Više od polovice migranata u Italiju su doveli brodovi njemačkih organizacija
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 22 Kolovoz 2026 12:00
Više od polovice ilegalnih migranata koji su od dolaska Giorgije Meloni na vlast u Italiju pristigli brodovima nevladinih organizacija dovedeno je upravo brodovima njemačkih organizacija.
Od 42.338 ljudi koji su od listopada 2022. u Italiju stigli operacijama nevladinih organizacija, njih 22.513, odnosno nešto više od 53 posto, pristiglo je brodovima povezanim s njemačkim organizacijama. Ako se uključe i organizacije drugih nacionalnosti koje djeluju s brodovima pod njemačkom zastavom, broj raste na oko 27.000.
Italija je 2023. morskim putem primila 157.651 migranta, 2024. njih 66.617, a 2025. godine 66.316. Brodovi kojima upravljaju ovakve organizacije – od kojih su neke optuživane za krijumčarenje ljudi – sudjelovali su s oko osam posto u ukupnom broju dolazaka 2023. godine.
Spor Rima i Berlina
Uloga njemačkih nevladinih organizacija u dovođenju desetaka tisuća migranata u Italiju sada je postala političko pitanje između Rima i Berlina.
Njemačka želi ponovno pokrenuti vraćanje u Italiju tražitelja azila koji su najprije ušli na talijanski teritorij, a potom nastavili put prema Njemačkoj. Rim, koji od prosinca 2022. blokira velik dio tih povrataka prema Dublinskom sustavu, tvrdi da bi Berlin pri tome trebao uzeti u obzir i migrante koje su u Italiju iskrcali brodovi njemačkih organizacija.
Italija ističe da Njemačka od nje zahtijeva preuzimanje odgovornosti zato što je Italija bila prva europska zemlja u koju su migranti ušli, dok njemačke organizacije poput Sea-Watcha, Sea-Eyeja, SOS Humanityja i Mission Lifelinea već godinama provode operacije u središnjem Sredozemlju, nakon čega osobe koje „spašavaju“ iskrcavaju u talijanskim lukama.
Godinama primali javni novac
Osim toga, neke od tih organizacija godinama su primale javna sredstva iz Njemačke. Bundestag je od 2023. do 2026. godišnje izdvajao dva milijuna eura za potporu tzv. „civilnom spašavanju na moru“.
Među korisnicima bili su SOS Humanity, Sea-Eye i SOS Méditerranée. Samo u prvom tromjesečju 2025. podijeljeno je oko 900.000 eura.
Vlada Friedricha Merza ukinula je to financiranje 2025. godine. Stoga se ne može tvrditi da Berlin trenutačno financira te operacije putem tog saveznog programa, iako ostaje činjenica da je javni novac jedne države članice godinama pomagao održavanju organizacija takve vrste.
Sjever Europe godinama ignorirao upozorenja
Takvo ponašanje država članica jedan je od glavnih čimbenika koji su doveli do sadašnje kritične situacije. Južnoeuropske zemlje godinama su upozoravale na opasnosti neadekvatne zaštite južne granice EU-a i nezatvaranja migrantskih ruta.
Sjeverne zemlje tome su pridavale malo pozornosti, tvrdeći da to nije njihov problem. Sada, kada su posljedice postale opipljive, kritiziraju zemlje prvog ulaska smatrajući da ne čine dovoljno.
Novi europski pakt dodatno zaoštrava pitanje
Spor se podudara i sa stupanjem na snagu, 12. lipnja, novog Europskog pakta o migracijama i azilu. Njegov mehanizam solidarnosti od država članica zahtijeva da sudjeluju u raspodjeli migracijskog pritiska, pri čemu to mogu učiniti prihvatom migranata iz drugih država članica, financijskim doprinosima ili operativnom pomoći.
Za 2026. godinu referentna vrijednost određena je na 21.000 premještanja ili 420 milijuna eura.
Mađarska je godinama odbijala upravo takvu logiku te je odbila sudjelovati u novom mehanizmu.
Tko na kraju preuzima odgovornost?
Talijanski spor stoga razotkriva temeljni problem: migracijske odluke jedne države članice mogu stvarati teritorijalne i političke troškove drugoj, dok Bruxelles potom pokušava posljedice zajednički preraspodijeliti, piše The European Conservative.
Pitanje više nije samo tko provodi „spašavanja“ na Sredozemlju, već tko odlučuje o tome tko ulazi u Europu i, prije svega, tko na kraju preuzima odgovornost.
Zasad odgovornost ne želi preuzeti nitko – ili barem nitko ne želi snositi političku cijenu koju bi podrazumijevalo odlučno suočavanje s tim problemom.
