Meter: Trump zaledio Europu
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 22 Studeni 2025 16:03
Hoće li se ići i smjeru kojeg je zacrtao Trumpov mirovni plan, ili će se ostvariti predviđanja čuvenog američkog profesora i geopolitičara Johna Mearsheimera iz njegovog nedavnog velikog govora u Europskom parlamentu kada je rekao kako Europu čeka „crna budućnost“ i balansiranje na rubu rata s Rusijom?
Paralelno s prekjučer najavljenim a jučer medijski objavljenim novim Trumpovim mirovnim planom od 28 točaka za završetak ukrajinskog rata koji je šokirao Europu i Kijev – Rusija ubrzano osvaja teritorije u Donbasu (DNR i LNR, rus.). Jučer je pao i strateški važan grad u Harkovskoj oblasti – Kupjansk – svojevrsna istočna vrata prema regionalnom središtu, milijunskom gradu Harkivu, i koji je na sebe više od godine dana vezao velike ruske vojne snage.
Šire se ofenzivne operacije usmjerene i za osvajanje poluokruženog grada Severska, kao i one prema predgrađima važnog logističkog grada Konstantinovke koji predstavlja vrata prema Kramatorsku. Potonji veliki grad od cca 100 000 stanovnika s nedalekim, također približno toliko velikim Slavjanskom čini pak posljednju aglomeraciju koja je još pod nadzorom ukrajinske vojske u Donbasu (južnije smještena dva preostala posljednja grada u Donbasu Pokrovsk i Mirnohrad su već praktički izgubljena i u potpunom su okruženju, a ruska vojska, prema jučerašnjim službenim ruskim vojnim izvorima već kontrolira oko 75 posto samog Pokrovska).
Ta aglomeracija predstavlja i najveću ukrajinsku vojnu utvrdu – snažnu tvrđavu, iza koje se, kada bi pala, otvara praktički nebranjeni put za prodor ruskih snaga dalje na zapad zemlje. Općenito, prema zapadnim izvorima ukrajinske snage kontroliraju još svega 12% teritorija Donbasa (zapravo je riječ o DNR-u, jer je LNR već odranije potpuno pod nadzorom ruskih snaga).
Putinov sastanak s vojnim zapovjednicima
Paralelno s viješću o novom Trumpovom mirovnom planu, ruski vođa Vladimir Putin održao je jučer sastanak u isturenom operativnom središtu s najvišim vojnim dužnosnicima i generalima koji vode sektorske operacije na ukrajinskim bojišnicama. Osim analize trenutačnog vojnog stanja temeljem podnesenih prijavaka najprije zapovjednika Glavnog stožera ruske vojske generala Valerija Gerasimova a potom i zapovjednika operativnih sektora, cilj sastanka nedvojbeno je bilo ubrzati i intenzivirati vojne operacije s ciljem čišćenja čitavog Donbasa od ukrajinskih snaga.
To se lako moglo zaključiti iz Putinovih riječi o „kriminalnom režimu u Kijevu“ ogrezlom u korupciji i koji „sjedi na zlatnim školjkama“ i „nema vremena baviti se svojim zapovjednim kadrom a kamoli običnim vojnicima“, te onima o „nužnom izvršenju svih zacrtanih ciljeva Specijalne vojne operacije“ (kako se ukrajinski rat službeno naziva u Rusiji).
Jasno je, s obzirom kako Trumpov plan predviđa povlačenje ukrajinskih snaga iz čitavog preostalog Donbasa i koji bi (napušteni) teritorij također službeno pripao Ruskoj Federaciji ali bi predstavljao demilitariziranu zonu gdje ne bi bila razmještena ruska vojska, da Putin, prije nego što dođe do potpisivanja sporazuma (naravno ako dođe, a sve ide upravo k tome) isti želi u što većoj mjeri prije toga zauzeti vojnom silom.
Vjerojatno računa sa sve vidljivijim padom morala ukrajinskih boraca koji itekako dobro prate ne samo najnovije događaje vezane uz Trumpov mirovni plan koji predviđa njihovo povlačenje, već i one vezane uz veliku korupcijsku istragu i skandale koji su do objave Trumpovog plana potresali Kijev do samih temelja i opasno uzdrmali postojeću vertikalu vlasti na čelu sa samim Volodimirom Zelenskim (ovu aferu sada je privremeno zasjenio Trumpov novi plan ali ne treba sumnjati da će se ubrzo ponovo vratiti u fokus interesa javnosti, tim više što već počinju borbe za vlast). Ukrajinske vojnike, a posebno one koje se tek želi unovačiti, mobilizirati i poslati na bojišnice, teško će se motivirati za borbu protiv zahuktalih Rusa gledajući kako se njihova politička elita besramno bogati dok oni krvare u obrani domovine.
Trumpov plan zaledio Europu i Kijev
Šokantni Trumpov plan, kojem se nitko u Europi nije nadao, doslovno je zaledio Europsku uniju i NATO članice koji su mislili da su Trumpa konačno i zauvijek prestrojili na svoju stranu po pitanju modaliteta rješavanja ukrajinskog rata koji se sastoji od potpune i trajne vojne i financijske pomoći Ukrajini dokle to bude potrebno, kao i nanošenju Rusiji strateškog poraza. Dodatnu vjeru da su u slamanju Trumpa uspjeli dolijevale su im oštre Trumpove proturuske izjave i kritike upućene Putinu kao onom „koji ne želi mir“, a isto tako i nedavno uvedene njegove prve proturuske sankcije – i to protiv najvećih naftnih tvrtki Rosnjeft i Lukoil.
Ali preko noći – sve se promijenilo za 180 stupnjeva! Trump je ponovo postao onaj „stari Trump“.
Međutim, samo oni kojima geopolitika nije područje zanimanja, ili se njome bave samo površno, nisu mogli uočiti da su se američko-ruski razgovori i dalje sve ovo vrijeme odvijali ali daleko iza očiju javnosti i na različitim razinama. O tome je prije cca mjesec dana otvoreno rekao i Kiril Dimitrijev Putinova „desna ruka“ kada je stigao u Sjedinjene Države radi razgovora o mirovnom planu.
Trumpov plan nedvojbeno je inspiriran i njegovim za sada dovoljno uspješnim mirovnim planom za Pojas Gaze koji se i dalje postupno implementira, te uvjerenošću da se isto može postići i u odnosu na sukobljene Rusiju i Ukrajinu, ako su za pregovarački stol mogli sjesti Izrael i Hamas. Ali glavni motiv nedvojbeno je bila spoznaja Trumpove administracije da je Moskva odlučna u svojim stavovima o nastavku vojne operacije sve dok se u Washingtonu ne budu čuli i uvažili i poznati ruski zahtjevi – i to usprkos uvođenju novih sankcija i prijetnji dodatnima.
Sve tužnije stanje ukrajinske vojske i njen nezavidni položaj na ključnim bojišnicama, zajedno s korupcijskim istragama u Kijevu također su dodatni motiv ovako sročenom Trumpovom novom planu kojeg su gotovo svi svjetski mediji, kao i dužnosnici ključnih europskih država proglasili „proruskim“ u smislu da Moskva dobiva sve što traži a zauzvrat ne daje gotovo ništa.
Motiv za autore mirovnog plana nedvojbeno je bila i nedavna demonstracija ruskog najnovijeg strateškog naoružanja koja se mora shvatiti isključivo kao rusko upozorenje da će Moskva učiniti sve što bude nužno u zaštiti svojih temeljnih nacionalnih i sigurnosnih interesa, gdje je ukrajinski sukob već na samom početku označila kao po sebe egzistencijalni tj. onaj kojeg ne smije i neće izgubiti.
U takvim okolnostima nastaviti voditi rat s Rusijom, za Washington, koji je nesumnjivo glavni sponzor i promotor Ukrajine od samog početka i sve do sada – postalo bi preskupo i prerizično. Očito je kako novi plan prihvaća i staru Putinovu tezu da će svako daljnje odbijanje Kijeva da prihvati pregovore i nužne ustupke sa svoje strane, po njega imati samo još gore posljedice u smislu gubitka teritorija, života vojnika i gospodarstva zemlje.
EU najavljuje svoj kontra-plan. Koji su rizici?
Istodobno Trumpova administracija najavljuje kako od Zelenskog očekuje izjašnjenje o konačnom prihvaćanju novog plana do 27. studenog i Dana zahvalnosti.
Službena Moskva kroz riječi Putinovog glasnogovornika Dmitrija Peskova i danas govori kako iz Washingtona nisu dobili nikakav službeni dokument koji se odnosi na Trumpov novi plan i da o njemu znaju samo onoliko koliko vide u medijima. Istodobno Peskov tvrdi kako se u ovom trenutku ne obavljaju nikakvi službeni američko-ruski pregovori po tom pitanju. Je li to baš tako, ili Moskva jednostavno ne želi otežati Trumpu svojim automatskim pristankom na plan uslijed sve većih kritika koje u odnosu na plan odašilju visoki europski dužnosnici?
Kako god bilo Europska unija danas je najavila izradu svog plana koji bi bio uravnoteženiji i povoljniji po Ukrajinu, ali i po samu EU na koju se iz Washingtona sada stavljaju novi nameti po pitanju poslijeratne obnove Ukrajine, uza sve one na koje je već ranije pristala pod Trumpovim pritiskom (trgovinski sporazum kojim mora investirati u SAD, kupovati još više njegovih energenata; obrambeni sporazum, kojim mora kupovati američko oružje ako ga želi isporučivati Ukrajini).
Međutim, nije teško zaključiti da će, ukoliko do novog europskog prijedloga mirovnog plana dođe, to samo još više razljutiti Trumpa, moguće i do razine da potpuno digne ruke i od Ukrajine i Europe.
Ono o čemu će sve ovisiti definitivno će biti odluka Zelenskog. Hoće li prihvatiti Trumpov plan ili će ga odbaciti i prikloniti se europskom. Ako učini ono prvo, europski mirovni prijedlog tada više neće imati nikakvoga smisla.
Presudan je idući tjedan, rekao bih ne samo po sudbinu Ukrajine, već i Europe u cijelosti.
Hoće li se ići i smjeru kojeg je zacrtao Trumpov mirovni plan, ili će se ostvariti predviđanja čuvenog američkog profesora i geopolitičara Johna Mearsheimera iz njegovog nedavnog velikog govora u Europskom parlamentu kada je rekao kako Europu čeka „crna budućnost“ i balansiranje na rubu rata s Rusijom? „Ukrajinski rat otrovao je odnose između Europe i Rusije u doglednoj budućnosti i učinio Europu opasnijim mjestom, a također je prouzročio ozbiljnu ekonomsku i političku štetu unutar Europe i teško oštetio transatlantske odnose“ – rekao je istom prigodom američki profesor.
Kapitulacija? Odgovor daje ukrajinski medij
Označuje li Trumpov novi plan uistinu kapitulaciju Ukrajine kako to tvrde brojni zapadni mediji i mnogi političari u Europi i samoj Ukrajini? Odgovor na to pitanje, i to na vrlo uvjerljiv način pokušao je danas dati ukrajinski medij Strana.
On podsjeća kako se riječ “kapitulacija” u Ukrajini „već više od 10 godina koristi u vezi s bilo kakvim sporazumima s Rusijom“. Štoviše, kaže dalje – uvjeti sporazuma koji su se prije nazivali kapitulacijom radikalno su se promijenili tijekom tog vremena.
„Godine 2015. potpisani su Minski sporazumi o rješavanju sukoba u Donbasu. Njihova ključna točka bila je politička komponenta: reintegracija nekontroliranih teritorija Luganske i Donjecke oblasti (tzv. LNR/DNR) u Ukrajinu s posebnim statusom, odnosno kao autonomnog entiteta sa širokim pravima: vlastitom “narodnom milicijom”, izabranim vlastima, ruskim jezikom i tako dalje. Još jednom naglasimo: rasprava nije bila o odvajanju tih teritorija od Ukrajine ili njihovom pripajanju Rusiji, već o njihovom povratku Ukrajini, iako s posebnim pravima. Ali “domoljubna javnost” odmah je to nazvala kapitulacijom. I tako je sve počelo: granate su eksplodirale ispred Vrhovne Rade, održavali su se skupovi, držali su se ljutiti govori. Na kraju je tadašnji predsjednik Petro Porošenko, nakon određenog oklijevanja, u biti odustao od političkog dijela Minskih sporazuma,“ – navodi Strana.
Medij odmah nastavlja razvijati svoje zanimljivo mišljenje pa kaže slijedeće:
„Tada je na vlast došao Volodimir Zelenski, obećavajući da će završiti rat i spreman pregovarati “čak i s vragom” kako bi postigao taj cilj. Ponovno se postavilo pitanje provedbe političkog dijela Minskih sporazuma, Steinmeierove formule i tako dalje. Pregovori su se intenzivirali. Ali ponovno se glasno izgovorila signalna riječ “kapitulacija”, počeli su prosvjedi i “Steinmeierovi Majdani” – i Zelenski se povukao, izjavivši kako nema namjeru provoditi politički dio Minskih sporazuma. To je postao jedan od javno izrečenih izgovora Rusije za pokretanje invazije.“
Strana navodi i novi primjer:
„U proljeće 2022., na samom početku rata velikih razmjera, započeli su paralelni pregovori između Ukrajine i Rusije. Projekt mirovnog rješenja pripremljen je i grubo dogovoren za sastanak u Istanbulu. Predviđao je neutralni status Ukrajine i određena ograničenja veličine ukrajinske vojske, što je i dalje zahtijevalo daljnje odobrenje. Zauzvrat, ruski predsjednik Vladimir Putin bio je spreman povući trupe bez borbe sa svih teritorija zauzetih nakon veljače 2022., osim iz Donjecke i Luganske oblasti. Međutim, prema riječima bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, bio je spreman i vratiti Donbas Ukrajini, ali samo s posebnim statusom. Često se sada govori da su sporazumi osujećeni nakon posjeta Kijevu tadašnjeg britanskog premijera Borisa Johnsona, koji je izjavio: “Samo ćemo nastaviti boriti se.” Ali malo se pamti val ogorčenja koji je u to vrijeme izbio u Ukrajini, s deklaracijama o kapitulaciji, pozivima na borbu do granica iz 1991. i zahtjevima za reparacijama od Rusije. Istanbulski sporazumi su propali.“
„Bila je jesen 2022. Ukrajina je pokrenula uspješnu ofenzivu u Harkovskoj i Hersonskoj regiji. Uslijedile su oprezne izjave koje su sugerirale priliku za okončanje rata prekidom vatre na prvim linijama fronta. Rusija, koja se sada nalazila u teškoj situaciji, mogla bi na to pristati. Ali takav je razgovor u Kijevu odmah označen kao “kapitulacija”. “Zelenskijeva mirovna formula”, koja je propisala granice iz 1991. i rusko plaćanje reparacija, postala je službena, a fraza “popijmo kavu na Krimu” postala je popularni meme. Ukrajinske vlasti nastavile su kraj rata na prvim linijama fronta nazivati ”kapitulacijom” sve do nezaboravnog skandala u Ovalnom uredu u veljači 2025., koji je rezultirao prestankom američke vojne pomoći Ukrajini. Nakon toga, Zelenski je pristao okončati rat na prvim linijama fronta, i to je sada službeni stav Kijeva, više ne “kapitulacija”, već “pobjeda” i “pravedni mir”, – navodi dalje ukrajinski medij.
Govoreći o najnovijem Trumpovom mirovnom planu u smislu kapitulacije Strana dalje kaže slijedeće:
„Naravno, riječ “kapitulacija” odmah se počela spominjati u Ukrajini i Europi. Ali jesu li 28 točaka mirovnog plana doista kapitulacija?
Prvo, prisjetimo se što je kapitulacija: to je situacija u kojoj vojska ili pojedinačne vojne jedinice polažu oružje i predaju svoju sudbinu pobjedniku, kao što se dogodilo s Njemačkom i Japanom 1945. godine, te s vojskom Friedricha Paulusa kod Staljingrada. Trumpov plan, prema kojem Ukrajina zadržava svoj suverenitet i vojsku (iako s ograničenim brojem), nije kapitulacija. Nudi oštre mirovne uvjete, ali ne i kapitulaciju.
Nesumnjivo je da će ih mnogi Ukrajinci smatrati izrazito nepravednima i bit će ogorčeni. Sasvim je moguće da će ih Zelenski odbiti uz javni pljesak (usput, još nije poznato hoće li Rusija prihvatiti plan).
No u političkim krugovima procjene su manje jasne. Sve se više postavljaju pitanja, iako još ne javno: Što će se dogoditi sljedeće? Koje će daljnje žrtve ukrajinski narod podnijeti ako se rat nastavi? Koliko će biti smrti i razaranja? Hoće li se sniziti dobna granica za mobilizaciju i hoće li se ojačati represivni mehanizmi protiv onih koji bježe od regrutacije i nelojalnih? Hoće li Europa moći pružiti Ukrajini potrebnu pomoć ili će se tečaj grivne morati sniziti na 100 za dolar, a plaće radnika u javnom sektoru morat će se isplaćivati u obrocima hrane? I najvažnije, koliko je vjerojatno da će Ukrajina u budućnosti dobiti bolje mirovne uvjete, a ne gore, čak i do stvarne kapitulacije? Uostalom, do sada su svi novi mirovni uvjeti bili gori za Ukrajinu od prethodnih.
Odgovori na ova pitanja očito će odrediti konačnu odluku ukrajinskih vlasti.“ – zaključuje Strana svoj zanimljivi tekst.
Završni komentar
Nad tekstom ukrajinskog medija itekako će se morati zamisliti svi oni koji danas tako gorljivo istupaju protiv Donalda Trumpa i njegovog novog mirovnog plana. Nedvojbeno je da bi Europska unija mogla sročiti svoj plan koji bi bio puno ugodniji za uši Ukrajinaca i svih onih koji sve ovo vrijeme zdušno navijaju za Ukrajinu i njenu vojnu pobjedu. Ali glavno je pitanje koliko je to realno, utemeljeno na egzaktnim činjenicama i čvrstim analizama izvan politikantskog i ideološkog okvira djelovanja? Jer ako nije utemeljen na stvarnosti, već željama – takav plan, ako bi bio usvojen a Kijev ga prihvatio – mogao bi imati razorne posljedice ne samo po Ukrajinu već i čitavu Europu.
Inzistiranje na moralu, međunarodnom pravu i drugim sličnim kategorijama kojih su puna usta europskih dužnosnika – nisu se mogle čuti, barem ne tako glasno a kamoli službeno – u odnosu na Trumpov ne tako davni mirovni plan za Gazu. Sada mu se, međutim, u novom planu spočitava upravo to, iako bi Europi puno više trebalo biti u interesu da se sporazumno dogovori završetak visokorizičnog ukrajinskog rata koji se vodi na njenom tlu od onoga na Bliskom istoku.
Iskreno se nadam kako o svemu ovome ključne osobe koje u Europi danas donose strateške odluke trezveno razmišljaju i da su mnogo toga naučile iz povijesti.
