Nema tog robota ili robotaksija koji će biti jeftiniji od čovjeka
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 05 Srpanj 2026 14:09
Nekako u vrijeme korone, dok smo svi zdušno učestvovali u globalnom društvenom eksperimentu “socijalnog distanciranja” i “zaključavanja”, koji je netko šaljivo nazvao SUKO, u naše se živote tiho uselio jedan čudan susjed, koji je mnogima ubrzo postao i blizak prijatelj, a odaziva se na ime ChatGPT.
Prva je to inkarnacija tzv. umjetne inteligencije, koja je smišljena, kažu, kako bi nam svima unaprijedila živote. Piše to Borislav Ristić za Večernji list.
Društvo pametnih sugovornika
Za ChatGPT-om ubrzo je došlo još njih, sve jedan pametniji od drugih, pa sad čovjek ima čitavo društvo pametnih sugovornika koji ga svojim brzim odgovorima na sva moguća i nemoguća pitanja mogu poučiti, uveseliti ili naprosto prekratiti vrijeme.
Ja ih isto koristim u poslu koji je vezan za knjige, pa mi u čas posla naprave sažetke ili prepričaju neka djela, tako lijepo kako to ne bi izveo ni najvještiji književni kritičar.
Kažu kako je jedan prevoditelj već javno izjavio kako se više neće baviti svojim poslom, jer umjetna inteligencija radi to brže i bolje od njega. Izvjesni mediji kod nas već su počeli kreirati svoj sadržaj, od običnih vijesti do nekih ozbiljnijih sadržaja, uz pomoć ove vražje stvarčice. I u svakodnevnom razgovoru s ljudima sve se češće mogu čuti zabrinuta mišljenja kako se plaše kako mu umjetna inteligencija ugrožava posao.
Tako to izgleda ide u ljudskim poslovima. Prvo nekome poželite dobrodošlicu u svoj životni prostor, oduševi vas svojom uslužnošću i kreativnošću, dok vas na kraju sasvim ne izgura i učini suvišnim. Ne znam dokle je sa svojim inovacijama stigao Rimac i kada će se hrvatskim ulicama sasvim autonomno provozati robotaksi, ali sam siguran da mnogi taksist na takve inovacije ne gleda baš s velikim oduševljenjem.
Podatkovni centar ‘Pantheon’
Nedavno smo bili preplavljeni vijestima o “najvećoj investiciji u Hrvatskoj” od 50 milijardi eura, kojim bi se izgradio podatkovni centar “Pantheon” (odakle im samo takva bogohulna imena?) kod Topuskog. Takvi centri u stvari pohranjuju podatke koje koristi ta naprava koju nazivamo umjetnom inteligencijom. Kao što mu i samo ime kaže, podatkovni centri su postali sijelo bogova, a umjetna inteligencija je valjda njihova inkarnacija.
Tu već dolazimo do filozofske i teološke dimenzije stvari, pa se postavlja pitanje svrhe umjetne inteligencije. U tim raspravama, kao po nekoj inerciji, prvo se nameće pitanje, darvinističko i dijamatovsko u svojoj biti. Hoće li umjetna inteligencija u nekom trenutku postati svjesna i potpuno autonomna? Filozofi su i inače uvijek imali problema s inteligencijom i dušom uopće, pa vidimo kako zapinju i na pitanju umjetne inteligencije.
Naravno da bi prvo trebalo dati odgovor na pitanje što su inteligencija i svijest, pa bi bilo lakše odgovoriti na pitanje o samosvijesti umjetne inteligencije. Radi se samo o PR-ovski lijepo sročenim imenima za nešto što smo prije poznavali kao obične “tražilice”, samo što su sada nadograđene i podatkovno puno snažnije. Računalni algoritam koji ne stvara novi sadržaj, već može izbaciti samo informacije koje je prethodno u njega netko ubacio.
Duševno stanje čovječanstva
Podatkovni centri služe da bi se pohranila i obradila sva ta sila informacija, ali taj kvantitet, unatoč drugu Engelsu i svoj sili suvremenih tehnomarksista, nikada neće napraviti evolucijski skok iz kvantiteta u kvalitet. Uz to, ti podatkovni centri rupe su bez dna, koje usisavaju ogromne količine energije i para, koje komercijalno nikada neće biti isplative. Nema tog robota ili robotaksija koji će biti jeftiniji od čovjeka.
Pa zbog čega se, onda, baca tolika lova na stvarčicu koja nas zabavlja i olakšava život, ali nije vrijedna tih novaca? Kakav god odgovor na to pitanje bio, to svakako više nema veze s inteligencijom, već s općim duševnim stanjem čovječanstva i onih koji ga vode.
