Licemjerje modernih komunista: Mamdani protiv privatnog vlasništva, a bogatstvo mu ne smeta
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 14 Siječanj 2026 14:05
U javnost je izašla informacija koja se sve češće potvrđuje kao pravilo, a ne iznimka među zagovornicima povratka komunističkih ideja, kakve zagovara njujorški gradonačelnik Zohran Mamdani. Riječ je o raskoraku između javnog zalaganja za socijalnu pravdu i besklasno društvo te osobne i obiteljske imovine i privilegija.
Na oglednom primjeru njegove bliske suradnice Cee Weaver to licemjerje postaje osobito vidljivo te otvara dodatne zabrinutosti.
Majka Mamdanijeve suradnice koja se protivi privatnom vlasništvu posjeduje kuću vrijednu 1,6 milijuna dolara
Naime, majka Cee Weaver, direktorice Ureda gradonačelnika Mamdanija za zaštitu najmoprimaca, vlasnica je kuće vrijedne 1,6 milijuna dolara. Istodobno je Weaver godinama javno napadala privatno vlasništvo nad nekretninama, tvrdeći da je ono oblik društvene nepravde i sredstvo održavanja nejednakosti. U više je navrata zagovarala i mogućnost oduzimanja privatne imovine, ako gradske vlasti to procijene potrebnim, te je oštro kritizirala doseljavanje imućnijih stanovnika u siromašnije četvrti.
Kazala je da posjedovanje kuće potiče ”bijelu nadmoć” (white supremacy), na taj način ukazujući na činjenicu da su među Amerikancima, najbogatiji bijelci. Ona, kao i Mamdani, smatraju to nepravdom prema drugim rasama, posebice crncima.
Unatoč javno evidentiranom licemjerju, gradonačelnik Mamdani stao je u obranu svoje suradnice i naglasio da je njezino imenovanje bilo svjesna i namjerna odluka. Weaver dolazi iz organizacija koje se zalažu za snažniju kontrolu vlasnika nekretnina i koje stanovanje smatraju osnovnim ljudskim pravom, a u novoj će ulozi, prema Mamdanijevim riječima, raditi na pojačanom nadzoru najmodavaca i jačoj zaštiti najmoprimaca u New Yorku.
Istu stvar smo mogli vidjeti i u povijesti na primjeru brojnih komunističkih zamalja gdje su oni koji su bili na vlasti ili blisko povezani s njom ”prodavali demagogiju” o socijalnoj pravdi i klasnoj jednakosti običnim ljudima, dok su oni istovremeno živjeli u izobilju bez da su vlastiti znoj za to prolijevali. Uz to, osim materijalnog bogatstva, uživali su i privilegiju medijske šutnje o svemu tome i držanja naroda u kolektivnom neznanju i zasljepljenosti.
Zagovaranje američke gospodarske propasti pod krinkom brige za tzv. ”radničku klasu”
Gradonačelnik New Yorka, Zohran Mamdani pripadnik je radikalno lijevog krila demokratske stranke koja zagovara oživljavanje marksističkih, komunističkih ideja.
Ove politike predstavljaju opasnu prijetnju ekonomskom zdravlju i društvenom poretku SAD-a. Mamdanijevi prijedlozi, poput zamrzavanja stanarina za zaštićene najmoprimce, uvođenja besplatnog javnog prijevoza i javnih vrtića, te stvaranja mreže državnih trgovina, nisu samo nerazumni već i financijski neodrživi. Posebno zabrinjava njegov zahtjev za podizanjem minimalne plaće na 30 dolara do 2030. godine, uz povećanje poreza na dobit i uvođenje dodatnih nameta za milijunaše, što bi nepovratno narušilo poslovni ambijent i dovelo do odljeva investicija i radnih mjesta.
Njegova retorika o ”kupovini izbora” od strane milijardera i financiranje kampanje isključivo malim donacijama služe kao maska za politiku koja će na kraju uništiti prilike za one koji se trude i rade. Zamisliti besplatan javni prijevoz bez jasno definiranog izvora financiranja znači nametanje dodatnih troškova svim poreznim obveznicima, uključujući one koji pošteno rade i izdržavaju svoje obitelji.
U zemlji gdje je mogućnost pronalaska posla i samostalnog uzdržavanja dostupna onima koji žele raditi, takve politike šalju opasnu poruku. One koje potiču ovisnost o državnim potporama i stvaraju uvjete za rast kriminala i socijalne bijede. Umjesto da štite tzv. ”radničku klasu”, ovakve mjere potiču mentalitet nerada i povlaštenosti, što je dugoročno štetno za društvo.
Marksistička ideja besklasnog društva renovirana u kontekstu rasa
Mamdani zagovara ideju besklasnog društva (tipični marksizam) što je jasno ukazala njegova politička partnerica iz Demokratskih socijalista Amerike (DSA) Alexandria Ocasio-Corte. Ona je javno promovirala, u ime njihove stranke, ideju besklasnog društva i kritizirala kapitalizam kao sustav koji stavlja profit iznad ljudi.
No, povijest jasno pokazuje da su pokušaji kolektivističkih društava, poput onih temeljenih na komunizmu, završavali ekonomskim kolapsom i siromaštvom većine, dok su političke elite živjele u luksuzu.
Ironično, ideju radničke kontrole nad državom često su zastupali oni koji sami nisu iz radničkih slojeva, već su zauzimali privilegirane pozicije. Kako je bilo ranije, tako je i danas, bilo da je riječ o Mamdaniju i njegovom suradnicima, bilo da je riječ o domaćim neokomunistima poput Ivane Kekin, Rade Borić, Vilija Matule… O njihovim imovinskim karticama pisali smo više puta.
Ocasio-Cortez je Trumpa nazvala lažnim populistom i njegovu politiku kritizirala kao taktiku podjele koja sprječava radnike da se ujedine protiv zajedničkih interesa moćnih elita. Naime, takve ideje o podjeli društva po rasnim i klasnim linijama često služe kao sredstvo manipulacije koje dodatno udaljava ljude od realnih ekonomskih problema. Što bi se zapravo dogodilo da tzv. (ne)radničkoj klasi u ruke dođe kapital?
Tko će platiti sve što je besplatno i kako će se to odraziti na američku ekonomiju?
Mamdani i Ocasio-Cortez zagovaraju politike kao što su Green New Deal, Medicare For All, stroža pravila financiranja kampanja, ukidanje američke imigracijske i carinske službe (ICE) i privatnih zatvora, besplatni državni fakultet te visoku poreznu stopu za najbogatije. Ovakve ideje predstavljaju prijetnju temeljima slobodnog društva i slobodne ekonomije, te bi njihova primjena mogla imati katastrofalne posljedice za budućnost SAD-a i dobrobit svih građana.
Tko će platiti sve što je besplatno i kako će se to odraziti na američku ekonomiju? Prema Mamdaniju i Ocasio-Cortez, oni koji su svoje milijune pošteno zaradili.
Sve ove radikalne ideje, iako popularne među radikalno-lijevim krugovima, već su naišle na oštru kritiku ne samo od suprotstavljenih političkih opcija nego i od umjerenijih glasova među Demokratima, koji prepoznaju koliko ovakve politike mogu biti štetne za cijelu zemlju.
U konačnici, ovakve ideje predstavljaju prijetnju temeljima slobodnog društva i slobodne ekonomije, te bi njihova primjena mogla imati katastrofalne posljedice za budućnost SAD-a i dobrobit svih građana.
