Odlaskom Milorada Dodika rastu izgledi za novi politički pejzaž u BiH
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 16 Kolovoz 2025 08:41
Odlazak Milorada Dodika iz politike više nije upitan. Postalo je to tek pitanje izvedbe. I opet, valja priznati da je banjolučki gazda i jedan od najprepoznatljivijih političara na zapadnom Balkanu naposljetku isposlovao izlazak s mekim prizemljenjem.
Nakon neuspjelih i karikaturalnih pokušaja lobiranja u Palm Beachu (Trump) i Haifi (Netanyahu), u kojima nije ni došao u priliku zatražiti od SAD-a i Izraela da zbog zaštite njegove persone zarate s europskim političkim mainstreamom, ostao mu je vrlo sužen i neugodan izbor: nečasni bijeg (Srbija ili Rusija) ili otvoreni sukob sa Zapadom, neugodan za obje strane.
Umjesto toga, u očito dogovorenom aranžmanu, pojavio se pred sudom u Sarajevu (zbog nepoštovanja odluka sa zakonskom snagom visokog predstavnika Christiana Schmidta), pravomoćno dobio godinu dana zatvora (koji izvjesno neće vidjeti) i šest godine zabrane političkog djelovanja, što je zapravo svrha presude, i osigurao si izlazak iz politike bez širih trubulencija.
RS najbolje iskoristio Dayton
Simbolično je da se to dogodilo upravo uoči obilježavanja tridesete obljetnice hrvatske vojno-redarstvene operacije 'Oluja'. Svježe osuđeni Dodik otišao ju je obilježiti u Srbiju, u Srijemske Karlovce, gdje se ove godine održalo rstradicionalno srpsko žalovanje uz tradicionalnu osudu 'Oluje' kao 'zločinačke operacije', 'najvećega etničkog čišćenja', koje pak prije svega služi podizanju i snaženju srpskoga nacionalnog naboja.
No istinski, sva Dodikova politička postignuća u proteklih četvrt stoljeća temelje se na vojnim i (geo)političkim učincima 'Oluje'. Nije 'Oluja' samo osigurala put ka oslobađanju i (re)integraciji u ustavnopravni poredak svih hrvatskih okupiranih područja, već je zajedno s nastavnim vojnim operacijama u BiH, u aktivnom partnerstvu s SAD-om, iz temelja promijenila vojni odnos snaga na terenu i otvorila put prema Daytonskom mirovnom sporazumu.
Ako izuzmemo Hrvatsku, koja je trideset godina poslije izvan kruga nedovršenih balkanskih država, vrlo dobro integrirana članica NATO-a i EU-a, upravo je Republika Srpska pod vodstvom Milorada Dodika najbolje iskoristila mogućnosti koje joj je otvorio Daytonski sporazum. Republika Srpska u Daytonu je dobila federalni status unutar BiH, gotovo države u državi. Mnogi su tada, a i poslije prigovarali moralnom utemeljenju takva rješenja, koje je percipirano kao nagrada za genocid.
No u sljedeća tri desetljeća Republika Srpska postala je uspješniji entitet u BiH, koncept nacionalno utemeljene federalne jedinice pokazao se kao bolji temelj za razvoj državne nadgradnje u BiH od nacionalno fluidne bošnjačko-hrvatske federacije u kojoj se politika svela na borbu za nacionalnu nadmoć, a narativ građanske države postao sredstvo za ostvarenje bošnjačke političke hegemonije nad Hrvatima. Međunarodni projekt 'izgradnje nacije', čiji je BiH postala laboratorij, doživio je pak potpuni krah.
Što se zaboravlja i previđa
Temeljne asocijacije na Milorada Dodika danas su: Putinov pijun u BiH, glavni akter destabilizacije BiH, personifikacija koruptivnog upravljanja i sirova političkog izričaja. Zaboravljeno je da je Dodik uveden u politiku kao američko-britanski čovjek, a nakon političke eliminacije srpskoga ratnog vodstva na čelu s optuženim Radovanom Karadžićem. Naknadno je postao najveći izazivač zapadne politike u BiH, koja je svedena na bezidejni projekt trećeligaških birokrata, najveći saveznik Vladimira Putina i njegova prodora na Balkan, a uvijek je bio dio ukupne srpske politike pa i 'srpskog sveta'.
Previđa se da je Dodik u Srpskoj izgradio državne strukture, da postoji barem privid funkcionalnog višestranačja, da je od Banje Luke napravio (i) izgledom glavni grad, a gospodarski duboko povezao Republiku Srpsku s Hrvatskom. I sad, kada odlazi iz politike, odlazi uz očiti kompromis sa zapadnom politikom, ostavljajući Republiku Srpsku u prednosti u novom ciklusu državnog razvoja BiH, koji se nazire nakon propala međunarodnog eksperimenta 'izgradnje nacije'.
I ne najmanje važno, u njegovoj je sjeni politički izrasla i njegova vjerojatna nasljednica Željka Cvijanović, trenutačno najkompetentnija politička osobnost u BiH prema zapadnim standardima. Hipotetički gledano: ako nasljednica promijeni mentora i od Moskve se okrene Washingtonu, dobivamo novi politički pejzaž i nove mogućnosti djelovanja. Rastu izgledi i za novo federalno uređenje BiH, u kojem bi Hrvati BiH imali šansu vratiti izgubljeni politički subjektivitet. Rastu izgledi za prozapadnu orijentaciju BiH. Ali i za dublji ulazak projekta 'srpskog sveta' u Hrvatsku.
Višnja Starešina
