Igor Štimac Severini: Jesi li oprala usta prije nego spominješ mene i moju obitelj?!
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 01 Rujan 2026 14:03
Hvala ti, „glumice“ i „pevačice“, što me spominješ uz „Oca domovine“ i premijera RH Andreja Plenkovića.
Čast mi je, ali jedini je problem što nisam siguran jesi li oprala usta prije spomena naših imena.
Igor Štimac nije prešutio prozivke Severine. Nakon što ga je javno spomenula u kontekstu prosvjeda i afere s otpadom u Lici, bivši hrvatski nogometaš i izbornik odgovorio joj je žestoko i bez rukavica.
Štimac jasno poručuje da stoji uz građane koji su suočeni s problemom opasnog otpada te traži odgovornost svih koji su sudjelovali u njegovu odlaganju. Istodobno, kaže da na prosvjed neće ići jer smatra da je ispolitiziran i pretvoren u još jednu podjelu na „Možemo“ i „NeMožemo“.
No, pravi obračun uslijedio je kada se osvrnuo na Severinine prozivke njegove obitelji. Posebno se osvrnuo na svog oca Vladu, njegov životni put, obitelj i vrijednosti koje su, kako ističe, obilježile njegovo odrastanje.
A Severini je poručio ono što očito nije očekivala.
„Čast mi je, ali jedini je problem što nisam siguran jesi li oprala usta prije spomena naših imena“, napisao je Štimac.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
„Narikači“ koja me prozvala jučer posvećujem direktan i konkretan odgovor:
Krenut ću s mojim stavom po pitanju odgovornosti za odlaganje opasnog otpada u Lici:
Čvrsto stojim uz sve građane svih zagađenih područja u RH te očekujem od premijera Andreja Plenkovića poduzimanje svih raspoloživih mjera po hitnom postupku kako bi se lažno deklarirani otpad vratio odakle je došao, šteta sanirala, a krivci kaznili!
Očekujem ostavku resornog ministra i nadležnih za izdavanje dozvola za odlaganje otpada, kao i kaznenu odgovornost svih aktera za nastalu situaciju u Gospiću te hitne mjere za sanaciju štete o trošku onih koji su je proizveli!
Hrvatska ima pravo natjerati zemlje izvoznice opasnog i lažno deklariranog otpada da o svom trošku, u roku od 30 dana, vrate otpad odakle je došao i očekujem da se to pravo iskoristi!
Odajem priznanje i iskazujem zahvalnost gospodinu Zvonimiru Troskotu na silnom trudu u otkrivanju afere!
Na prosvjed ne idem, a svoje ću mišljenje o radu Vlade i oporbe izraziti svojim glasom na idućim izborima! Svjestan sam da je prosvjed ispolitiziran i da se pretvara u igru „Možemo – NeMožemo“.
A sad što se tiče „lepih reči“ pevaljke:
Neću se dirati njezine obitelji kao ona moje, jer držim da sam daleko iznad onoga što ona predstavlja i zastupa.
Pa idemo redom.
Hvala ti, „glumice“ i „pevačice“, što me spominješ uz „Oca domovine“ i premijera RH Andreja Plenkovića.
Čast mi je, ali jedini je problem što nisam siguran jesi li oprala usta prije spomena naših imena.
Što se tiče mog životnog uzora, moga oca Vlade, na ponos mi je biti njegovim sinom. Kao četverogodišnjak ostao je bez oca Mihovila, koji je 1940. podlegao od posljedica batina dobivenih u beogradskom zatvoru.
Kao dječak četiri je godine ministrirao u crkvi sv. Stjepana u Opuzenu za vrijeme službovanja don Petra Kovačića.
Stariji brat moga oca, Feliks Štimac, 1953. godine bježi iz Jugoslavije u Južnu Ameriku pa je mojeg oca iznenada dopala hraniteljska uloga u obitelji. Školovao se i radio, a pored brige o svojoj majci i njezinim roditeljima, podizao je i vlastitu obitelj.
Najstariji sin Mihovil mu je magistar ekonomije, najmlađi sin Damir je pravnik i agronom, a evo ja, kao srednji sin, samo sam „uzoran sportaš“, prvak svijeta 1987. i brončani sa SP-a 1998., odlikovan najvišim državnim priznanjem u sportu, „Franjo Bučar“.
Nisam, nažalost, stigao studirati. Draži mi je bio nogomet i zabava s lutkicama poput „tebe nekad“.
Ali sjećaš se ti toga vremena dobro. Pjevušila si s nama na dočeku i nisi nas smatrala fašistima tada, niti su ti smetale „naše trobojnice“.
Da, tada te nitko nije znao. Trebalo se probiti, kako među Vatrenima, tako i među braniteljima. Tada si bila ponosno na prvoj liniji obrane…
A moj otac Vlado, kojeg spominješ, za razliku od tebe probijao se svojim vrijednim radom i znanjem. Tako je postavljen za šefa Mjesnog ureda „Elektrodalmacije“ u Metkoviću 13. 8. 1959., na iznenađenje svih lokalaca, jer tada nije bio ni član omladine, ni sindikata, a ni partije.
Kao rukovodilac bio je omiljen, poštovan i moralan. Uvijek mu je radnik bio na prvom mjestu, pa smo valjda iz tog razloga i ostali živjeti u stanu od 54 četvorna metra jer nikada nije smatrao da nam treba više i bolje.
Ja sam dijelio sobu sa starijim bratom Mihovilom, veličine 3,5 četvornih metara, do svoje 16. godine i odlaska u Split.
Otac mi se nije drznuo ni u privatizaciji početkom 90-ih koristiti svoj položaj. Imao je svoju zemlju, svoje mandarine i druge nasade, s kojima je stvarao, uz skromnu pomoć, svoja tri sina.
Ali drznuo se 1971., uz ostale vodeće ljude općine Metković, stati čvrsto uz dr. Franju Tuđmana na otvaranju spomenika Stjepanu Radiću u našem divnom Metkoviću, iako je UDBA-ina „depeša“ inzistirala da se dr. Tuđmanu onemogući govor.
Dvadeset godina staža kao rukovodilac i skoro dvadeset kao savjetnik, danas uživa u svojoj 90. godini i promatra kako njegovih desetero unučadi postaju roditelji i kako njegovih devetero praunučadi odrastaju…
Rođen za voditi državu, a ti ga stavljaš u ta prljava, neartikulirana usta jer si umislila da si nekom iole normalnom bitna?!
Ti možeš biti uzor jedino budućim starletama!
Pardon, mogla si nekad biti!
Nažalost, vrijeme ti je iscurilo pa se sada nabacuješ duginim bojama, vrijeđaš molitelje, ismijavaš branitelje i tjeraš ljude u probleme jer ti je kao stalo?!
Zašto ti nije stalo zagrebati po Jakuševcu, od kojeg se čitav Zagreb truje i na kojem se nalazi 40 puta više opasnog otpada nego u Lici?! Tko je ugasio senzore tamo?
Zašto te nije bilo briga za stradanje građana i djece Siska u vrijeme SDP-ove vlasti i SDP-ove korupcije u INA-i?
Kako to da nisi imala empatiju za gđu. Vesnu Balenović, koja je najeklatantniji primjer SDP-ove žrtve nasilja nad pravom i pravdom te silovanja poštene, časne i uzorne žene i građanke?
Nisi tada bila ekološki svjesna ili si boravila na nekoj jahti do koje nije dopirao signal?
Da se razumijemo:
Ti voliš Bregovića, ja Thompsona.
Tvoj ideal žene je Vedrana Rudan, a moj je Vesna Balenović.
Ti voliš dugine boje, a ja ih prezirem jer su ih pacijenti oteli mojoj djeci.
Ti voliš petokraku, a ja obje šahovnice.
Ti simpatiziraš SDP i Možemo, a ja onaj izvorni, utemeljiteljski HDZ dr. Franje Tuđmana, od kojeg je malo ostalo.
Ti patiš za Jugoslavijom, a ja želim bolju Hrvatsku.
Za razliku od tebe, „pevačice regiona“, koja priželjkuješ ćacije na hrvatskim ulicama i trudiš se naciju uvesti u kaos sličan onom u omiljenoj ti Srbiji, ja želim našu zemlju bez vašeg javnog politikanstva, velikosrpstva, fašizma, antifašizma, debilizma i sotonizma!
Ti priželjkuješ kaos pozivajući ljude na ulice, a ja funkcioniranje pravne države, ma koliko sumnjao u pojedine aktere vlasti!
Ali u jednoj stvari imaš pravo!
Hrvatskoj treba molitva!
Duboka, iskrena, zajednička molitva našem Spasitelju Isusu Kristu, a ne vašem BAAL-u.
Molitva koja će dati snage i odvažnosti premijeru Plenkoviću da konačno prestane plesati po centru i udovoljavati Bruxellesu, te da uvede red u Ministarstvo kulture i prestane iz državnog proračuna financirati kvaziudruge i „kulturne događaje“ koji uništavaju dostojanstvo HRVATSKOM ČOVJEKU!
