Ružna navika širi se među Hrvatima i neće posustati: Postajemo potpuno nemoćni
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 25 Srpanj 2025 10:04
Trebali bismo manje koristiti mobitele, zar ne?
Ljeto je. Vrijeme velikih ciljeva među kojima je odmor od tehnologije možda i najveći. Vjerojatno je nemoguće naći stručnjaka bilo za tehnologiju, bilo za psihologiju koji se ne bi složio s takvim ciljem. Dapače, toplo bi ga savjetovali.
Međutim, tehnologija mijenja naše živote tako da lijepo postavljen i koristan cilj vrlo efikasno pretvara u iluziju.
Živimo zapravo u rastrganosti između suprotnih poruka. Trebali bismo se dakle manje služiti svojim pametnim mobilnim telefonima. Ali ne možemo jer smo navikli uvijek biti dostupni pa ne možemo mobitel ostaviti kod kuće kada, recimo, idemo na plažu. Zamislimo da smo nekako uspjeli sebi dopustiti da budemo nedostupni i da nikoga ne možemo nazvati s plaže i ostavili smo mobitel kod kuće.
Što smo sve ono ostavili?
Ostavili smo četvrtinu, trećinu, pola ili 75 posto života? Gotovo da je tako. Ostavili smo društvo naših virtualnih prijatelja na društvenim mrežama kojima se nećemo moći pohvaliti fotografijom s plaže. Ispasti će kao da nismo ni bili na njoj. Ostavili smo i sam 'fotoaparat' pa odlazak na plažu nećemo moći ovjekovječiti, a možda su more i nebo promijenili boju. Ostavili smo i sredstvo za navigaciju pa ako s dobro utabanog puta do plaže i natrag poželimo otići na neko nepoznato nam mjesto pitanje je kako ćemo se snaći. Ostavili smo i sat koji iz nekog neobičnog razloga imamo samo na mobitelu pa nam i određivanje vremena postaje problem. One fore sa prstima, horizontom i suncem se malo tko danas više sjeća.
Ostavljajući mobitel kod kuće sa sobom ne nosimo sve više i više onoga što nam treba. Ostavljamo kod kuće aparat s našom kolekcijom aplikacija 'koje život znače'. U trgovinama plaćamo aplikacijama na mobitelima i već lagano čudno gledamo ljude koji vade kartice, a za one koji iz džepova izvlače snopove novčanica dobronamjerno se pitamo osjećaju li se sigurnima. Dok plaćamo aplikacijom spremljenom u mobitel istovremeno otvaramo drugu tražeći u sve brojnijoj paleti 'karticu odanosti' za trgovinu u kojoj se nalazimo kako bismo dobili bodove i budući popust. Odani smo svim trgovinama u koje zalazimo, jer smo zapravo odani potrebi da uštedimo. I zato ćemo provoditi vrijeme pregledavajući koliko smo bodova skupili na kojoj kartici odanosti prilikom slijedeće kupnje.
Ne možemo ni jesti bez mobitela
Ponekad jedemo izvan kuće, a to nikako ne možemo bez mobitela jer se na svetom ekranu nalazi ne samo aplikacija s kartom koja će nas dovesti do restorana već i aplikacija na kojoj ćemo provjeriti kakve recenzije taj restoran ima jer su nam iskustva velikog broja nama nepoznatih ljudi izuzetno važna. I možda ćemo dulje proučavati online recenzije nego što ćemo vremena provesti u restoranu.
U restoranu, u trgovini, na benzinskoj postaji, u trgovini odjećom, na svakom koraku koji napravimo i mjestu na kojem se zaustavimo naći ćemo se pred ljubaznim pitanjem: Imate li našu aplikaciju? Malo po malo, naseljavamo sav svoj život na aparat koji zovemo mobitelom. Na njegovu ekranu čitamo vijesti, njime plaćamo račune, koristimo ga za snalaženje u vremenu i prostoru, za potrošnju i kontrolu te potrošnje, a potom za zabavu dok se odmaramo od potrošnje i njezine kontrole.
Tako diktira ovaj svijet
Reći će nam da bismo tehnologiju trebali koristiti racionalno. Umjereno. I svakako ne biti toliko 'ovisni' o tom ekranu. Ili kameri s njegove druge strane. Istovremeno na taj ekran i u tu kameru naseljavamo sve više elemenata našeg svakodnevnog života čineći nas same sve manje odvojivima od tehnologije za koju učeno tvrdimo kako je u prekomjernoj količini štetna za nas. A posebno za našu djecu koja rastu u svijetu kojem im govorimo da baš sve što im može biti korisno u životu mogu imati na mobitelu, ali da ga svakako trebaju što manje koristiti.
I što onda činimo? Tako uronjeni u svijet tehnologije naređujemo sebi da izronimo i ostavimo tehnologiju na pet, sedam ili deset dana kako bismo se od nje potpuno odmorili i potom joj se vratiti? Zašto se vraćamo onome od čega se tako silno želimo odmoriti? Jer tako diktira svijet koji stvaramo, gradimo i u kojem živimo, radimo, zarađujemo i trošimo. Neodvojiv od tehnologije. Od nje je pak opasnije uvijek bilo i uvijek će ostati davanje suprotstavljenih poruka. Naseljavanje što više elemenata naših svakodnevnih života na mobitele uz savjet da što manje koristimo tim mobitelima možda i je 'najsuprotstavljanija' poruka našeg aktualnog vremena. I možda smo nemoći pred time?
Dragana Radusinović/direktno.hr
