‘Antieuropska komisija’: EU stala na stranu Ukrajine protiv vlastitih članica
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 04 Ožujak 2026 11:13
Nezahvalnost Zelenskog, prema stajalištu kritičara, nije bez presedana: američki predsjednik Donald Trump navodno ga je iz istog razloga izbacio iz Bijele kuće; nedavno je i u Davosu njegov oštar ton prema Europi izazvao podignute obrve.
Napetosti između Ukrajine te članica Europske unije Mađarske i Slovačke posljednjih su tjedana dosegnule novu razinu. Dana 27. siječnja, pozivajući se na štetu uzrokovanu ruskim napadom dronom, Ukrajina je obustavila protok nafte prema tim dvjema državama kroz naftovod Družba. Izgovori Kijeva, koliko Mađari i Slovaci mogu utvrditi, nisu točni — kako je mađarski premijer Viktor Orban jasno naveo u pismu od 24. veljače upućenom predsjedniku Europskog vijeća Antóniju Costi, ne postoji nikakva tehnička zapreka za trenutačnu obnovu isporuka. Unatoč tome, Europska unija (EU) odlučila je stati na stranu Ukrajine protiv vlastitih država članica. Piše Rafael Pinto Borges za The European Conservative.
Kijev, umjesto toga, odbija ponovno pokrenuti protok nafte, navodno s ciljem kažnjavanja i pritiska na dva politička protivnika, i to neposredno prije nego što se jedan od njih, Orban, suočava s odlučujućim izborima u travnju. Ukrajina pritom raspolaže značajnim polugama utjecaja: i Mađarska i Slovačka i dalje su uvelike ovisne o ruskoj nafti; 2025. godine više od 92 % mađarskog uvoza nafte dolazilo je iz Rusije, dok se procjenjuje da Bratislava cjelokupne potrebe za naftom podmiruje iz ruskih izvora.
Kijev od 2022. primio ili mu je obećano gotovo 400 milijardi eura iz EU
Nova kriza teško da je iznenađenje: odnosi između vlada u Budimpešti i Bratislavi, skeptičnih prema ratu, s jedne strane, te ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, s druge, već su dugo problematični. U Davosu je prije nekoliko tjedana Zelenski javno prozvao Orbana zbog „življenja od europskog novca“, ustvrdivši čak da je „zaslužio šamar“. Takve izjave zvuče neobično, s obzirom na to da je, prema podacima Instituta Kiel, Kijev od 2022. primio ili mu je obećano gotovo 400 milijardi eura novca europskih poreznih obveznika. Što se tiče slovačkog premijera Roberta Fica, razlozi napetosti još su izraženiji — u svibnju 2024. bio je upucan i teško ranjen od strane proukrajinskog napadača, iskustvo koje zasigurno nije zaboravio.
Bez obzira na to dijeli li se stav Orbána i Fica o ukrajinskom sukobu, teško je osporiti da su u aktualnoj naftnoj krizi u pitanju ključni, egzistencijalni interesi Mađarske i Slovačke.
Protumjere Slovačke i Mađarske
Bratislavu je situacija postala toliko ozbiljna da je vlada proglasila „naftnu izvanrednu situaciju“ te posegnula za strateškim rezervama kako bi spriječila nestašice na nacionalnoj razini. Suočene s izravnom prijetnjom energetskoj sigurnosti — temeljnom preduvjetu svakog modernog gospodarstva — obje su države pokušale izvršiti pritisak na Kijev da promijeni smjer.
Slovačka je obustavila isporuku viškova električne energije Ukrajini, iako se njezina mreža suočava s kontinuiranim i intenzivnim ruskim napadima dronova i raketa. Mađarska je, pak, blokirala izvoz plina u Ukrajinu te, premda je razmatrala i obustavu izvoza električne energije, zasad nije posegnula za tim korakom. Dodatno, najavila je blokadu svake zajedničke odluke EU-a koja ide u korist Ukrajine, uključujući i najnoviji zajam od 90 milijardi eura koji je Bruxelles odobrio Kijevu — iznos za koji mnogi smatraju da ga Ukrajina nikada neće vratiti.
Nezahvalnost Zelenskog
Mađarska i Slovačka ističu da se brane. Obje su, tvrdi se, pokazale iznimnu velikodušnost prema Kijevu. Zajedno čine više od 70 % ukrajinskog uvoza električne energije — u kontekstu ruske kampanje uništavanja ukrajinske elektroenergetske proizvodnje i distribucije, to je bilo od presudne važnosti. U prvim mjesecima rata 2022. više od milijun ukrajinskih izbjeglica prošlo je kroz mađarski teritorij, bilo s namjerom da ondje ostanu ili da nastave put prema drugim državama.
Takvi su potezi zahtijevali golem napor mađarske države i društva. Nezahvalnost Zelenskog, prema stajalištu kritičara, nije bez presedana: američki predsjednik Donald Trump navodno ga je iz istog razloga izbacio iz Bijele kuće; nedavno je i u Davosu njegov oštar ton prema Europi izazvao podignute obrve. Ipak, potezi prema Budimpešti i Bratislavi dodatno podižu uloge. Prijetnje su, prema ocjeni mađarskih vlasti, toliko ozbiljne da je premijer Orban rasporedio mađarske oružane snage radi zaštite energetske infrastrukture od potencijalnih prijetnji.
Ozbiljan propust EU
U aktualnom sukobu moglo bi se očekivati da će Europska komisija zauzeti stranu država članica, sukladno svojoj zadaći jačanja njihove sigurnosti i utjecaja kroz europsku integraciju. Umjesto toga, Bruxelles je odlučio poduprijeti Kijev, odnosno zemlju koja nije članica EU-a, protiv dviju europskih prijestolnica. Kritičari to ocjenjuju kao presedan i ozbiljan propust institucija Europske unije.
Retorika pojedinih europskih dužnosnika dodatno je zaoštrila situaciju. Njemački zastupnik CDU-a u Europskom parlamentu Michael Gahler nazvao je Orbana i Fica „Putinovim obožavateljima, ratnim profiterima i kvislinzima“. Europski parlament podržao je novi zajam od 90 milijardi eura unatoč sporu oko energetskih isporuka. Istodobno, Njemačka i Komisija, prema navodima kritičara, vrše pritisak na Budimpeštu i Bratislavu kako bi podržale zajam, za koji je potrebna suglasnost u Europskom vijeću, dok se Kijevu ne upućuju slična upozorenja.
Takav razvoj događaja, smatraju protivnici takve politike, stvara zabrinjavajući presedan. Otvara se pitanje bi li EU jednoga dana mogla stati na stranu trećih zemalja protiv vlastitih članica u drugim sporovima. Bruxelles često optužuje Mađarsku za narušavanje europskog jedinstva — no kritičari tvrde da upravo ovakvi potezi dovode do ozbiljnih podjela. U kombinaciji ratne retorike i dubokih političkih animoziteta, povjerenje u europske institucije dodatno se narušava, uz moguće dugoročne posljedice za samu Uniju.
