Drama u Jadranskom moru: Tiha okupacija prijeti potpunim kolapsom ribarstva
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 01 Travanj 2026 12:03
Jadransko more suočava se s tihom okupacijom koja prijeti trajnom izmjenom ekosustava. Invazivne vrste, koje su nekada bile tek rijetki posjetitelji, danas postaju stalni stanovnici našeg podmorja.
Jakov Dulčić, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov Instituta za oceanografiju i ribarstvo, za Dnevno.hr upozorava da te vrste “nisu u prolazu, već će ovdje najvjerojatnije i ostati, uzrokujući značajne poremećaje u prirodnoj ravnoteži”.
Procesi tropikalizacije i meridionalizacije, potaknuti stalnim porastom temperature mora, omogućuju tim organizmima brzo širenje. Zbog svojih specifičnih oceanografskih karakteristika, položaja i načina cirkulacije vode, Jadran je izrazito osjetljiv na klimatske promjene.
Prekomjerno razmnožavanje
Uz zagrijavanje, ključni faktor migracije jest intenzivan pomorski promet. Velike luke poput Trsta, Kopra, Venecije i Riječkog zaljeva postala su ulazna vrata za nove vrste koje stižu putem balastnih voda.
Popis novopridošlica sve je duži, a za mnoge od njih znanstvenici tek traže prikladna narodna imena. Među njima se ističu riba vatrenjača (Pterois miles), srebrenoprugasta četverozupka (Lagocephalus sceleratus) poznata i kao fugu riba, te brojni drugi poput plavotočkaste trumpetače, tamne mramornice, afričkog kostoroga i ribe vjeverice.
Dulčić objašnjava da termin “invazivna” ne obuhvaća samo pridošlice, već i autohtone vrste koje se, uslijed nedostatka prirodnih regulatora u hranidbenom lancu, prekomjerno razmnožavaju i nanose štetu okolišu.
Zima kao privremeni regulator
Trenutno najveću prijetnju predstavlja morski orah (Mnemiopsis leidyi), prozirni rebraš koji je ove godine zabilježen u rekordnim koncentracijama od nekoliko stotina jedinki po kubnom metru vode. U nekim dijelovima Istre more je zbog njih postalo gotovo potpuno želatinozno.
“Problem s tom vrstom rebraša je taj što su u direktnoj kompeticiji sa sektorom ribarstva i s općenito organizmima u hranidbenom lancu zato što uzima njihovu hranu”, ističe Dulčić. Taj organizam u samo sat vremena profiltrira desetke litara vode, hraneći se mikroalgama, ličinkama i ribljim jajima. Znanstvenik podsjeća na katastrofalan scenarij iz Crnog mora gdje je ovaj rebraš doveo do kolapsa populacije inćuna, što je alarmantno s obzirom na to da sitna plava riba čini 90% ukupnog ulova u Jadranu.
Iako znanstvena zajednica još nema rješenje za ovaj problem, priroda koristi zimu kao privremeni regulator. Hladne fronte na sjevernom Jadranu prisiljavaju rebraša na povlačenje, no dio populacije uvijek opstaje u Venecijanskoj laguni, odakle se s toplijim danima ponovno širi prema istarskoj obali.
Najbolje je – pojesti ga
Osim životinjskih vrsta, Jadranom se širi i invazivna zelena alga, grozdasta kaulerpa (Caulerpa cylindracea). Ta tropska vrsta stvara gusta naselja koja potpuno prekrivaju domaću floru i faunu na morskom dnu.
S druge strane, plavi rak (Callinectes sapidus), koji dominira u Istri i na ušću Neretve, predstavlja specifičan slučaj. Iako je iznimno agresivan prema domaćim vrstama i mrijestilištima, on je ujedno i vrhunska delikatesa.
Dulčić smatra da je poticanje izlova za komercijalne svrhe trenutno najbolji način kontrole njegove populacije, uz jednostavnu poruku: “Najbolje je – pojesti ga”.
Plavi rak je izuzetno otporan, tolerira velike razlike u temperaturi i salinitetu, a idealna su mu staništa s dotokom slatke vode, gdje izravno ugrožava biološku raznolikost naših laguna.
Novi stanari dubina
Poseban problem kod plavog raka nije samo njegova brojnost, već i lokacije koje naseljava. Dulčić ističe kako su njegova omiljena staništa upravo lagune, koje predstavljaju žarišta biološke raznolikosti.
Ta su područja ključna kao mrijestilišta za brojne autohtone komercijalne vrste, koje sada s ovim agresivnim predatorom moraju voditi izravnu bitku za hranu i prostor. Njegova nevjerojatna prilagodba u kretanju i razmnožavanju, uz visoku toleranciju na drastične promjene saliniteta, čini ga jednim od najuspješnijih okupatora plitkih priobalnih voda.
Popis vrsta koje mijenja sliku Jadrana svakim je danom sve duži, a znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo ulažu velike napore u njihovu identifikaciju. Uz već spomenute predatore, u našem moru sada obitavaju i vrste poput zelene rakovice te raznolike trokutnjače, koje se tiho šire potpomognute intenzivnim pomorskim prometom.
Znanost bez konačnog odgovora
Među novim stanovnicima koji se udomaćuju i kontinuirano fluktuiraju ovim područjem nalaze se i gonič iglica, sitnoljuskavi bakalarčić te papigača. Posebnu pozornost privlači i pojava afričkog kostoroga, kao i ribe vjeverice, čija prisutnost svjedoči o tome koliko su procesi u Jadranu postali dinamični.
Iako se plavi rak barem djelomično drži pod kontrolom zbog činjenice da je konzumna vrsta, za druge invazivne vrste poput morskog oraha rješenja još nema. “Što učiniti u ovom slučaju, znanstvena zajednica još uvijek nema odgovor”, priznaje Dulčić.
Dok se čekaju konkretnije strategije, sudbina jadranskog ribarstva i dalje uvelike ovisi o prirodnim regulatorima poput zimskih hladnih fronti. Ipak, uz konstantan porast temperature mora, ti bi prirodni obrambeni mehanizmi u budućnosti mogli postati sve slabiji, čime će se ostaviti prostor za nesmetano širenje novih i opasnih stanovnika.
Autor:Zlatko Govedić/dnevno.hr
