila da se moraju platiti zaštitari na dočeku kralja, ali Kamauf je to otkazao: narod nije divlji i dočekat će kralja u posvemašnjem redu! Tako je i bilo. Klicalo se mladome kralju i nadalo boljitku… Iako njemačkoga prezimena, predložio je Kamauf da se postavi spomenik banu Jelačiću i pri tom se priložilo 3000 forinti za tu namjenu. (To je prvi predložio još ranije političar, publicist i jezikoslovac Andrija Torkvat Brlić nakon boravka u Parizu!)
Sasma je razvidno da se djelovanje ne samo prvoga gradonačelnika pokazalo dobrim izborom u onom teškom vremenu kad se počinjao zgušnjavati pritisak i Beča i Pešte i na pomolu je bila nova apsolutistička politika. Ma koliko ta funkcija ovisila o upravi koja naređuje izdaleka, uvijek je djelovanje gradonačelnika ovisilo o njegovom karakteru i obrazovanju, odgoju i osjećaju odgovornosti. Ne planovi za sutra i do Božića, nego za daleku budućnost grada, organizma toli složenoga i ovisnoga o mnogim elementima ustroja da bi uopće mogao živjeti i raditi.
Naš sadašnji gradonačelnik nije izabran u omjeru 29 od 30 glasova, njega je birao manji dio naroda koji je izašao na izbore.gradonacelnik Tomasevic Sada u Gradskoj skupštini ima većinu i može raditi kaj god ga je volja, rekla bi naša suseda Slavica. (Često mi izgleda kao glas naroda ili kor iz grčke tragedije.) Oporba nije jedinstvena, neuvjerljiva je galama nekako onemoćaloga šarmantnoga Hermana, ljupki glasić pametne Selakove-Raspudićeve nema auru karizme unatoč ubodima u probleme, a vječni branitelj hrvatskih prava Hasanbegović nema dovoljno glasova da bi mogao svojim inače jakim argumentima potući većinu koja je u možemovsko-esdepeovskim rukama. Ta će pat pozicija trajati duge četiri godine.
Sada je na dnevnom redu Gradske skupštine, osim nekih nužnih problema, ipak najvažniji za ovu vladajuću garnituru: priključenje Zagreba „Mreži duginih gradova“. U toj Mreži već postoji 57 gradova svijeta! Oni imaju dužnost uplatiti neku mizernu članarinu, a za uzvrat izvršavati naredbe koje prate sankcije! I nisu tu samo bojanje klupa i pločnika u dugine boje! Ne, gospodo! Od vrtića sa svim odvratnim pokušajima izluđivanja djece o rodnim pitanjima, sa slikovnicama i igračkama za „duginu obitelj“, sa zahodima za tko zna kakav rod i broj, do upisa roditelj 1 i roditelj 2.RCN Bilo je i prije pokušaja za taj model života, ali propalo. No sada možemovci i prirepak SDP imaju većinu u Gradskoj skupštini pa je baš sada konačno usvojeno! No nemojte misliti da je to bezazleno. Zahvati u projektu te Mreže imaju dalekosežne namjere i posljedice. Nije se stalo na obojenim klupicama i asfaltu, tek počinje histerično ludilo: u svim javnim ustanovama (škole, sudovi, pošte itd.) moraju se zahodi dijeliti na rodove koliko ih bude; obrasci i dokumenti za svaku javnu djelatnost moraju sadržavati jezične bravure za sve rodne oblike, na vratima ustanova i kancelarija mora pisati svako dugino opredjeljenje, oslovljavanje klijenata mora biti na novogovoru kojega moramo naučiti. Sve to i još puno toga mora biti inkluzivno i politički korektno u odnosu na elgebete, samo na njih, ne na katolike, muslimane, budiste, Hrvate, Uzbekistance i ine. O tima elgebeteovcima ovisi sudbina svih nas, o toj zanemarivoj manjini koja zaposjeda urede u javnim službama, u školstvu (Filozofski fakultet, Političke znanosti, Pravni fakultet), a osobito kulturu, nju naročito ljube, ljube kao ljubljenje asfalta, lizanje tabana i koječega drugoga jedni drugima, skidanje do golih im tijela i izlaganje na trgovima. Neobično je plodno tlo na kome rastu udruge duginih boja koje su nikle kao gljive poslije kiše i dobro se obojile milijunima eura. I to samo od Grada! Ono što daje Ministrica tu se ne broji.
Zagreb je postao dio „Mreže duginih gradova“. Sada gradska uprava i gradonačelnik imaju pravo, prema programu koji je predstavljen u GS, osnivati lgbt radionice, socijalno uključiti svakoga tko hoće, za članove gradske uprave organizirat će se posebne online radionice, održavat će se sastanci ( honorari), putovati na druge destinacije na takve sastanke kako bi se razmijenila vrijedna postignuća, sačinjavat će se komisijska projektna suradnja, a naročito će se voditi računa o osnivanju odvjetaka u jedinicama lokalne samouprave… Lokalni Izbori 2025 Zagreb 768x432Onda slijedi kontrola u obliku godišnjega pregleda uspjeha ili neuspjeha sa sankcijama kakve već vrše ti kontrolori u mnogim gradovima duginih boja: otpuštanje neposlušnih, novčane kazne za roditelje koji ne pristaju da im djeci pornografskim slikovnicama ispiru mozak, pa čak i zatvorske kazne. Svaki dugin grad mora biti prijestolnica inkluzije.
Sve to piše u programskom tekstu koji je predočen članovima Gradske skupštine grada Zagreba. Samo slijepci i umno poremećeni ne vide što nam se sprema. Ovo je pomor i zator svakoga razuma, puštanje vuka i lisice u kokošinjac, ili čak svinjac kako sada zovu i Sabornicu i Gradsku skupštinu. (O sabornici nismo ovoga puta namjerili govoriti, gledamo svaki dan i ne možemo se dosta nadiviti: o čemu se čerupaju lijevi, srednji i desni! Sami ustaše, četnici i neki tobože liberalni viču, vrijeđaju se, prijete a potom spakiraju kofere i idu na zasluženi odmor. Uzmu onih pet tisuća eura plaćice i svoj autić pa ravno do plavoga mora i svoje jahtice.)
Koliko će koštati sve prenamjene javnih ureda, koliko zbrke i laži za javnost će iscuriti iz njih, jer nije ova odluka jedina u tome smjeru: pročitajte što piše portal Narod.hr pa će vam svanuti nova zora i novi dan. Izbušene su nove luknje na šajtoflinu iz kojih se buju dobro nasisali ti „ranjivci“, veli suseda Slavica. Ima ona njuh i sluh bolji nego pas tartufer, odrasla u grubim vremenima kad je mačak baruna Raucha bil bolje sit neg njen japa.
I onda mi padne na pamet kako naš seljak, koji hrani te „ranjive skupine“ i namiruje s ono nešto radnika milijune eura za kulturne programe stotinama raznih udruga i njihovim manjinskim pravima, mora požnjeti tonu pšenice da bi dobio 160 eura!!!puzzle23
Seljak dobiva 160 eura za 1000 kilograma pšenice! Koliko pšenice mora dopremiti da bi zaradio plaćicu saborskih junaka i junakinja od 5000 eura? Eto vam, dragi čitatelji, zadatak iz četvrtoga razreda osnovne škole. Koliko pšenice za prinadležnosti jedne Rade Borić (pogledati podatke svima dostupne)? Iako je ona mica maca saborničarska prema drugim dobro namirenim neradnicima iz blaženih udruga, koje je sam nečastivi izmislio! A tek oni „ranjivci“ i manjinci koje trebamo zaštititi: svi su uključeni u neku nevladinu udrugu – žena u jednu, suprug u drugu, a oboje u treću! Ima još boljih kombinacija jer to su školovani ljudi, veli naša Slavica, navučili su kak se ne mora crnčiti kak stekli pes od jutra do navečer, mogla bi se i moja Rozica svleči i lizati asfalt ili pak vudarati u bubanj na Jelačić placu! Mam padne stotinjarka eurića!
Da, narodu se samo pričinja da je velika nepravda na svakom koraku, ali ga začas uvjere da nema brige, neka mirno spava i to najviše kad je izborni dan jednom u četiri godine. Onda se viđaju umirovljenici kako sporim korakom stižu na pusta birališta. Neki se sjećaju izbora poslije Drugoga svjetskoga rata, onda postaju sretni bez obzira na ishod.
