Dabrina budnica
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 18 Veljača 2026 14:00
Prokleto doba mobitela. S kamerom. Onaj Josip Dabro baš ima nesreću pa svaka nepodopština koju napravi, a očito im je sklon, završi u medijskim i mrežnim bespućima. No ne završe sve i ne završe odmah.
Dabro daje materijala, a kada će i u kojoj osjetljivoj političkoj situaciji nešto ugledati svjetlo dana, odlučuje neki drugi režiser. Njemu neće nitko govoriti što će u svojem „šoru i u slobodno vrijeme“ pjevati. Osim što njegovi sjede u Vladi koja je kriminalizirala upravo to. Sankcioniranje pjevanja, pa i na šoru i u slobodno vrijeme. No nije tu Dabro bitan.
Videi njegovih nepodopština već su uzrokovali razne političke potrese. Uostalom, imenovati za ministra lika koji je zbog svoje naravi tempirana bomba i kojeg nije previše briga za neke uzuse, samo po sebi je ili glupo ili nevjerojatno lukavo.
Jasno je da je „ljubav“ HDZ-a i DP-a na klimavim nogama od početka i da se samo čeka pogodan i oportun trenutak da ovaj desni junior izleti iz tima u oporbu.
Tko je sada veselog Dabru, koji samo čeka upaljene mobitele da bi pjevao onu „staru“ o grobnici od zlata, pustio u eter, nije posve jasno.
Dabro kao hodajuća eskapada
No Dabro je hodajuća eskapada, stoga je pitanje vremena kada će još kakva poslastica završiti u eteru. Ili će DP završiti s vladajućom većinom pa više nikoga neće biti briga što ovaj bivši ministar radi.
Nije mi jedino jasno kako još nismo svjedočili kakvom kućnom uratku za starije od 18. No ima i za to vremena.
Kome će Dabro pokazivanjem zuba Pupovcu, pjevajući o Paveliću, ići na ruku, tek ćemo vidjeti. Domovinskom pokretu sigurno ne.
Miloradu Pupovcu? E, to je već izglednije.
Novi dokaz ugroze Srba?
Čovjek će imati novi dokaz ugroze Srba i revivala ustaštva. Narikače će o istom opet cijelog tjedna trubiti po mrežama i po Saboru.
HSLS će glumiti nekakav presudni faktor koji ne koincidira s njihovom stvarnom političkom snagom. Dabro je pomogao i HSS-u, koji jedva da postoji, pa je i predsjednik ove strančice pokupio pet minuta slave svojim komentarom u Dabrinom stilu, poručivši: „Partizani, bježite u šume, a ustaše odj… u emigraciju!“.
No u politici se malo što događa baš onako organski, posve slučajno.
Uigrana akcija?
Ovovikendni skandal s Dabrom djelovao je kao uigrana, koordinirana akcija.
Video na mrežama, tekst Večernjakovog dopisnika iz Bruxellesa Krasneca odmah na webu, kroz koji sat vijest je na svim drugim portalima. Hrebakova reakcija već je spremna, klima se koalicija, navečer dramaturški koloplet retoričara Pupovca i priča je zaokružena, barem što se prvog dana tiče.
„Ova pjesma, kao i druge pjesme u kojima se veliča ustaštvo, predstavlja veličanje zla i prijetnju ne samo meni, nego Srbima i pripadnicima drugih manjinskih naroda. Ovo, kao i druga slična pjevanja, predstavlja neprijateljski čin prema ustavnom poretku i samoj Republici Hrvatskoj.“
Početkom tjedna javit će se svi dežurni higijeničari, poslati opet patetične poruke o fašizaciji, Hipodromu i Thompsonu. Pusić, Vučetić, Dalija Orešković i Ivana Kekin. Kao beskrajan deja vu. Plenković koji spušta loptu na zemlju. Uvjerava, koalicija je sigurna.
Može li DP prijetiti izlaskom iz koalicije?
Umjesto da DP zaprijeti izlaskom iz vladajuće koalicije jer je na javnoj TV prikazan dokumentarac Mirotvorac čiji su zaključci i poruke protuustavni jer, podsjetit ću, u Ustavu stoji da je Domovinski rat pravedan, legitiman, obrambeni i oslobodilački. I čiji su zaključci o uzroku i početku Domovinskog rata istovjetni onima iz Beograda.
Stabilnost vladajuće većine neće ugroziti niti ultimatum DP-a zbog državnog financiranja filma Svadba u kojem jednu od glavnih uloga glumi osoba koja je u četničkoj uniformi tijekom opsade Sarajeva zabavljala srbijanske dužnosnike i kulturnjake.
Dosad je jedini njihov domet micanje mauzoleja onom četniku kojeg mainstream titulira kao „zapovjednika obrane Borova Sela“ i rezanje novca Novostima, koje uopće nije rezanje jer je srpska tvornica kuknjave, mitova i jugoslavenstva dobila iz proračuna nikada više love.
Pumpanje demografskih mjera koje provodi ministar Šipić jedino je vrijedno ikakvog ozbiljnog spomena.
DP će se izglednije odreći dabre, osim ako Dabro nema arhiviran kakav nezgodan video kojim ih drži…poslušnima.
Vrzino kolo
U ovom ćemo se kolu vrtjeti sve dok društvo ne prihvati ozbiljnu reviziju jugoslavenske historiografije koja nikada nije umrla, štoviše vrlo je živa i živahna.
Jednom kada će medijsku histeriju jednako dobivati evociranje Tita, petokrake, suvremenog woke antikapitalizma, pokušaji zabrana i državnih ekonomskih intervencija; jednom kada će mainstream usporediti podatke o osvetničkim egzekucijama na tlu Titove Jugoslavije i onima u drugim zemljama; kada će govoriti o tome kako Njemačka brine za svoje mrtve nacističke vojnike razbacane diljem Europe jer to civilizirane zemlje rade, tada će se ovaj krug prekinuti.
Sve dok mediji objeručke prenose Ivanu Kekin, a nitko ju ne pita, u svakoj od milijardu izjava koje daje, za petokraku koju je imala u logu stranke, nećemo stići nikamo.
Dok su po Zagrebu pozivi na komunističke manifeste, dok su nam fakulteti legla plenuma, marševa i marksista, ovaj začarani krug, koji je trebao završiti Tuđmanovom pomirbom, od toga je sve dalje. Zapravo, trenutačno se čini nemogućim.
Država i režim nisu isto
Kad netko evocira NDH, ne evocira progon i ubojstva Židova, Srba, Roma. Evocira činjenicu koju je Tuđman prepoznao — NDH kao težnju hrvatskog naroda za samoodređenjem.
Evocira narav partizanskog pokreta, Titovog boljševizma, stotine ubijenih svećenika i časnih sestara, evocira ’45. i najmasovniji zločin, ubojstva bez suđenja, klanje ranjenika, intelektualaca, novinara, kulturnih djelatnika s ciljem obezglavljivanja naroda, uništavanja njegove kulture, identiteta i sposobnosti za otpor.
To je oblik dekapitacije društva. Evocira Goli otok, škrape, jame i fojbe. Evocira istrijebljene folksdojčere, evocira zločine UDBE, Bušiće, Bugojansku skupinu, proljećare, sve političke zatvorenike. Evocira državu nastalu nakon žandarmerijskog ugnjetavanja, ne evocira propali ustaški režim. Jer država i režim nisu isto.
Možda bi Jugoslavija dan-danas bila živa da nije bilo srpskog unitarizma i komunističkog režima. Kao neka mini-EU na jugoistoku. Isto tržište, jugo-Schengen, svatko svoju vojsku, izbore, vladu i kakav-takav suverenitet.
No režim nije pao, držao se do zadnjeg časa i nestao u krvi. Barem na papiru. U umovima mnogih — nikada.
Samoodredili smo se zahvaljujući tom istom Tuđmanu, s naivnom idejom pomirbe i hrabrošću sinova ustaša i partizana u Domovinskom ratu. Tu treba biti ta jedina početna točka.
A Dabro neka nauči neke druge budnice. Srpske narodnjake je apsolvirao.
Ovom ide na ruku upravo onome kojeg je apostrofirao. Pupovcu.
Svjesno ili nesvjesno?
Vlatka Polšak Palatinuš/narod.hr
