Kina želi biti globalni lider – događaji u Venezueli udarac su kineskom globalizmu
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 22 Siječanj 2026 18:03
Mnoge stvari se danas u hrvatskim, ali i zapadnim medijima zaobilaze ili se o njima vrlo malo priča. Jedna od tih je cjelovit prikaz međunarodne politike, a osobito Kine i njezine snažne ekonomske ekspanzije u cijelom svijetu.
Međunarodna situacija se posljednjih dana dobrano zakuhala. U svega dva tjedna Donald Trump je svrgnuo s vlasti i uhitio venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura. Istovremeno unio je ‘strah u kosti’ anacionalnim i globalističkim političarima iz EU javnim iskazima o aneksiji Grenlanda, te još nametnuo 25% carina svima koji trguju s Iranom.
Zajednička poveznica ovih događanja mogla bi biti američka odlučnost da izazove Kinu i njezinu dominaciju koju ostvaruje u raznim dijelovima svijeta.
Trumpov izazov – SAD baca rukavicu Kini i suparnicima
Svrgavanjem venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura SAD želi ograničiti kineski pristup ključnim resursima i ulaganjima u rudarstvo te rudama i naftom bogate zemlje. Pripajanjem Grenlanda Trump bi mogao spriječiti suparnike (EU, Rusija, Kina) da pristupe novim trgovinskim rutama i rudarenju važnih minerala, o čemu smo pisali OVDJE. Carinjenjem svakoga tko trguje s Iranom, dok prosvjedi prijete iranskom režimu, SAD može kazniti i Iran i Kinu zbog kupnje nafte od nje.
SAD jednostavno ne želi da Kina, a ni Rusija djeluju niti na koji način iz Venezuele, a sigurno niti iz cijele Južne i Srednje Amerike. Jednako to želi i za Iran, ali to će ići malo teže u slučaju jedne od najvažnijih geopolitičkih država svijeta, o čemu ste čitali OVDJE. Trump ne želi niti kineski ekonomski utjecaj niti na Grenlandu, koji bi potencijalno mogao biti zadobiven od strane europskih država nakon pucanja euroatlantskog pakta između SAD-a i EU. Istovremeno se želi suprotstaviti snažnijem ruskom prodoru na Arktik, koji je već sada u dobrom dijelu pod kontrolom Rusije. Rusiju i Kinu privlači Grenland zbog sve veće prohodnosti sjevernih arktičkih puteva, što čini kritične minerale otoka sve pristupačnijima i isplativijima.
Washington je odlučan uskratiti takve “strateške lokacije” i resurse svojim suparnicima.
Zato SAD želi oslabiti Iran i Venezuelu koji su prijateljski nastrojeni prema Pekingu i Moskvi. Istovremeno želi pod svoju kontrolu staviti Grenland.
Ogromna ekspanzija Kine Južnoj i Srednjoj Americi
Kina je posljednjih godina doživjela snažnu međunarodnu ekspanziju i postala globalni lider u brojnim segmentima gospodarstva.
Kina ima gotovo monopol nad rijetkim zemnim elementima. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, kontrolira 60% svjetskog rudarstva i više od 90% prerađivačkih kapaciteta, što je politika dugogodišnje i planirane strategije Kine u želji da postane globalni lider.
Kina je vrlo značajan investitor u Južnoj Americi, fokusirajući se na ključnu infrastrukturu, energetski sektor, rudarstvo i poljoprivredu. Time Kina postaje glavni ekonomski partner mnogim zemljama kroz kredite, izravna ulaganja i infrastrukturalne projekte, jačajući veze unatoč geopolitičkim izazovima, a sve to kroz strategiju jačanja partnerstva i trgovine. Osobito su velika ulaganja u južnoameričku infrastrukturu: telekomunikacije, luke i transportne mreže.
Panamski kanal i Peru – mjesta konflikta SAD-a i Kine
Tako Kina, za sada, upravlja dvjema ogromnim lukama, Balboa i Cristobal, na oba kraja Panamskog kanala kojim SAD obavlja panamskim kanalom preko 40% cjelokupnog kontejnerskog prometa. Zato je Trumpov ultimativni zahtjev panamskoj vladi za oduzimanje prava tvrtki CK Hutchison Holding za upravljanje dvjema lukama, konkretiziranje stvarnosti od koje su prethodnici Obama i Biden okretali glavu: Kina godinama strpljivo gradi ogromnu mrežu luka diljem svih kontinenata. Vrhovni sud Paname uskoro završava raspravu o tome može li tvrtka iz Hong Konga upravljati dvjema lukama na oba kraja Panamskog kanala, odluka koju pomno prate u Washingtonu i Pekingu.
Slučaj nosi težinu geopolitičkog natjecanja između SAD-a i Kine. Predsjednik Trump jasno je rekao da želi ponovno preuzeti kontrolu nad kanalom, koji je SAD izgradio početkom 20. stoljeća i predao Panami krajem 1999 godine. Kina je, u međuvremenu, postavila prepreke prodaji luka kanala i druge imovine kojom upravlja hongkongški CK Hutchison, grupi koju predvode BlackRock i Mediterranean Shipping Co.
Drugi primjer u Južnoj Americi je Peru. U peruanskom ribarskom gradiću Chancayu, kineska kompanija COSCO Shipping napravila je jednu od najvećih i najsofisticiranijih luka na svijetu, investirajući nevjerojatnih 3,5 milijardi dolara u ovo strateško mjesto. Luku je službeno otvorio kineski predsjednik Xi Jinping zajedno s peruanskom predsjednicom Dinom Boluarte, označavajući novi početak u globalnoj trgovačkoj vezi između Južne Amerike i Azije. Ova luka neće samo koristiti Peru nego i susjedne južnoameričke zemlje koje će koristiti Chancay kao tranzitnu točku za svoje i kineske proizvode.
To još jedan veliki izazov Kine prema SAD-u. I ne samo ta luka nego cijela progresivna gospodarska politika Kine koja ima veliku ekspanziju u Južnoj Americi.
Visoka tehnologija u Kini – industrija i inženjerstvo kao temelj razvoja
U vrijeme kada je EU postala mjestom gdje se zatvaraju nuklearne elektrane, uništava suvremena poljoprivredna proizvodnja i propada automobilska industrija, Kina postaje sasvim drugačije mjesto. Dok su birokratizirani i bezlični čelnici EU-a uvjeravali narode Europe da je budućnost svijeta u uslužnim djelatnostima, procvatu društvenih znanosti i ideologija pod kišobranom zvanim ‘woke kultura’, Kina je doživljavala strahoviti industrijski napredak, velikim dijelom zahvaljujući procvatu tehničkih fakulteta, cjelovitog obrazovanja i izobrazbi visokoobrazovanih inženjera.
Da bi plastično predočili koliko je kineska tehnologija napredovala, pogledajmo što je rekao glavni izvršni direktor Forda Jim Farley:
“Mogu vas odvesti u kineske tvornice, u kojima ćete stajati uz ogroman transporter, a strojevi će izlaziti iz poda i sami sastavljati dijelove’, opisuje Forrest. ‘Hodate uz taj transporter i, nakon 800 ili 900 metara, kamion izlazi gotov. Nema ljudi. Sve rade roboti.”
Drugi rukovoditelji svjedoče o golemim ‘mračnim tvornicama’, u kojima roboti obavljaju toliki dio posla da svjetla ni ne moraju biti upaljena. ‘Posjetili smo mračnu tvornicu koja proizvodi nevjerojatan broj mobitela’, govori Greg Jackson, direktor britanske energetske kompanije Octopus. ‘Proces je bio toliko automatiziran da nije bilo radnika na proizvodnoj liniji – tek nekoliko njih koji su pazili da sve funkcionira.’
Jackson dodaje da se osjeća snažna promjena: kineska konkurentnost više se ne temelji na niskim plaćama i državnim subvencijama, već na ogromnom broju visokoobrazovanih inženjera. Slika Kine kao zemlje jeftine proizvodnje sve je dalje od stvarnosti. Danas je ta država globalni lider u industrijama visokog rasta i visoke dodane vrijednosti.
Kineska vlada sustavno potiče tehnološki razvoj subvencijama, državnim natječajima i lokalnim poticajima.
Sve su to primjeri kineske tehnološke i gospodarske ekspanzije, koju prati nužnost geopolitičkog pozicioniranja u svijetu, poznatijem pod općim imenom ‘Kineski put svile’. Ili još bolje – kineski putevi svile.
Kinesko-američka borba za Latinsku Ameriku
U veljači 2025. kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi rekao je da Latinska Amerika nije “dvorište” nijedne zemlje usred pokušaja Trumpove administracije da ojača veze u Južnoj Americi. To je rekao prilikom posjete Boliviji i bilateralnog susreta Kina-Bolivija na razini ministara vanjskih poslova.
Kineski ministar vanjskih poslova bio je, prije toga, u New Yorku kako bi predsjedao događajem na visokoj razini Vijeća sigurnosti UN-a. “Latinska Amerika je dom latinoameričkog naroda, a ne dvorište bilo koje zemlje”, rekao je Wang tada. “Kina podupire zemlje Latinske Amerike u obrani njihovog suvereniteta, neovisnosti i nacionalnog dostojanstva te podržava Boliviju u zaštiti svojih legitimnih prava i interesa”, dodao je.
To sve jasno govori da je veliki geopolitički i ekonomski sraz SAD-a i Kine počeo puno ranije od svrgavanja Madura od strane SAD-a.
Venezuela je samo slika onoga što se događa u Južnoj Americi, gdje je Kina kroz posljednju dekadu preuzela vodeću ulogu u gospodarstvima i trgovinama cijele Južne Amerike, što ćete rijetko naći elaborirano u hrvatskim i zapadnim medijima. Donald Trump to zna i želi vratiti utjecaj SAD- u “svoje dvorište”, kako Južnu Ameriku nazivaju još od doba predsjednika Monroea iz početka 19. Stoljeća. Bila je to poznata Monroeova doktrina o podjeli utjecajnih sfera između SAD-a i država Europe.
Nacionalne strategije SAD-a i Kine – bitka za Latinsku Ameriku
U tom kontekstu, vojna intervencija protiv Venezuele, nakon višemjesečnog političkog, ekonomskog i sigurnosnog pritiska započetog još prethodnog ljeta, uklapa se u širu stratešku paradigmu koja je formalizirana u najnovijoj Strategiji nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (2025). U tom dokumentu Zapadna hemisfera eksplicitno je definirana kao područje od vitalnog strateškog značaja za SAD, čime se osigurava normativni i institucionalni okvir za intenziviranje američkog angažmana, uključujući i uporabu sile. Osim otvorenih vojnih mjera, strategija uključuje i niz političkih instrumenata, poput diplomatskog pritiska i miješanja u unutarnje političke procese država regije.
Kina je svega nekoliko dana prije invazije, predstavila svoju, treću po redu Strategiju za Latinsku Ameriku i Karibe. Kineske vlasti identificirale su sektore za potencijalnu suradnju, uključujući umjetnu inteligenciju, telekomunikacije, obnovljive izvore energije, vodik, rudarstvo i preradu minerala. Strategija također daje prioritet projektima prometa, logistike, električne energije i urbane infrastrukture u okviru kineske inicijative “Pojas i put”, koja sada uključuje 20 latinoameričkih zemalja.
Nova Strategija nacionalne sigurnosti Trumpove administracije posvećuje četiri stranice Zapadnoj hemisferi, naglašavajući otpor kineskom utjecaju.
Na drugoj strani Kina želi zadržati i proširiti svoj utjecaj u Latinskoj Americi.
Više je nego očito da će 2026. godina obilovati velikim i tektonskim međunarodnim prevratima i događanjima koja će bitno obilježiti budućnost svijeta. Događaji u Venezueli su samo dio globalne ‘velike igre’ u kojoj vodeću ulogu igraju SAD, Kina i Rusija. Ali nešto će se pitati i druge, poput Brazila, Indije, Japana ili arapskog svijeta.
‘Stara dobra Europa’, utjelovljena u učmaloj Europskoj Uniji, pritisnuta je nekontroliranim migracijama (koje je sama poticala), urušavanjem industrijskog i energetskog sektora, demografskim propadanjem i drugim problemima – ostaje na marginama. A njeni bezlični lideri zaluđeni idejama anacionalnog globalizma, snažno ocrtani u likovima čelnika vodećih država Merza, Macrona i Starmera ne pružaju mnogo nade da će se stvari okrenuti u drugom i boljem smjeru za narode Europe.
