Meter: (Ne)suvisla hrvatska migrantska politika: Marokanac usred Zagreba divljački pretukao policajku
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 14 Prosinac 2025 17:29
Granica nem je i dalje dovoljno propusna, ali ne od strane graničnih policijskih službenika koji svoj posao rade profesionalno i daju sve od sebe, već od strane sudbenih instanci koje su nemoćne bilo što učiniti kada im ilegalce policija dovede u sudske prostorije i kada najčešće odmah stiže zapovijed „s vrha“ da im se izreče neka minimalna, birokratska mjera nakon koje su zapravo odmah slobodni.
Birokratizirana europska migrantska politika, koja je sve samo ne dorečena, adekvatna tj u praksi učinkovita kada je riječ o očuvanju javne sigurnosti što je zapravo i najvažnije – već više od jednog desetljeća izaziva oštre političke i općenito društvene polemike.
Na pitanju migrantske politike padale su u Europi čitave vlade, a na vlast dolazile snage koje su obećavale riješiti taj, jedan od najvećih i gorućih problema s kojim se Europska unija, ali i Ujedinjeno Kraljevstvo suočavaju u suvremeno doba.
U Njemačkoj je stanje najkaotičnije, jer je ta zemlja i bila predvodnica upravo takve „willkomenspolitik“ – zbog koje je u zemlju doslovno ulazilo „sve i svašta“ – i to najčešće bez najosnovnije sigurnosne provjere i – bez da u sebe pridošle osobe imaju bilo kakve identifikacijske dokumente jer su ih usput „izgubili“ ili su im bili „ukradeni“ (što je još gore, radilo se o vremenu divljanja džihadista terorističke organizacije „Islamska država“ i mnogih drugih, široj javnosti manje poznatih ekstremističkih organizacija diljem Bliskog istoka – najviše u Siriji i Iraku).
Svi se još dobro sjećamo rijeka ilegalnih migranata koje su u ljeto 2016. godine prolazile tzv. balkanskom rutom kao da su međudržavne granice rupe od sira a ne ustavom zajamčeno branjena kategorija koja najviše i determinira suverenost i sam pojam države kao takve. Sjećamo se i kako su od istoka Slavonije do granice sa Slovenijom kolone migranata prolazile i našom Hrvatskom, a sjećamo se dobro i fizičkih graničnih barijera koje je u smislu zaštite od ilegalnih prelazaka granice tada izgradila mađarska vlada (vrijede i do danas) i koliko je to kritike prema Budimpešti izazivalo od strane brojnih liberalnih europskih vlada i medija – tako i onih hrvatskih.
U međuvremenu su i europski liberali spoznali svu veličinu problema, često potaknuti sve većim otporom i prosvjedima svojih građana koji su postajali sve masovniji kako su incidenti (čitaj kaznena djela protiv tijela i imovine, da ih ne nabrajam poimence) koje su radikalni migranti – vrlo često i s islamističkih odnosno „kulturoloških“ pozicija činili – rasli.
Sjećamo se dobro i izjava liberalnih političara i različitih aktivista iz nevladinih i liberalnih crkvenih udruga kako je tu riječ o „neprilagođenim osobama“ kojima država treba osigurati sve preduvjete kako bi se uspješno integrirali u zapadna društva ii sličnih tlapnji i floskula koje su i za one koji samo površno znaju kako stvari stoje u stvarnosti u startu označene kao blago promašene, a zapravo licemjerne – jer iza njih nije stajalo ništa drugo nego davanje alibija za nastavak politike koja je dolazila „s vrha“.
Desne vlade nešto su pokušavale promijeniti
Na kraju je taj veliki i nesretni „eksperiment“ završio dubokim političkim podjelama između država (još uvijek traju) koje su prve na udaru ilegalnih ulazaka migranata (Italija, Grčka), uz koje su se odmah solidarizirale zemlje s konzervativnim tj. desnim vladama poput Poljske i Mađarske, a isto se pokušalo i u Nizozemskoj s krajnje desnom strankom Geerta Wildersa čija koalicijska vlada, međutim, nije željela provesti njegove reforme migrantske politike vezano uz azil pa ju je sam srušio početkom lipnja 2025. godine. Ne bi me previše čudilo da ponovo dođe na vlast.
U tom kontekstu, upravo na krilima odlučne borbe protiv „fenomena“ ilegalne migracije, na vlast u Italiji došla je, kako su je liberalni krugovi odmah spremno prozvali profašistička stranka Braća Italije (nedvojbeno je da su se njeni istaknuti političari prethodno znali pozitivno referirati na fašistički režim Benita Mussolinija i s njim koketirati, ali uspostava fašističkog društva nikako nije bila njen predizborni program, kao ni program kada je osvojila vlast – već jačanje talijanskog suvereniteta u odnosu na EU što i svjedoče potezi premijerke Giorgije Meloni).
Međutim, Meloni je vrlo brzo uvidjela koliko su teško probojni mehanizmi EU-a kada je riječ o zaustavljanju tokova ilegalne migracije. Neučinkoviti pokušaji Bruxellesa oko jedinstvenog modela rješavanja tih problema – poput onih kroz suradnju sa sjevernoafričkim državama (Libija, Egipat, Alžir, Maroko) i davanja novca istima da više vode računa o tome tko ulazi u njihove zemlje i štošta drugo – nisu doveli do pomaka na bolje. Ali i kao takva, sputana Bruxellesom, talijanska vlada bar je nešto pokušala učiniti sklapanjem sporazuma s Albanijom o prihvatu ilegalnih migranata koji ulaze u Italiju u izbjegličke kampove kraj Tirane, dok im talijansko sudstvo ne riješi pitanje azila. Naravno, Rim Tirani za taj sporazum plaća. Ali sve je to samo kap u moru problema koji još uvijek ozbiljno potresa talijansko društvo kada je riječ o useljenim migrantima.
Nova njemačka politika i reperkusije po Hrvatsku
Ali nažalost, ne potresa samo talijansko ili njemačko. Sve više potresa i naše – hrvatsko! Poglavito nakon što su nove njemačke vlasti na čelu s kancelarom Friedrichom Merzom, pod pritiskom krajnje desnice (Alternativa za Njemačku – AfD) koja (AfD) po migrantskoj politici uživa veliku potporu njemačkih građana te sigurno nije slučajno po popularnosti sada vodeća politička stranka u zemlji – odlučile zaoštriti dosadašnju migrantsku politiku, ali i deportirati migrante koji se nisu u stanju integrirati u njemačko društvo zbog svog radikalizma i ekstremizma, ili počinjenja teških kaznenih djela.
Nažalost – i Hrvatska je jedna od zemalja čija se vlada usuglasila primiti dio tih i takvih osoba, i dati im „priliku“ za „integraciju“ u hrvatsko društvo.
Neću sada iznositi broj na koji se vlada navodno obvezala iako on kruži u javnosti – iz jednostavnog razloga što nemam precizni podatak (u svakom slučaju je vrlo neugodan, tim više s obzirom na profil tih osoba). Ali ono što imam i sigurno znam (iz prve ruke) je da nam je granica i dalje dovoljno propusna, ali ne od strane graničnih policijskih službenika koji svoj posao rade profesionalno i daju sve od sebe, već od strane sudbenih instanci koje su nemoćne bilo što učiniti kada im ilegalce policija dovede u sudske prostorije i kada najčešće odmah stiže zapovijed „s vrha“ da im se izreče neka minimalna, birokratska mjera nakon koje su zapravo odmah slobodni.
Dakle, ovdje striktno razdvajam službenu migrantsku politiku od one povezane uz migracije u svrhu radne snage što je opet stvar za sebe i koja također ima dovoljno „rupa“ kako nam praksa pokazuje – najviše u glavnom gradu Zagrebu, ali nikako ne samo tamo.
A kada smo već kod Zagreba, i kod glavne teme – ilegalnih migranata, koliko je stanje teško najbolje pokazuje i današnja vijest koju je objavio Jutarnji list.
Tekst vijesti prenosim u cijelosti, a na kraju ništa neću komentirati (iako tekst otvara niz važnih pitanja koja zahtijevaju brze i precizne odgovore onih koji su ih po vokaciji dužni dati), jer želim svakome od vas ostaviti pravo za donošenje osobnog suda, bez mojih prosudbenih „sugestija“ iako to nisu nikad, već je riječ samo o mojim osobnim stavovima koji ne moraju uvijek biti točni ili svakome po mjeri.
Dakle, evo što to danas piše JL – a što me zapravo i ponukalo na čitav gore navedeni komentar.
Marokanac iza rešetaka: hoće li biti proglašen neubrojivim?
Marokanac Hamza O. (32) se skoro pola godine nalazi iza rešetaka remetinečkog pritvora nakon što je krajem lipnja na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu, točnije u službenoj prostoriji policije, brutalno pretukao mladu zagrebačku policajku. Zbog užasnih prizora i povučenih poteza koji su zgrozili i jednu prolaznicu, Hamza O. je sjeo na optuženičku klupu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Tereti ga se za prisilu prema službenoj osobi i prijeti mu do pet godina zatvora, no on se ne smatra krivim. A moglo se i vidjeti da ga prevođenje sudskog tumača baš i ne zanima, pravdajući to tvrdnjom da on svjedokinju koja je stajala pred njim u totalnom strahu vidi prvi put u životu te da ne zna tko je.
Bila je to mlada uplašena policajka koja je drhtećim glasom i kroz suze sutkinji opisivala što joj je priuštio optuženi državljanin Maroka dok je bila na dužnosti kobnog 29. lipnja oko 18:15 sati. I to sama u skraćenoj smjeni od 16 sati do ponoći, na rizičnom prostoru gdje svraćaju svi profili društva.
Opservirala je unutarnji prostor kolodvora na kojem policija ima svoj ured u koji dovode osobe na legitimiranje i postupanje te potom daljnje provjere odrađuju tetrafonom prema policijskoj postaji. Sve do toga dana nikada nije imala, kaže, problema sa stranim državljanima.
– Po nalogu šefa smjene morala sam provjeravati strance. Preko puta je kasino gdje odlaze mahom ilegalci misleći da će zaraditi veliki novac. Vidjela sam da mi u susret iz pravca kasina ide muškarac, tamnije puti, s bradom. Djelovao je neuredno, imao je maskirne hlače i duksericu. Normalno sam mu prišla, pozdravila ga i na engleskom upitala ima li kod sebe dokumente. Rekao je da nema. A onda mi je dao prljav dokument koji je bio poderan na više mjesta. Imao je potvrdu da je prijavio gubitak dokumenata i kojih. Upitala sam ga što ima po džepovima pa je iz jednog džepa hlača izvadio mobitel i punjač, a iz drugog svežanj novčanica. Radi detaljnijeg razgovora, ali i činjenice da mi je blok za pisanje podataka zatečenih osoba bio u službenoj prostoriji, zamolila sam ga da krene sa mnom kako bih uzela njegove podatke i provjerila ga. Na engleskom mi je rekao da nema problema. Hodali smo usporedno i razgovarali – prisjetila se u sudnici napadnuta policajka dodajući da joj je tada otkrio da je u Hrvatsku došao dva mjeseca ranije te da boravi u hotelu Porin.
Ističe pritom da joj je okrivljeni u bilo kojem trenutku mogao pobjeći te da ona ne bi za njim trčala jer je sama pokrivala zonu.
Po ulasku u službenu prostoriju rekla mu je da joj napiše svoje ime, prezime i datum rođenja. I na to joj je opet rekao da nema problema.
– Kad sam ušla u tu prostoriju, ostavila sam vrata otvorena jer sam bila sama. Otvorila sam prozor, a na stol mu stavila list A4 formata i svoju kemijsku. On se sagnuo pisati traženo, a ja sam iz sigurnosnih razloga stala iza njega blizu vrata te se malo odmaknula. Ali nakon što je napisao svoje podatke, pustio je kemijsku olovku te me desnom šakom udario u lice tako da sam udarila potiljkom o zid. S obje ruke me je primio za prednji dio glave i počeo čupati. I onda mi je glavom više puta tako udarao o zid. Imala sam sprej-nadraživač kod sebe i htjela ga pošpricati, ali mi je blokirao obje ruke te mi se počeo unositi u lice govoreći na engleskom da nismo mi policija već mafija. Spriječio me i da uzmem tetrafon koji sam tijekom naguravanja uspjela uzeti s desne strane odore. Ali on ga je na kraju bacio na pod. Pištolj u tom trenutku nisam htjela uzeti jer sam pomislila da ne daj bože da opali ili ako mi ga slučajno uzme pa sam posegnula za lisicama – otkrila je dalje policajka dodajući da ju je Marokanac uporno stiskao te je u jednom trenutku laktom zatvorio vrata prostorije. Pritom je cijelo vrijeme glasno dozivala upomoć, ali nitko nije nailazio jer je u tom dijelu, koji je blizu toaleta, manji protok ljudi. U nastavku naguravanja ju je nasilnik opet uspio odgurnuti o zid o koji je udarila licem u predjelu uha te usput nabila prste na lisice.
Vidjevši da je Marokanac sve agresivniji, uspjela je smoći snage te ga prvo jednom, a potom i drugom nogom udariti u međunožje. Dok je, ležeći na tlu, uspjela domoći se u konačnici tetrafona, obavijestila je šefa smjene da je napadnuta i da joj treba Hitna te usput davala podatke koje je stranac napisao na papiru. Ubrzo je uslijedio novi šok.
– Dok sam tako u klečećem položaju razgovarala i pokušavala ustati, on se vratio, uhvatio me za kosu i tako vukao na hodnik. U jednom trenutku došla je čistačica koja je to vidjela i počela vrištati. On me pustio i pobjegao kroz sporedni izlaz na perone, a ubrzo su stigle kolege iz postaje i Hitna koja me odvezla u bolnicu. Osjetila sam slabost i da mi glava buja – ispričala je još policajka kojoj je laknulo kad je čula sutradan u ranim jutarnjim satima da su napadača njezini kolege uhitili. Povod njegovu takvu ponašanju iz čista mira joj je i dalje nepoznanica jer je svoj dio posla toga dana odradila nadasve profesionalno. Zadobila je niz, srećom lakih, ozljeda u vidu krvnih podljeva i ogrebotina.
Odgovarajući na pitanje optuženikova odvjetnika Igora Cišpera zašto je baš njega odabrala za provjeru identiteta i kakvo mu je znanje engleskog, policajka je rekla da mu je engleski dobar, da joj je odgovorio na sva pitanja. A što se tiče odabira, prišla mu je jer joj je izgledao zapušteno i kao da je bez dokumenata pa bi, nastavno na to, mogao biti ilegalni migrant.
– Napao me iz čista mira. Bio je miran i uljudan kad sam mu prišla. Pristao je ići sa mnom te na njemu nisam vidjela nikakvih znakova uznemirenosti – istaknula je.
Tužitelja je, pak, zanimalo je li uobičajeno da jedna policajka nadgleda cijeli prostor Autobusnog kolodvora, na što je dobio odgovor da se obično radi u paru, ali da nema dovoljno policijskih službenika pa se zna dogoditi da bude samo jedna osoba. Te večeri njoj, dodaje, nije bilo prvi put da radi sama.
Od posljedica premlaćivanja, policajka je na kraju provela tjedan dana na bolničkom liječenju. Liječnici su joj rekli, obzirom na povraćanje i vrtoglavice, da su to simptomi potresa mozga. Nosila je neko vrijeme nakon toga i Schanzov ovratnik, imala je ukočen vrat te je odlazila na fizikalne terapije.
S obzirom na njezin opis da je okrivljeni cijelo vrijeme bio miran i da je odjednom naglo nasrnuo na nju bez ikakva povoda, Cišper je predložio da se on kombinirano psihologijsko-psihijatrijski vještači jer to očito nije bilo ponašanje normalnog čovjeka.
Tužitelj se, međutim, tome usprotivio ukazujući da je to, po njemu, ponašanje suvisle osobe koja ne želi da je se privede, jer to što je netko postupio iracionalno ne znači i da je tempore criminis bio neubrojiv.
Na kraju će se Hamza O., kojem je produljen istražni zatvor, u zatvoru vještačiti kako bi se utvrdio stupanj njegove ubrojivosti u vrijeme napada.
Inače, riječ je o mladiću koji je uspješno, kako kaže, završio pet razreda osnovne škole u mjestu Sale u sjeverozapadnom Maroku, a u Hrvatskoj, u kojoj ne radi, ima stalni boravak i nema važeće osobne isprave. Međutim, ono što upada u oko jest podatak da je za njim na snazi inozemna tjeralica – zaključuje svoj tekst Jutarnji list.
Ipak ne mogu izdržati i na kraju svega ovoga ne reći barem jednu završnu rečenicu. Hoće li i ovaj Marokanac (koji je nedvojbeno počinio kazneno djelo) na kraju završiti kao zagrebačka časna sestra koja je nedavno prijavila napad nožem na sebe – na psihijatriji (na sreću potonja je u međuvremenu puštena)?
