Lelek sebra
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 26 Srpanj 2025 19:03
Ovih vrelih dana srpnja ljeta Gospodnjega 2025. svi mediji bave se uglavnom još uvijek ustašama s koncerta Marka Perkovića Thompsona, ponešto umirućom djecom u Gazi ili ratom u Ukrajini. Pojedine iznenadne afere zbog pomora svinja ili krava kad stradavaju mali i beznačajni ljudi tamo negdje boguizanogu
u odnosu na goleme junake i veličine politički korektnih pa makar bili optuženici za krađe, te afere u pustopoljinama naših pašnjaka gdje još tavore posljednji stočari s ubogim kravama i drugim blagom nisu u zenitu događanja. Ministarstvo poljoprivrede šuti gotovo cijeli mjesec o takvim nevoljama, da ne pokvari dojam o posve idiličnim odnosima u sektoru. Ovo se pridodaje zločinu nad seljacima o kojem smo pisali prošloga puta i još nije došlo do izračuna koliko treba seljak prodati pšenice da bi zaradio 5000 eura, recite, ministre Vlajčiću!? (što je plaćica nekakvoga EU činovnika, primjerice Dubravke Šuice), ako dobiva 160 eura za jednu tonu?! Nitko mi nije odgovorio na to pitanje jer je toliko duboka sramotna istina o nastojanju da se seljaka uništi, zgazi i razvlasti od svakoga načina života, oduzme mu se svaka nada u način preživljavanja, kako bi se zadovoljile ljevičarske agende o štetnosti postojanja životinja kao hrane, djece kao nepotrebnih bića, a u korist vrloga novoga svijeta koji već jede kukce i lažirano „ljudsko meso“.
O svemu se uglavnom laže, a istinska pitanja preživljavanja hrvatskoga i inih seljaka u EU uronjena su u ljigavu masu izmišljenih ustašoidnih afera oko nekakvoga pozdrava, kao što su nekada bila oko pjevanja Vile Velebita, Ustani bane, himne Lijepe naše ili nekakvoga portala koji piše istinu i biva zbog toga pozvan na sud (portal Narod.hr). Ušli smo u fazu kad malo po malo ukupan život postaje jedan veliki falsifikat, jer lažno predstavljanje nije izuzetak nego pravilo. Pod okriljem toga općega krivotvorstva odvijaju se ona manja, ali jednako važna za svakodnevni opstanak. Falsificirana stvarnost proizvodi iluziju života u kojem su izgubljene predodžbe o pravim vrijednostima, gdje ljudskim duhom vladaju prividi vrijednosti, lažne demokracije, netrpeljive i nasilne političke korektnosti.
Majstori falsifikatori koji tako vješto i tako uspješno manipuliraju ljudima i njihovim dobrima, postavili su za svoj osnovni cilj potpuno obezvrjeđivanje svake ljudske djelatnosti, svake materijalne i duhovne vrijednosti. pravonagovorU tom svijetu politike i medija oslobođenom savjesti, morala, poštenja, časnosti, dostojanstva, majstori falsifikatori pojavljuju se kao čuvari obmana što ih proizvode, od kojih žive udobno kao trutovi, na kojima zasnivaju svoj vrli novi svijet.
Epohe zločinačkih režima započinju falsifikatima. Kako bi se spriječili branitelji istine i ljudskoga dostojanstva, najprije im se oduzima riječ. Riječ je ono što sadrži u iskonskom početku samu istinu. Tako oduzimanje Riječi vodi k pogromu istine.
To se upravo događa pred našim očima koje zatvaramo: u Skupštini grada Zagreba većina Možemo i SDP donijela je sljedeći Poslovnik: oni zastupnici koji imaju Klub, mogu postavljati samo jedno (1) pitanje po sjednici. To znači ukupno 11 pitanja godišnje! Zastupnici koji nemaju Klub nego su samostalni, smiju postaviti na svakoj četvrtoj (4.) sjednici jedno (1) pitanje! To je manje od tri (3) pitanja godišnje!!!
Eto nas na pragu novoga poretka koji odabranima daje mogućnosti kakve im srce želi. Sve je to već viđeno u komunizmu, nacizmu i fašizmu. Baš ništa novoga nema. Nadmoćna većina u Skupštini ( to jest grupica ovlaštenih), zvala se kakogod, vodi narod štrikom vezanoga za vrat, uzima ono što može dok može: novac i moć. Možda se obični mali nebrižljivi i površni čovječuljak odlučio za taj sistem života i demokracije, a možda se ipak osjeća prevarenim. Morao bi se osjećati poniženim, izmanipuliranim i prezrenim kad pristaje na ovakvu križaljku koja je svaki puta u povijesti izgorjela u ratu, ako ništa građanskom, bila napisana na pergameni, papiru ili kompjuteru. I dok su se ulicama Rima valjale mase razularenoga i razvratnoga svijeta, jer razvrat i pornografski stil života uvijek je dio takvih konaca jedne civilizacije, dok su se u Senatu klali oko zakupa poreza i pljačke po provincijama, dok su se masakrirali ubogari po arenama i Koloseumu, spremala se propast tom natrulom i ocvalom imperiju.
A ulicama Zagreba čujem prohodi neki bubnjar kojega su uhitili jer je vikao: Drumovi će poželjet Bandića, al' Bandića više biti ne će!
Jednom davno napisala sam oveću novelu „Đavolji rječnik“. Tu se događaju neobjašnjive stvari: bez samilosti, bez grižnje savjesti vjeru se izruguje i nadomješta blasfemijama, država ponižava građane nepoštivanjem vlastitih zakona, političari ponižavaju zdrav razum obiljem gluposti, ratni zločinci i profiteri pretvoreni su u ugledne poslovne ljude, a njihovi naredbodavci u ugledne političare. Knjizevni natjecaj Anka PetricevicUglavnom licemjerje, zločini, krađe, iskvarenost i podlost u ulozi vođa novih vrlina.
U te vrline ne spadaju prastare ognjištarske odanosti vjeri i Bogu, časti i obitelji, domovini i ljepoti. Stoga ne ćete čitati u javnim glasilima kako je završen Natječaj posvećen velikoj pjesnikinji Anki Petričević, časnoj Sestri Mariji od Presvetog Srca, klarisi i filozofkinji, uglednoj intelektualki koju je cijenio i Tin Ujević. Natječaj je raspisan za poeziju, prozu i esej na koji se javilo mnogo naših književnih stvaralaca koji drže do Riječi. Upravo na smrtni dan Sestre Marije, 23. srpnja, održana je u Imotskome svečanost u povodu dodjela nagrada. Ovo je mala baklja koja svijetli iznad krivoustoga Poslovnika Gradske skupštine grada Zagreba, upaljena u malom Lovreću davne 1930. godine i nikako se ne gasi. Ovdje riječi imaju snagu i značenje, jezik ima duboki korijen a misao nesagledive daljine.
O tome je pisao na svoj način i Denis de Rougemont: „Avaj, što smo napravili od riječi! U pojedinim ustima više ne može ni lagati, pala je niže od laži, hoću reći u beznačajnost… Praveći zbrku u našem jeziku , đavo uništava i samu zajednicu. Zna da se ljudi mogu založiti jedino pomoću glasne i jasne riječi…“
Sve što je dobro napisano o našim sudbinama i dušama može se sabrati u dvije riječi Tinove: lelek sebra!
