Mladen Pavković: Mnogi se pitaju, gdje je ta Hrvatska?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 19 Rujan 2026 07:33
Hrvatska je za većinu suvremenog svijeta nevidljiva zemlja. Naši iseljenici, vjerujte, od Argentine do Australije i danas moraju prstom po karti pokazivati gdje se nalazimo,. Stoga trebamo konačno skinuti rukavice i pogledati istini u oči. Izvan nogometnog terena mi za ostatak planeta praktički ne postojimo.
Ako nas netko i zna, zna nas po Luki Modriću ili Davoru Šukeru, a u zadnje vrijeme i po boksaču Hrgoviću. I tu priča stvara bolan obrat jer smo u položaju u kakvom su nepalski radnici u Hrvatskoj; svi ih vide, ali rijetko tko zapravo zna išta o njihovoj domovini i kulturi.
Još je gora i sramotnija činjenica da nas u mnogim dijelovima svijeta i dalje misleno drže u Jugoslaviji. Stranci nas bez ikakvoga srama i danas poistovjećuju s propalom državom i Josipom Brozom Titom. Oni nemaju pojma ni da te tvorevine nema već desetljećima, a kamoli da je njezin doživotni predsjednik odavno mrtav.
Prošli smo kroz krvavi obrambeni rat i brutalnu agresiju, a svijet za našu žrtvu uopće ne mari. Čak i ratnih devedesetih, surova stvarnost pokazala je svu dubinu svjetske nezainteresiranosti. Samo pedeset do sto kilometara unutar mađarske granice ljude je uopće bilo briga što se događa u Hrvatskoj. Ostatak te iste susjedne države, a kamoli dalji zapad ili istok, bio je potpuno ravnodušan prema našoj tragediji.
Najveći poraz doživljavamo tamo gdje bi trebala sjati naša privlačnost i utjecaj, odnosno u kulturi, filmu, književnosti i glazbi. Hrvatska vani u tim područjima jednostavno ne postoji. Umjesto da država stvori sustav koji potiče naše autore, doživljavamo to da se pojedini naši uspješni umjetnici u Americi radije skrivaju iza općih pojmova nego da s ponosom istaknu da su iz Hrvatske.
Što se pod hitno mora promijeniti?
Pod hitno trebamo smijeniti nesposobno predstavništvo u svijetu. Naša vanjska politika mora prestati biti mjesto za besposleno ispijanje kava i postati prodorna mašinerija. Trebaju nam diplomati koji se bore, a ne službenici koji pasivno promatraju kako nas svijet zanemaruje.
Također je nužno proglasiti kraj mita o "suncu i moru". Način predstavljanja države isključivo kroz plaže i turizam je propao. Ako te cijene samo dok traje ljeto, zapravo te uopće ne cijene, pa zato moramo početi prodirati sa svojom poviješću, znanošću i izvornom kulturom.
Sljedeći korak je međunarodno nametanje povijesne istine. Istina o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu i agresiji koju smo pretrpjeli ne smije biti stvar koja zanima samo nas. Država mora uložiti milijune u skupocjene dokumentarne filmove na engleskom jeziku i računalne kampanje koje će strancima jasno reći tko je bio agresor, a tko žrtva.
Konačno, moramo i trebamo probuditi iseljeništvo iz pasivnosti. Oni ne smiju služiti samo kao glasačko tijelo za izbore. Naši ljudi vani moraju postati obučeni zastupnici koji u svojim novim domovinama aktivno i beskompromisno guraju hrvatske interese i šire svijest o našoj zemlji. Ako sami ne počnemo glasno, oštro i bez uvijanja govoriti tko smo, što smo prošli i što nudimo, ostatak svijeta će nas zauvijek pamtiti isključivo kao privjesak propalih režima.
Mladen Pavković
