Documenta opet provocira pred ‘Oluju’: Zbraja žrtve ‘nekog rata’ do 2001. godine
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 30 Srpanj 2025 14:58
Civilna udruga Documenta i njezina predsjednica Vesna Teršelič u svojoj godišnjoj provokaciji pred “Oluju” objavile su rezultate svog istraživanja „Ljudski gubici 1991.–1995. u Hrvatskoj – Vojno-redarstvena operacija ‘Oluja’ i poslije“.
„U ponedjeljak, 28. srpnja 2025., predstavljeni su preliminarni rezultati istraživanja ljudskih gubitaka povezanih s razdobljem Vojno-redarstvene operacije ‘Oluja’ i događajima koji su uslijedili, zaključno s 14. siječnja 2001. godine. Istraživanje provodi Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću u okviru višegodišnjeg rada na dokumentiranju ljudskih gubitaka tijekom rata u Hrvatskoj 1991.–1995.“, stoji na stranicama udruge.
Rat u Hrvatskoj naziva se Domovinski rat, no Documenta preferira “neutralniji naziv”. U izvještaju za javnost, udruga ne objašnjava zašto uzima 14. siječanj 2001. kao posljednju točku.
Documenta i ‘regionalna suradnja’
U svom radu, Documenta poseban naglasak stavlja na „regionalnu suradnju“, što često uključuje organizacije iz Srbije i Bosne i Hercegovine koje negiraju karakter Domovinskog rata, Hrvatsku označuju kao agresora u BiH, a Srbiji brišu ili relativiziraju krivnju za pokretanje ratova u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
Rezultati istraživanja kažu: „Za razdoblje od 25. srpnja 1995. do 14. siječnja 2001. godine ukupno je evidentirano 2654 osoba. Od tog broja, 2353 osobe su identificirane kao potvrđene i djelomično potvrđene žrtve rata. Uz njih, evidentirano je i 126 osoba za koje se, prema trenutno dostupnim podacima, ne može utvrditi da su bile žrtve rata. U bazi se nalazi i 113 osoba koje su zasad označene kao nepotvrđene žrtve, budući da za njih nedostaju vjerodostojni izvori koji bi omogućili potvrdu okolnosti stradanja. Također, dokumentirane su 62 osobe koje su imale prebivalište ili su bile državljani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) ili Bosne i Hercegovine, a koje su već evidentirane od strane Fonda za humanitarno pravo ili se nalaze u Bosanskoj knjizi mrtvih, dok ih je i Documenta uvrstila u svoju evidenciju.“
Documenta iznosi neprecizne podatke: Što je djelomično potvrđena žrtva rata?
Izostaje podatak kako su žrtve stradale, koji je uzrok rata, a indikativno je kako je u naslov stavljena „Oluja“ te se tako stječe dojam kao da je ta operacija uzrok stradanja velikog broja civila. Očekivano, uzroci “Oluje” također ostaju prešućeni. Zatim, koliko je broj od 2353 žrtava “djelomično potvrđen”? Manji broj, oko polovice ili većina? Što znači “djelomično potvrđen”?
„Javna objava ima za cilj potaknuti dodatna saznanja i svjedočenja koja mogu doprinijeti boljem razumijevanju okolnosti stradanja i identiteta svih osoba koje su izgubile život tijekom i nakon operacije ‘Oluja'”, piše Documenta.
Način na koji Documenta nastupa pred godišnjicu „Oluje“ neupućenom čitatelju ostavlja dojam kako je riječ o zločinačkoj akciji u kojoj su stradali gotovo isključivo civili, a srpski je narod protjeran sa „svojih ognjišta“.
Što je istina o ‘Oluji’?
Međutim, istina je potpuno drugačija. Operacija „Oluja“ bila je jedna od najčišćih vojnih akcija na tlu Europe u modernoj povijesti. Na prostoru veličine 10.000 kvadratnih kilometara, uzevši u obzir golem broj angažiranih vojnika, žrtve su bile minimalne, pogotovo civilne, uzmemo li u obzir bojazan međunarodne zajednice što bi se moglo dogoditi uslijed tako velike operacije.
Druga je činjenica kako se „Oluja“ nije mogla izbjeći jer su pobunjeni Srbi odbili bilo kakav dogovor s Republikom Hrvatskom. Najbolji primjer je plan Z4 međunarodne zajednice koji im je predviđao visok stupanj autonomije – valutu, sudstvo, policija, grb, zastavu i parlament.
Pred „Oluju“, kada građani RH slave, Documenta nariče pred TV kamerama i ponavlja davno opovrgnute laži i manipulacije da je „ubijeno više od 600 civila, spaljeno više od 22.000 kuća, a izbjeglo oko 200 tisuća građana“.
Documenta izbjegava reći da su Srbe evakuirale pobunjeničke vlasti, da za ubijenih 600 civila ne možemo sa sigurnošću reći tko ih je ubio i kako su stradali. Mit o zapaljenih 22.000 kuća opovrgnuo je i Haaški sud, no civilne udruge poput Documente uporno ponavljaju kako su ih zapalile hrvatske snage, što dovoljno govori o kredibilitetu te udruge.
Mit o spaljenih 22.000 kuća i uloga Žarka Puhovskog
Povjesničar Ivan Radoš za Večernji list, što je jedan u nizu redovitih pobijanja navoda iz Documente i njoj pridruženih ideološki obojenih udruga, prošle godine objasnio je kako je brojka od 22.000 zapaljenih kuća podatak UN-a koji se temelji na „pogrešno prepričanoj izjavi tadašnjega zapovjednika UNCRO-a u UN-ovu sektoru Jug generala Alaina Foranda da su UN-ovi vojni promatrači dotad obišli ‘320 sela i izbrojili 22.000 zapaljenih kuća, što je 73 posto svih kuća“.
Tu publikaciju, napominje Radoš, uredio je Žarko Puhovski, a koristila se i na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, no već je u prvostupanjskoj, osuđujućoj, presudi u travnju 2011. odbačena kao nepouzdan dokazni materijal. Sud je, naime, ustanovio da u izvješću HHO-a postoje dvostruki unosi i da sadržava izjave koje nisu potkrijepljene izvorima, a i tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima grešaka. Stoga je Raspravno vijeće odlučilo da se neće oslanjati na taj dokazni materijal.
Pokazalo se, naime, da su među tim kućama navedene i one koje nisu bile spaljene ili oštećene djelovanjem hrvatskih snaga ili pojedinaca. Odnosno, to je bio rezultat od 1991. kada je započela agresija na Hrvatsku. UN-ovo izvješće u „kuće“ je ubrojilo i razne objekte koji nisu bili stambeni, a sami promatrači nisu uzimali u obzir koje su hrvatske, a koje kuće hrvatskih državljana srpske nacionalnosti.
Broj spaljenih i uništenih kuća u Oluji bio višestruko manji od 22.000
Radoš napominje kako su hrvatske vojne vlasti u listopadu 1995. procijenile da je u sektoru Jug uništeno od 2000 do 3000 kuća, a u prosincu te godine glavni tajnik UN-a Boutros Boutros-Ghali naveo je „više od 5000 kuća uništenih vatrom“, ali u oba sektora, i Južnom i Sjevernom. Radoš zaključuje kako iz svega navedenog proizlazi da je broj spaljenih i uništenih kuća u Oluji bio višestruko manji od 22.000.
Nadalje, pojedinačnih zločina u „Oluji“ i nakon nje je bilo, no oni se sustavno preuveličavaju i nastoje prikazati kao obrazac ponašanja Hrvatske vojske za koji je odgovoran sam vojni i državni vrh na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, što nikako ne odgovora povijesnoj istini, a najbolje o tome svjedoče procesi protiv hrvatskih državljana koji su se ogriješili o zakon nakon „Oluje“, te poziv hrvatskih vlasti hrvatskim Srbima da ne napuštaju svoje domove. Zabilježeni su i slučajevi u kojima su pobunjeni Srbi ubijali vlastite ljude koji nisu željeli sudjelovati u evakuaciji.
S obzirom na karakter udruge Documenta, izdavanje izvješća neposredno pred „Oluju“ ima za cilj tu operacija predstaviti kao akciju u kojoj su stradali civili. Naime, Documenta kao udruga koja se bavi „žrtvama“, dijametralno suprotan pristup ima prema žrtvama Drugog svjetskog rata. Takozvanu „Narodnooslobodilačku borbu“ i komunističku partizansku vojsku diktatora Josipa Broza Tita predstavlja javnosti kao „oslobodilačku“. U isto vrijeme kada Hrvate „suočava s prošlošću“ Domovinskog rata, Documenta se odbija suočiti s masovnim zločinima i doista zločinačkim karakterom bivše države i njezinih nositelja – komunističke Partije, JNA i Josipa Broza Tita.
