Čvrsti američko-iranski mirovni sporazum ne će biti potpisan ni lako ni skoro
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 02 Srpanj 2026 15:58
Trebalo je nešto dana da bi se u javnome prostoru razabralo kako najavljivani američko-iranski mirovni sporazum uopće to nije, da nikoga ni na što ne obvezuje čvrsto i bezuvjetno u zadanome roku. Da zapravo nema ni jednu operativnu stavku.
To je samo, kao što mu naziv kaže, Memorandum o razumijevanju (Memorandum of Understanding – MoU), koji je omogućio i SAD-u i Iranu da iziđu iz rata, ali koji tek otvara prostor za pregovore o mirovnome sporazumu.
Taj se MoU u određenome trenutku, dogovorom o operacionalizaciji, može pretvoriti u ugovor koji će definirati novu geopolitičku kartu Bliskog istoka. Ali gotovo su jednaki izgledi da postane još jedno taktičko primirje do nove ratne epizode. U skladu s tim i otvaranje novoga kruga pregovora u Švicarskoj bilo je obilježeno dizanjem tenzija, i s iranske i s američke strane, te je počelo s odgodom. I to već govori u prilog tezi da čvrst mirovni ugovor ne će biti potpisan ni tako lako ni skoro, u sljedeća dva mjeseca kako je to MuO uvjetno naznačio. Nije nevjerojatno da uopće ne bude potpisan za trajanja iranskoga islamskog režima i za mandata Trumpove administracije.
No unatoč tomu što je riječ o vrlo nezavršenome ratu, od Teherana do Washingtona je praktički unisono proglašen ratni gubitnik, a nešto manje unisono i ratni pobjednik. Proglašeni gubitnik je, dakako, američki predsjednik Trump, a pobjednik nešto manje unisono – iranski teokratski režim.
Samo Trump misli da je pobijedio
Nije neobično da ratovi završe kompromisnim sporazumom, bez jasnoga pobjednika i jasnoga poraženog. Prisjetimo se samo Daytonskog sporazuma. Na sličnom je putu ukrajinsko-ruski rat. Ali ne sjećam se slučaja da zaraćena strana koja toliko vojno dominira i praktički vojno uništi protivnika, kao što je SAD uništio iranske vojne kapacitete i eliminirao politički i vojni vrh države, bude tako unisono percipirana kao ratni gubitnik, kao što je to danas SAD. Ili da budemo trprecizniji – kao što je to predsjednik Trump. Nije iznenađenje što je iranski režim uoči potpisivanja MuO-a proglasio svoju pobjedu. Nije iznenađenje ni što mu u tome nitko u Iranu glasno ne proturječi. Jer, samo je ove godine zbog prosvjeda protiv režima izravno eliminirano između osam tisuća i 35 tisuća ljudi. Nije vrijeme za 'glasnost'.
Neobično je, međutim, da o Trumpovoj pobjedi ne govori više nitko osim njega samoga. A on je to neuvjerljiviji što tu pobjedu više i nametljivije ističe. Trumpov MuO izrazito gubitničkim sporazumom smatraju američki demokrati i njima skloni mediji, a to je većina. Očekivano u sezoni međuizbora. Gubitničkim, odnosno previše popustljivim prema Iranu, smatra ga i dio republikanaca i njima sklonih medija. Na jednakim je pozicijama europski, pa i hrvatski medijski mainstream, a onaj politički distancirano šuti. Poslovni establishment ne može mu oprostiti gospodarsku nesigurnost zbog blokade Hormuškog tjesnaca. MuO se nimalo ne sviđa ni Izraelu, koji je (koliko se znade) bio isključen iz pregovora, jer smatra rat nedovršenim, a MuO za sebe neobvezujućim...
Je li Trump uistinu izgubio rat protiv Irana i prije nego što doznamo konačni rezultat? I to unatoč tomu što to i nije bio rat čiji je cilj bila klasična vojna pobjeda nad Iranom (ono da američka vojska umaršira u Teheran), već samo slabljenje do uništenja iranskoga destabilizacijskog utjecaja u regiji s pomoću proxyja (u Libanonu, Iraku, Jemenu...) i sprečavanja iranske nuklearne prijetnje. Trump je ovaj rat već izgubio, jer takva je opća percepcija. No nije ga izgubio od Irana. Izgubio ga je od sebe samoga, od vlastite neodmjerene, isključujuće prakse i retorike.
Neobjašnjivi rat protiv saveznika
Njegov najveći gubitak u perspektivi nije to što će za uništenje i kontrolu iranskoga nuklearnog programa očito trebati eu sadpomoć Kine (to je očekivano), nego to što je izgubio manje-više sve zapadne (europske) saveznike, izazivajući, vrijeđajući i ponižavajući jednog po jednog. Zaključno s talijanskom premijerkom Meloni na summitu G7. Rezultati tog Trumpova racionalno neobjašnjivog rata protiv saveznika bit će vidljiviji na skorašnjemu summitu NATO-a u Turskoj.
Da je bio suzdržaniji u ratnoj retorici prema Iranu i da nije ušao u rat protiv saveznika, na njemu se mogao pojaviti kao istinski vođa Zapada koji je na dobrome putu da promijeni geopolitičku kartu Bliskog istoka i napokon otvori vrata njegovoj stabilizaciji. Ovako, dolazi kao vojno moćni, ali nekontrolabilni razmetljivac kojemu se poraženi ratni protivnici smiju u lice. A suparnici i (bivši) saveznici – iza leđa. Čekajući da ode.
Višnja Starešina
