Hrvatska se suočava s problemom koji nezaustavljivo raste: Moramo hitno reagirati
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 01 Kolovoz 2025 10:09
Ulice hrvatskih gradova uz more sjaje. Sve je otvoreno.
Kafić do kafića, restoran do restorana i barem desetak vrsti specijaliziranih prodavaonica sladoleda. Potom kiosci brze hrane, specijalizirane trgovine s autohtonim proizvodima, potom nakit od najrazličitijih materijala, razni suveniri i još mnogo toga.
Poslovni prostori u hrvatskim gradovima uz more u punom su pogonu, staklena su im vrata oprana, ljudi u njima dočekuju kupce, pragovi su ulašteni, a ulazi nerijetko ukrašeni cvijećem.
Turistička je sezona. Sve se otvorilo i okitilo da izmami potrošnju – turista. Mjesta uz more upijaju život tijekom ljetne sezone, gradovi su živi, u njima se trguje i posluje. Izgleda kao da se dobro živi i još bolje posluje jer kulisa se trudi biti što uspješnijom.
I već smo se navikli da čim jesen zakuca na vrata hrvatski gradovi uz more gube svoj ljetni sjaj. Jedna po jedna vrata trgovina zatvarat će se i sutradan svoja vrata više neće otvoriti. Niti će ih tko pratiti niti će im pragovi biti ulašteni. Stotine kafića povući će se poput morske oseke, a umjesto sa svjetlima poslovni će prostori rijetke prolaznike dočekivati sa ulazima obloženim kartonom kako bi sakrili svoju napuštenu prašnjavu unutrašnjost.
Dvije slike pričaju dvije priče
Dvije slike hrvatskih gradova uz more već dugi niz godina pričaju dvije priče. Onu jednu u kojoj su sjajni, glasni i prepuni života za neke ljude koji ih posjećuju prvi ili deseti put, ali uvijek ostanu između tri dana i tri tjedna. Oni nikad ne vide niti osjete ovu drugu priču, priču koju hrvatski gradovi uz more pa i oni veći pričaju kada ostanu sami sa svojim stanovnicima.
U toj drugoj priči sve se nekako povuče u sebe, zatvori se u jesensko zimsku oronulost i gradovi više pretežito – ne rade. Nemaju za koga. Turistička sezona udvostruči, ponekad i utrostruči broj ljudi u gradovima uz more pa je dio ljetne poslovne ekspanzije razumljiv kao što je razumljivo da su jeseni i zime drugačije.
No, koliko su drugačije? Kolika je stvarna razlika u živosti gradskih središta velikih i malih gradova uz more između kasnog proljeća i ljeta s jedne strane te jeseni i zime izuzev ponegdje prosinca s duge strane?
Prevelika razlika
Nije li ta razlika možda prevelika? I ako jest što nam ona govori? Govori nam tužnu priču o tome kako je život gradova uz more sa svakom novom sezonom, bilo da je ona uspješna ili manje uspješna sve više posvećen turizmu čije su potrebe sve veće, a sve manje ljudima koji u tim gradovima žive čije potrebe ispada bivaju sve manjima.
Europska unija, a slijedom toga i Hrvatska u narednom će se financijskom razdoblju koje se sada planira baviti nalaženjem rješenja i ulaganjem novca u priuštivo stanovanje fokusirajući se na to kako da javnim novcem omoguće ljudima da jeftinije žive budući da cijene najamnina za stanove nezaustavljivo rastu. Nužnost da se osigura priuštivo stanovanje najveća je, uskoro će se čuti argument upravo u gradovima uz more, upravo zbog turizma, zar ne?
Logično, pa da. No, čemu će služiti priuštivo stanovanje u gradovima koji gotovo da stanu kada isprate turiste, a njihovi stanovnici se povuku u svoje domove i čekaju iduću sezonu kako bi opet izišli i otvorili trgovine? Jer pola godine nema uglavnom ni svrhe ni razloga da izlozi sjaje? I zaista, nema razloga, ako turizam postaje sve pretežitija, dominantna i najvažnija domaća industrija. Za dobrobit života u primorskim gradovima nužna je neka politika koja bi takvu njihovu orijentaciju zaustavila.
Dragana Radusinović/direktno.hr
