Turski predsjednik odlučio je testirati europsku borbenu spremnost
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 20 Lipanj 2026 11:52
Turska je u zraku iznad Cipra priredila neugodno iznenađenje grčkom ministru i francuskoj ministrici obrane (Nikos Dendias i Catherine Vautrin) dok su u svojim vojnim zrakoplovima letjeli prema Nikoziji na migneformalni sastanak ministara obrane EU uoči skorog završetka ciparskog predsjedanja EU-om.
Francuska je ministrica obrane usput imala još jedan zadatak: potpisati bilateralni sporazum s ciparskim kolegom o razmještanju dodatnih francuskih trupa na Cipru.
Sve se to događa u vrijeme kada EU najavljuje ozbiljne nakane da, pod pritiskom Trumpove administracije, ojača svoju obrambenu samodostatnost i borbenu spremnost. Suvremeni sultan s Bospora, turski predsjednik R. T. Erdoğan, odlučio je testirati tu europsku borbenu spremnost na gotovo humorističan način. Zrakoplovima kojima su putovali grčki ministar i francuska ministrica obrane ometana je komunikacija sa sjevernog dijela Cipra, koji je već više od pola stoljeća pod turskom okupacijom, a ministrica i ministar mogli su primijetiti i turske borbene zrakoplove F 16 kako ih prate na distanci. Problema je imala i nizozemska delegacija.
Pažljiv izbor meta i tajminga
Na tom naoko manjem incidentu pokazala se borbena spremnost EU-a u realnom svjetlu. A sultan Erdoğan pažljivo je izabrao i mete i tajming. Zbog tursko-grčkog spora oko podijeljenog Cipra jasno je zašto je grčki ministar uvijek meta. A Francuska pretendira postati vodeća vojna sila EU-a u koncepciji samodostatne europske obrane.
Tu ambiciju podcrtava i pojačanim raspoređivanjem svojih vojnika na Cipru (dijelu otoka koji je pod grčkom kontrolom, koji je međunarodno priznata država i članica EU-a) u posljednjih nekoliko mjeseci, kako se nazire kraj bliskoistočnih erdoganratova i počinje utrka za poslijeratni utjecaj. Što se tajminga tiče, provokacija u zraku dogodila se uoči srpanjskog summita NATO-a u Ankari, koji unaprijed slovi kao jedan od najvažnijih u njegovoj povijesti. Erdoğan pak u tome prepoznaje mogućnost smanjenja turskog utjecaja na Mediteranu. Osim toga, ovih je dana europska obrambena renesansa doživjela novi poraz: i službeno je zbog neslaganja partnera propao veliki francusko-njemački projekt stvaranja zajedničkoga 'europskog' borbenog zrakoplova. A Erdoğanu uistinu ne nedostaje smisao za političku dramu, prepoznavanje slabosti i ponižavanje suparnika.
A kako je na incident odgovorila EU-ova obrana? Za početak pitanje je koga u EU obavijestiti o incidentu. Pa su prije obaviješteni mediji da najave kako će tijekom dana o zastrašivanju europskih ministara na ciparskom nebu obavijestiti visoku predstavnicu za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a Kaju Kallas. Erdoğan je sa 'strepnjom' čekao njezin odgovor dok je njezin tim tražio pravu formulaciju za incident. A u sljedećim danima obećali su obavijestiti i Vijeće ministara EU-a. Prema proceduri. Turske vlasti spremno su odgovorile odmah nakon medijskih optužbi: da su strani avioni (iznad okupiranog dijela Cipra) povrijedili njihov (turski) zračni prostor pa su bili prinuđeni podići borbene zrakoplove.
Erdoğan ima svoje razloge
Novu obrambeno-sigurnosnu arhitekturu istočnog Mediterana, koja podrazumijeva jačanje grčko-ciparsko-izraelske vojne suradnje, u koju su uključene i europske NATO saveznice (UK, Francuska, Njemačka), a koja se stvara pod pokroviteljstvom i uza snažno sudjelovanje SAD-a, turski predsjednik Erdoğan s razlogom doživljava kao ograničavanje tur euturske uloge i utjecaja na istočnom Mediteranu. I zato, da baš može birati, najradije bi ometao američke avione iznad Cipra. No da pošalje svoje borbene avione ususret avionu američkog ministra rata Petea Hegsetha, ne bi trebao dugo čekati odgovor. Ma koliko ismijavali Hegsethov ratnički imidž i retoriku, to je adresa s kojom se sultan ipak ne bi igrao.
Spori EU, bez jasnog vodstva, idealan mu je protivnik. Zato diže borbene zrakoplove na francusku ministricu dok je formalno u EU-ovoj misiji. A pravi su razlog dodatni francuski vojnici na Cipru. Zato ponovno pojačano puni Europu ilegalnim migratima. Zato će vjerojatno tražiti veću ulogu na zapadnom Balkanu, osobito u BiH. I dobit će onoliko koliko istrguje s Trumpovom administracijom. Zato EU, koji je posljednjih godina zaokupljen obranom načela pravednosti u rusko-ukrajinskom ratu i dijeljenjem savjeta u bliskoistočnim ratovima, mora ozbiljnije pratiti što (mu) radi Erdoğanova Turska, čije su ambicije u odnosu na Europu pomalo zaboravljene posljednjih godina, potisnute drugim prioritetima. Erdoğan ih nije zaboravio. I uvijek je znao prepoznati najslabiju kariku.
Višnja Starešina
