Reset globalnog poretka
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 05 Ožujak 2026 19:08
I ruska invazija na Ukrajinu i bliskoistični sukobi još su jednom pokazali potpunu nemoć i irelevantnost postojećih institucija međunarodnog poretka (UN). No u tom je procesu raspada SAD s novim predsjednikom Donaldom Trumpom vrlo aktivno i katkad (pre)agresivno za europski ukus preuzeo ulogu upravljanja promjenom globalnog poretka.
Prije četiri godine serijalom kratkih videoselfieja snimljenih mobitelom u zamračenom Kijevu Volodimir Zelenski dobio je medijski rat protiv Vladimira Putina. Sjećate li se onih kratkih selfie-poruka ukrajinskog predsjednika u maskirnoj odori? 'Mi smo tu. Naša je vlada tu. Predsjednik je tu. Naša je vojska na položajima.' I uistinu, u tim prvim danima i noćima invazije Ukrajina je uspjela odbiti pokušaj Putinova državnog udara i postavljanja ruske marionetske vlasti koja bi Ukrajinu vratila u 'ruski svijet', a u sljedećim je mjesecima ukrajinska vojska uspjela zaustaviti rusku invaziju na crtama koje su do danas, manje li više, ostale crte razdvajanja. No taj iscrpljujući rusko-ukrajinski rat, bez većih pomaka na ratištu, uz mnogo žrtava, koji može biti završen jedino kompromisnim zamrzavanjem sukoba bez pobjednika, promijenio je Europu i postao ključan agens resetiranja globalnog poretka.
Što je Europa sve naučila
Za početak spustio je Europu (EU) iz ružičastog balona na zemlju osvijestivši da je obrambeno potpuno zapuštena i da je energetski monopol (plin, nafta) također oružje. I danas se mogu kao argumenti protiv jačanja europske obrane čuti teze da ruskom predsjedniku Putinu nije interes ratom osvojiti Europu i priključiti je 'ruskom svijetu'. Točno. Ali prije četiri godine, da je baš želio, mogao je možda lakše stići tenkovskom kolonom do Pariza nego do Kijeva. No nije bilo potrebno: Europa je bila ucjenjiva, bilo je dovoljno isključiti plin.
Danas je to ipak mnogo drukčije: Europa je diverzificirala opskrbu energijom, počela je ulagati u svoju obranu, naučila je ipak ponešto o paradigmi 'ruskog svijeta' (iako još ima problem prepoznati njezinu lokalnu franšizu – 'srpski svet'), koja izmiče zapadnjačkom racionalnom poimanju politike. Postupno uči i da se suvremeni ratovi ne vode samo divizijama, već i 'ljetnikovcima' (i to ne samo ruskim) oko strateških vojnih objekata u zapadnim državama... Naučila je iranponešto i o zamkama kineskoga Pojasa i puta. Niz bliskoistočnih sukoba koji su počeli 7. listopada 2023. Hamasovim terorističkim napadom na Izrael može se promatrati i kao pokušaj ruskog saveznika Irana da s pomoću svojih milicija ojača vlastitu prisutnost i istočnjačku geopolitičku dominaciju na Bliskom istoku (Iran, Rusija, Kina).
Pokušaj nije uspio. Izrael je povećao svoju snagu, a SAD svoj utjecaj i prisutnost na Bliskom istoku. Aktualni razvoj događaja u Iranu možda može izazvati ozbiljan geopolitički zaokret uza zapadno svrstavanje cijeloga Bliskog istoka, no to je ujedno proces koji nosi rizik od ratne eskalacije ili poslijeratnoga kaosa. Promjena režima u Iranu i njegove geopolitičke orijentacije svakako je najvažniji, ali i najosjetljiviji dio geopolitičkog resetiranja Bliskog istoka. Europa je u tom procesu izgubila uloge koje je igrala u povijesti (UK, Francuska). Ako projekt uspije, može ih potražiti u sljedećoj, ekonomskoj fazi.
Uvjeti za novi bipolarni sustav
I ruska invazija na Ukrajinu i bliskoistični sukobi još su jednom pokazali potpunu nemoć i irelevantnost postojećih institucija međunarodnog poretka (UN). No u tom je procesu raspada SAD s novim predsjednikom Donaldom Trumpom vrlo aktivno i katkad (pre)agresivno za europski ukus preuzeo ulogu upravljanja promjenom globalnog poretka. Znatno je smanjen globalni utjecaj Kine – od Latinske Amerike i Bliskog istoka do Europe – kojoj su se mnogi već bili počeli klanjati kao novoj svjetskoj vladarici. Indija preuzima sve važniju ulogu na globalnoj sceni kao kontrapunkt Kini i sve uvjerljivija zapadna saveznica. Stvaraju se postupno uvjeti da SAD i Kina izbalansiraju svoje odnose i zone utjecaja u nekome novome bipolarnom sustavu.
A cijeli je proces otvoren ruskom invazijom na Ukrajinu prije četiri godine. Rusko-ukrajinski mir, odnosno neko kompromisno zamrzavanje sukoba, vjerojatno će uslijediti tek pri kraju tog procesa. Ukrajina sigurno ne priželjkuje takav mir uz de facto gubitak teritorija, ma kako se to naposljetku pravno definiralo. No još je manje Putin priželjkivao takvu završnicu. Invazijom na Ukrajinu prije četiri godine iskoristio je slabost globalnog poretka i pokrenuo osvajački rat kako bi ostvario imperijalni san 'ruskog svijeta'. Da bi danas, ukopan u Ukrajini, čekao da postane nusprodukt globalnih promjena koje provode drugi akteri.
Višnja Starešina
