Hommage Charlieju Kirku: dobitnici i gubitnici njegovog prelaska u vječni život
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 11 Listopad 2025 14:08
Ovaj tekst posvećujem Charlieju Kirku, hrabrom borcu za istinu i pravdu te lideru koji se za svoje ideale borio doslovno do smrti.
Charlie Kirk rođen je 1993., a ubijen je 10. rujna 2025. godine, dok je govorio na sveučilišnom kampusu u saveznoj državi Utah.
Godine 2021., oženio je Eriku Frantzve (koja je 2012. izabrana za Miss Arizone) te su imali dvoje djece. Ta djeca oca se neće ni sjećati, a uspomena na njega bit će im kroz odrastanje slušati o tome kakav im je otac bio velikan.
Kirk je bio politički aktivist, a ključni dio njegovog političkog djelovanja bila je borba za slobodu govora, što je na kraju platio životom. Ovaj članak analizira njegov aktivizam, načine djelovanja, kritiku američkog angažmana u ukrajinskom proxy ratu, odnos s Donaldom Trumpom, reakcije na njegovo ubojstvo te pitanje njegovog političkog nasljednika.
Političko djelovanje
Charlie Kirk zalagao se za jednakost i dostojanstvo svih ljudi bez obzira na njihovu rasu, spol, podrijetlo, nacionalnost i slične kategorije. Drugim riječima, bio je protiv svega na čemu Demokratska stranka (još od 19. stoljeća) gradi svoju politiku, koja se uvijek zasnivala na naglašavanju rase (i takvih kategorija) kao nečeg bitnog. Nasuprot tome, Kirk je smatrao da svi ljudi zaslužuju jednako poštovanje bez obzira na takve različitosti.
Kirk je neustrašivo odlazio na najstrašnija mjesta na svijetu: američke sveučilišne kampuse te je tamo bio svjetlo istine u tami laži. Američki studenti na fakultetima zatrovani su mržnjom prema Trumpu čak i više nego mržnjom prema Rusiji. Charlie je tamo odlazio kako bi pokazao da se na mržnju ne odgovara mržnjom, već dijalogom. On je na sebe preuzeo ulogu koju su sveučilišni profesori trebali imati, a to je da pruža edukaciju umjesto indoktrinacije.
Njegovi govori budili su nadu da je moguć bolji, pravedniji i mirniji svijet; da je moguće društvo bez nasilja i rasizma. On je ulazio u argumentirane rasprave s neistomišljenicima, a istomišljenicima je davao vrlo korisne savjete, bilo da se radi o svakodnevnom životu ili politici. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi koliko su me njegovi govori inspirirali i pomogli mi.
U najmračnijem i najužasnijem razdoblju američke povijesti, dok su Joe Biden i Kamala Harris bili na vlasti, Kirk je ohrabrivao ljude i ulijevao im nadu da će američki narod ustati iz mrtvih te jednoga dana ponovno živjeti u slobodi.
Kirk je utjecao na razmišljanja milijuna ljudi te ih je oslobađao od mentalnog ropstva u kojem žive krivnjom medija, obrazovnih institucija, utjecajem celebrityja i td.
Borba protiv nasilja
U kolovozu 2025., Irina Zartuska (23-godišnja izbjeglica iz Ukrajine), ubijena je nožem u autobusu u Sjevernoj Karolini. Njezin ubojica prethodno je uhićen 14 puta, što znači da je 14 puta i pušten. Time mu je pravosudni sustav dao praktički odriješene ruke za daljnje kršenje zakona, što je dovelo do navedenog zločina.
Trump je u Bijeloj kući održao posvetni govor spomenutoj Ukrajinki. Obećao je oštriju borbu ne samo protiv takvih zločinaca, već i protiv onih koji svojom politikom to toleriraju. Naglasio je kako u gradovima gdje su demokrati na vlasti cvatu ulično nasilje i ubojstva.
Demokrati su inače puni empatije prema tužnoj sudbini ukrajinskog naroda. Zbog toga i podržavaju financiranje beskrajnog rata u njihovoj domovini, ako dobro razumijem demokratsku logiku. No, bili su poprilično nijemi kad se dogodio zločin nad ovom Ukrajinkom. Vjerojatno zato što na njoj vojno-ratna industrija ne može profitirati. Šutnja svih obožavatelja Volodimira Zelenskog nad ovim zločinom najbolje pokazuje o kakvim se licemjerima radi.
Sve to itekako ima veze s Kirkom jer je on također isticao problem uličnog nasilja i bandi u američkim gradovima. Štoviše, upravo o tom pitanju je govorio nekoliko minuta prije nego što je ubijen.
Kirk o proxy ratu u Ukrajini
U srpnju 2024., Donald Trump čudom je preživio atentat. Metak mu je, umjesto središnjeg dijela glave, pogodio uho. Nekoliko mjeseci prije toga, slovački premijer (socijaldemokrat) Robert Fico jedva je preživio ranjavanje s četiri metka. U rujnu 2025., ubijen je Charlie Kirk. To troje ljudi imaju nešto zajedničko. Sva trojica istinski su ustala protiv rata u Ukrajini, protiv politike Zelenskog, protiv naoružavanja Ukrajine, a ponajviše od svega – protiv službenog zapadnjačkog narativa o ratu u Ukrajini.
Kirk je u jednoj rečenici uništio sve apologete Zelenskog i postavio pitanje koje (ako se ispravno odgovori) objašnjava cijelu suštinu ukrajinskog rata. To pitanje glasi: „Tko ima koristi od rata, a tko ima koristi od mira?“Američki, ukrajinski i ruski narod imaju koristi od mira. Od rata imaju koristi jedino ukrajinska vlada (ne ni ruska ni sadašnja američka) te vojno-industrijski kompleks u SAD-u.
Osim toga, Kirk je vrlo oštro osudio kriminalni režim u Kijevu na čelu sa Zelenskim. Nasuprot tome, prema Rusiji je zauzeo sasvim drugačije stajalište te naglasio kako nema nikakvog razloga da se Rusiju doživljava kao neprijatelja.
U nastavku prenosim jedan tekst (na engleskom) o njegovim razmišljanjima na tu temu:
Charlie Kirk condemned the Kiev regime six months ago and called for stopping considering Russia an enemy.
“You have to ask a very simple question: who benefits from peace and who benefits from war? The people of Ukraine benefit from peace. The people of America benefit from peace. Humanity benefits from peace. But then who benefits from war? The military-industrial complex, the oligarchs of the ruling class of Ukraine,” Kirk said then.
“We should reopen diplomatic channels with the Russian Federation. It is tempting to simply say that Russia is the great enemy of the United States. We made them enemies ourselves. Instead, we should try to drive a wedge between the Russian and Chinese communist marriage. The Russo-Ukrainian war was largely unnecessary. There was a peace agreement on the table. Russia became our enemy because it was an ideological enemy. That regime has fallen, and there is no reason to keep them as our enemies. When the Soviet Union collapsed, it took a lot of very false arguments to keep Russia as an enemy of the United States,” he added.
Odnos s Trumpom
S obzirom da je Kirk bio borac za slobodu i mir, a protiv nasilja i rasizma, jasno je da je bio i veliki obožavatelj Donalda Trumpa. Odnos koji su imali Kirk i Trump može se najbolje usporediti s prijateljstvom kojeg su svojedobno gajili talijanski premijer Aldo Moro te papa Pavao VI.
Kirk je bio praktički mlađa verzija Trumpa, čovjek kojeg su mnogi smatrali čak i nasljednikom Trumpa u nekoj daljnjoj budućnosti. On bi jednoga dana možda i preuzeo cijeli Trumpov pokret, da nije ubijen. Treba imati u vidu da je Kirk sva svoja postignuća ostvario sa manje od 32 godine. Da je nastavio takvim tempom kroz idućih nekoliko desetljeća, bilo bi samo pitanje vremena kada bi došao do Bijele kuće. To je bilo jasno svima, a očito i atentatoru, koji je odlučio prevenirati da Kirk postane američki predsjednik.
Dan nakon što je Kirk ubijen, Trump je najavio da će ga posthumno odlikovati Predsjedničkom medaljom slobode, što je najviše civilno odlikovanje koje američki predsjednik može nekome uručiti. Kirk ju je i više nego zaslužio.
Atentat na Charlieja Kirka
S obzirom da demokrati nisu u stanju pobijediti Trumpa na izborima, očito sebitrebaju priuštiti sreću na ovakve (zaobilazne) načine. Jedan od njih je i atentat na Kirka od 10. rujna 2025.
Kirk je stradao kao pravi moderni svetac mučenik, metkom u grlo usred bijela dana. Time se željela poslati jasna poruka kako će proći svatko tko se usudi razmišljati na način koji se ne uklapa u ideologiju američkih demokrata.
No, taj zločin nas nipošto ne smije utišati. Ime Charlieja Kirka ušlo je u vječnost i postalo simbol uvjerenja da za ideale vrijedi i poginuti.
Usporedba Charlieja Kirka s Martinom Lutherom Kingom Jr.
Američka duboka država već je i do sada na nizu primjera (npr. John i Robert F. Kennedy) pokazala kako prolaze oni koji se suprotstave njezinim interesima. Jedan od tih primjera je i Martin Luther King Jr.
Upravo bi s Kingom bilo vrijedno usporediti Kirka. Obojica su ubijeni, no njihovi ideali žive.
Trump je u inauguracijskom govoru rekao kako mu je cilj ostvariti Kingov san o formiranju colorblind society, što znači stvoriti društvo u kojem će svi biti jednaki (bez obzira na rasu) ne samo na papiru, već i u praksi. To se treba postići na način da rasa postane ono što je nebitno.
Tu dolazimo do komparacije Kirka i Kinga. Ako je netko ubijen, to ne znači da mi koji smo živi nismo pozvani ostvariti njegov san. Jednoga dana, američko društvo će biti onakvo kakvim su ga King i Kirk zamišljali. Trump već radi na tome. A kad se to dogodi, to će biti dokaz da su sav njihov trud i na kraju žrtva bili vrijedni.
Reakcije na Kirkovo ubojstvo
Kao što je već rečeno, Trump je najavio posthumno odlikovanje Kirka. Američki predsjednik je shrvan zbog gubitka jednog od najboljih prijatelja. No, treba vidjeti kakve su reakcije i na suprotnoj strani.
Da je ubijen neki demokrat, idućih sto godina bi se klečalo u njegovu čast prilikom izvođenja američke himne. Ali, s obzirom da je ubijen Kirk, u medijima ne samo da nema sažaljena prema njemu, nego se već i otvoreno postavlja pitanje opravdanosti njegovog ubojstva.
Neku su pak upali u toliku euforiju zbog Kirkove smrti da ne mogu niti glumiti tugu. Europski Parlament (EP) odbio je minutom šutnje odati počast Kirku. Točnije, to je odbila predsjednica EP-a Roberta Metsola, političarka s Malte. Članica je Nacionalističke stranke, a u EP-u pripada vodećoj desnoj političkoj grupaciji Demokršćani (Pučani). To treba imati u vidu jer njezin potez (o zabrani minute šutnje) nije bio nimalo kršćanski.
Možda i bolje da su u EP-u tako postupili jer su time razotkrili svoje pravo lice. Organizirati minutu šutnje za Trumpovog pristašu u sjedištu Europske Unije bilo bi poprilično licemjerno. Uostalom, ne zaboravimo da taj isti Europski parlament već godinama glasa za financiranje rata u Ukrajini, dakle za ono protiv čega se Kirk najviše borio. On je bio čovjek dijaloga i mira, a oni su ljudi rata.
Kad smo već kod Ukrajine, velika radost zbog Kirkove smrti zahvatila je mnoge obožavatelje Zelenskog. U Ukrajini su neki ljudi toliko oduševljeni da govore o tome kako je sada na redu za ubojstvo i Donald Trump. Osim Trumpu, također žele smrt i svim neprijateljima Ukrajine (pri čemu nije definirano što taj pojam označava, tko je sve neprijatelj Ukrajine, niti zašto je Trump među njima).
Bivši zastupnik u ukrajinskom parlamentu, Volodimir Mikolajovič Olijnik, rekao je da Kirkova smrt itekako ide u prilog američkim demokratima, kao i Zelenskom. Argumentirao je to činjenicom što je Kirk javno govorio o tome da je Zelenski taj koji sprječava mir te se protivio naoružavanju Ukrajine.
Što i kamo nakon Charlieja Kirka?
Zamislimo na trenutak što bi se dogodilo da, ne daj Bože, umre Donald Trump. Odmah možemo detektirati dvije posljedice te nesagledive tragedije i gubitka za cijelo čovječanstvo. Prva je ta da bi nam se srce slomilo od tuge. Druga posljedica te tragedije je utješna te mnogo hladnija i birokratskija, a to je da bi američki predsjednik postao J. D Vance (što je samo po sebi potrebno, ali bila bi tragedija da se to dogodi prije izbora 2028. jer bi to značilo da je došao na vlast smrću Trumpa). To možemo znati zato što postoji stroga hijerarhijska struktura koja jamči tko će nastaviti dalje predsjednikovim putem. Zato bi u takvom slučaju postojao Vanceov dolazak na vlast kao utjeha u tako tužnom trenutku. Bio bi to dokaz da u svakom zlu ima i nešto dobra.
Međutim, kod Kirka situacija nije tako jednostavna. Tko će njega naslijedit? Njegov pokret mora nastaviti dalje i ostati na njegovom putu. To je lako reći, ali tko će preuzeti vodstvo?
U SAD-u zbilja postoje mnogi pametni i kvalitetni ljudi kao što su Pamela (Pam) Bondi, Alina Habba, Anna Paulina Luna, Tucker Carlson i td. No, postoji jedan mali problem. Svi su oni jako dobri, ali nitko od njih nije Charlie Kirk.
To je i dobro što oni nisu Kirk jer ne trebaju nam kopije, nego originali. No, njegova veličina, karizma i energija je ono što će trebati budućem lideru. Ta osoba će morati mnogo raditi i ulagati u sebe da dosegne razinu Kirka. To neće biti lako, ali Charlie to zaslužuje. Na taj način, on će živjeti (i na Zemlji) dok god žive njegovi ideali, makar utjelovljeni u osobi nekog drugog lidera.
Ono u što se možemo uzdati su riječi ranokršćanskog pisca Tertulijana. On je zapisao da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Vodeći se tom logikom, možemo zaključiti da je ovaj atentat posijao sjeme iz kojeg će niknuti mnogo budućih Charlieja.
Zbog koga mi stvarno plačemo?
Fenomen tuge zbog smrti Charlieja Kirka potrebno je sagledati iz dublje, filozofske i teološke perspektive. Ako bolje razmislimo, uvidjet ćemo da mi ne plačemo toliko zbog njega koliko zbog sebe.
Nikada ne plačemo ako znamo da neka nama draga osoba uživa, ali plačemo ako mi nismo u prilici uživati u prisutnosti nama drage osobe. Charliejeva duša sada se zasluženo odmara i uživa. Naravno da uživa jer se nalazi na puno boljem mjestu nego mi. Nalazi se tamo gdje nema ni Bidena, ni Kamale Harris, ni Zelenskog, niti bilo koga od onih čija mu je ideologija oduzela ovozemaljski život.
Zato možemo kazati da mi zapravo plačemo zbog sebe, a ne zbog Kirka. Plačemo jer smo ostali bez njega. Plačemo jer nam je uskraćeno njegovo prisutstvo. Plačemo jer više nema onoga koga smo svakoga dana mogli slušati u nadi da će nas odvesti u bolju budućnost.
Suradnja s Annom Paulinom Lunom
Jedan detalj iz Kirkovog života otkriva nam kakav je to čovjek bio. Anna Paulina Luna bila je vojna pilotkinja, a sada je zastupnica u Zastupničkom domu Kongresa. Ona je prva Meksikanka ikad izabrana u Kongres iz Floride. Trump ju je postavio na čelo radne skupine za deklasifikaciju arhivskih dokumenata o ubojstvima Johna F. Kennedyja, Roberta F. Kennedyja i Martina Luthera Kinga Jr.
No, prema Luninom vlastitom priznanju, ništa od toga ne bi bilo; ona ne bi sada ni bila u Kongresu bez Charlieja Kirka.Ona je rekla da cijelu svoju političku karijeru duguje upravo Kirku.
Luna je kazala kako joj je Kirk pomogao u trenutku kada joj je u životu bilo najteže, kada se i njezina (Republikanska) stranka okrenula protiv nje te radila protiv nje. Upravo tada, Kirk je iskoristio svoj ugled i javno ju podržao, aktivno se priključio njezinoj kampanji, agitirao za nju te je ona na kraju pobijedila.
Znamo da u SAD-u i dalje ima mnogo uskogrudnih ljudi koji ne bi željeli da žene imaju toliko važnosti u politici. O tom problemu, kao i potrebi njegovog rješavanja, pisao sam u jednom drugom članku objavljenom na Geopolitici (dostupnom ovdje). Mladoj Meksikanki sigurno nije bilo lako kao novom licu u američkoj politici. No, tada je došao Charlie Kirk te joj pružio ruku prijateljstva i suradnje. Ostalo je povijest – Anna Paulina Luna danas je zvijezda američke politike i jedna od najbližih Trumpovih suradnica.
Kultura sjećanja
Ono što je važnije od bilo kakvih spomenika jest da mi kao ljudi prihvatimo Kirkove ideale i na taj način održavamo sjećanje na njega. No, gledajući s materijalnog aspekta, podizanje spomenika njemu u čast je minimum onoga što bi mu trebalo napraviti. Inicijativa za to već je pokrenuta.
Dva dana nakon Kirkovog ubojstva, Anna Paulina Luna uputila je otvoreno pismo Mikeu Johnsonu, predsjedniku Zastupničkog doma Kongresa. U njemu je inicirala podizanje spomenika Charlieju Kirku ispred zgrade Kongresa. To je jedan u nizu Luninih odličnih prijedloga, koje svakako treba podržati.
Treba nam hrvatski Charlie Kirk
Ono što našem društvu treba jest hrvatska verzija Charlieja Kirka. To će u tehničkom smislu biti malo teže izvesti jer Hrvatska nema takav tip sveučilišnih kampusa. No, nije ih bilo ni u antičkoj Grčkoj pa su svejedno postojale rasprave na trgovima. Takvo što moglo bi se organizirati u hrvatskim okvirima, ali to je manji problem. Puno je veće pitanje postoji li u našem društvu netko takav. U najmanju ruku, netko bi se trebao odvažiti barem pokušati ići Kirkovim putem u Hrvatskoj.
U Hrvatsku uskoro dolazi nova američka veleposlanica, divna i prekrasna Nicole McGraw. Bilo bi lijepo kad bi se do kraja njezinog mandata takvo što realiziralo pa da ona može Trumpu prenijeti kako je i naše društvo krenulo ispravnim putem.
Prije zaključka – State Department
Još nikad u povijesti nije viđeno da je ubojstvo 31-godišnjaka izazvalo toliku euforiju kod milijuna ljudi diljem svijeta (od kojih mnogi nisu ni čuli za njega do dana kad je ubijen). Njihovo slavlje je toliko prešlo svaku mjeru da je vrlo brzo moralo reagirati i američko ministarstvo vanjskih poslova (State Department).
Zamjenik američkog državnog tajnika (ministra vanjskih poslova), Christopher Landau, objavio je kako u svjetlu nedavnog atentata treba naglasiti da stranci koji veličaju nasilje i mržnju nisu dobrodošli u SAD. To je izvrstan potez i time je poslana prava poruka.
Žalosno je jedino što smo došli do toga da State Department mora intervenirati kako bi barem malo smirio oduševljenje zbog Kirkove smrti koje se širi po internetu.
Zaključak
Naposljetku, vratimo se na pitanje tko su pobjednici, a tko gubitnici Kirkove smrti. To nisu oni isti ljudi koji na prvi pogled sada djeluju sretni ili tužni.
Oni koji trenutno slave su kratkoročni pobjednici jer misle da su odsjekli glavu cijelom jednom pokretu. S površnog aspekta gledajući, oni i jesu polučili taj uspjeh.
No, ne zaboravimo da se tu radi o ljudima koji su prije svega ogromni gubitnici. Njihov poraz na predsjedničkim izborima 2024. predstavlja povijesnu prekretnicu i povijesni mandat koji je Trump dobio od američkog naroda. Dakle, govorimo o strani koja ne samo da gubi, nego je već prije godinu dana izgubila.
Nadalje, njihov poraz sastoji se i u tome što su slavljem Kirkove smrti razotkrili svoju pravu narav. Razotkrili su da na svojoj strani nemaju ništa osim mržnje i ništavila.
Na suprotnoj strani je situacija posve drugačija. Ovo jest gubitak i tragedija, ali i poticaj za daljnju borbu i nove pobjede. Charlie ne bi želio da se predamo, nego da nastavimo njegovim putem, a tako ćemo i napraviti. Njegova smrt je tragedija prvenstveno zbog njegove obitelji (roditelja, supruge i dvoje male djece). Zatim je tragedija i za sve nas kojima je bio toliko blizak da smo ga osjećali kao člana obitelji.
Ipak, dugoročno gledajući, ovo predstavlja prijelaz u novu fazu pobjeda. Jednoga dana, njegovi politički nasljednici će ostvariti društvo kakvo je Charlie sanjao. Onda će biti pozitivnih posljedica i za cijeli svijet jer više neće biti ratova po svijetu (koje su predsjednici prije Trumpa pokretali pa ih on sad mora okončavati).
Ne postoji dovoljno snažan metak koji bi mogao ubiti neprocjenjivo nasljeđe koje nam Kirk ostavlja. Kao što je poručila njegova udovica, Erika: „Nemate pojma kakvu vatru ste zapalili.“
