Pravosudni slom i udarac u lice žrtvama pretvorbene pljačke
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 04 Listopad 2026 16:14
Miroslava Kutlu se teretilo za sustavno izvlačenje stotina milijuna kuna, zlouporabu položaja i ovlasti te nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji, poglavito za pljačku Tiska koja je uništila brojna radna mjesta, a na vrhuncu svoje moći upravljao je poslovnim carstvom od čak stotinu i sedamdeset tvrtki okupljenih u udruženju Globus grupa.
Njegov bezobzirni pohod zbrisao je s gospodarske karte ikone domaćeg gospodarstva poput trgovačkog lanca Diona i splitske Dalme, tijekom godina gušeći i samu Slobodnu Dalmaciju. Nezapamćeni muk i gorčina ponovno obuzimaju hrvatsko društvo tijekom preplavljivanja javnog prostora vijestima o potpunom slomu progona nad čovjekom koji je postao utjelovljenje nepravedne pretvorbe i gospodarskog uništenja. Vijest da je nastupila zastara i za posljednju pravomoćnu kaznu bivšeg moćnika slika je i prilika sustava koji sustavno štiti povlaštene, a kažnjava slabe. Čovjek koji je krajem listopada dvijetisućedesete godine pobjegao preko granice kako bi izbjegao odlazak iza rešetaka zbog uništavanja gospodarstva, danas se može slobodno ušetati u središte Zagreba i bez ikakva srama gledati u oči narodu koji je opustošio. Odlaskom u Bosnu i Hercegovinu pod izgovorom navodnih srčanih tegoba kupovao je vrijeme. Godine su prolazile, a sudski spisi skupljali prašinu. Rezultat tog dugogodišnjeg pravosudnog zavlačenja je zastrašujući, jer optuženik ne mora odslužiti ni dana kazne, ne mora vratiti niti jedan otuđeni milijun, niti se mora ispričati tisućama obitelji koje je njegovo poslovanje zavilo u crno i ostavilo bez kruha. Obični građani ispaštaju zbog sitnih dugova, a pravna država u ovom slučaju pokazuje potpunu nemoć i kapitulaciju pred ratnim i poratnim profiterstvom.
Posebno duboke ožiljke ova kapitulacija pravosuđa ostavlja na leđima radnika Tiska, koji su krajem devedesetih godina prvi ustali protiv bezobzirnog komadanja svoje tvrtke. U vrijeme upravnog crpljenja milijuna iz poduzeća, radnici su mjesecima radili bez plaća i doprinosa, svjesni da im se pred očima uništava egzistencija. Njihovi masovni prosvjedi na ulicama, očajnički vapaji upućeni institucijama i sindikalna borba protiv uprave tada su ogolili "majku svih kriznih događaja". Prodavačice i prodavači s kioska, koji su po zimi i vrućini pošteno zarađivali svoj kruh, preko noći su pretvoreni u žrtve tajkunskog planiranja, a pokretanje stečaja Tiska početkom dvijetisućite godine trajno je obilježilo njihove sudbine. Njihova hrabrost i prosvjedi bili su jasan signal državi da zaustavi pljačku, no odgovor sustava bio je toliko spor da su radnici na koncu dočekali samo pravosudnu zastaru umjesto pravedne odštete i kazne za krivca.
Godinama je javnost slušala obećanja o borbi protiv organiziranog kriminala i reviziji pretvorbenih grijeha, no stvarnost na terenu ponovno je razotkrila poraznu istinu. Isorištavanje dvojnog državljanstva postalo je uobičajen obrazac ponašanja za sve one koji imaju dovoljno moći i novca da izbjegnu ruku pravde. Tromo slanje dopisa i bavljenje pitanjima i samo pitanjima od strane institucija omogućilo je kalendaru da neumoljivo radi u korist bjegunca. Svaki dan proveden u bijegu bio je korak bliže potpunom brisanju krivnje, a tromost i neučinkovitost sudskih procesa samo su olakšale ovaj unaprijed vidljiv razvoj događaja. Građani opravdano gube vjeru u institucije kada vide kako se višemilijunske afere rješavaju pukim protokom vremena, pretvarajući ozbiljne optužnice u bezvrijedne listove papira. Ovaj ishod jasno pokazuje da u sustavu postoji duboka pukotina koja omogućuje povlaštenoj manjini lagodan život izvan dosega zakona, u usporedbi sa zakonskom strogošću koja se primjenjuje isključivo na malom čovjeku.
U konačnici, postavlja se pitanje tko je kriv što se veliki kriminalci ne mogu dovesti na optuženičku klupu i tko je kriv što nakon bezobzirne pljačke u Hrvatskoj potpuno nesmetano i slobodno odlaze u Bosnu i Hercegovinu. Krivnja leži na političkim elitama i zakonodavcima koji su godinama dopuštali pravne rupe, te na vrhu pravosuđa koji je dopustio da se ključni procesi razvlače do besmisla. Krivac je državna vlast koja s Bosnom i Hercegovinom nikada nije napravila čvrst, funkcionalan i beskompromisan dogovor o izručenju i stvarnom vraćanju bjegunaca od pravde, čime je susjedna država pretvorena u sigurno utočište za gospodarske profitere. Kutlin slučaj nije iznimka već pravilo. Naime, identičan obrazac bijega prije izricanja kazne iskoristio je i najpoznatiji nogometni moćnik Zdravko Mamić, koji iz hercegovačkog luksuza godinama ismijava domaći sustav, a i Zoran Mamić bez problema je prešao granicu kako bi izbjegao rešetke. Ovim istim ekonomskim krvnicima kroz zastaru se poklanja sloboda, a proturječan je i sramotan nesrazmjer da su hrvatski branitelji poput Tomislava Merćepa i drugih umrli u hrvatskim zatvorima, bez prava na oprost ili pravosudno taktiziranje.
Jedina preostala pravna obveza koja Kutlu, bjegunca od pravde, čeka na domaćem tlu nije kazneni progon države za pljačku, već obična privatna parnica za klevetu koju je protiv njega pokrenuo poduzetnik Petar Pripuz zbog međusobnih javnih optužbi i tvrdnji o upravljanju glavnim gradom iza kulisa. Ta činjenica prikazuje sav jad domaćeg poretka u kojemu se najveći gospodarski zločini brišu gumicom zaborava. Sudski hodnici služe samo za privatne razmirice onih koji su se u mutnim vremenima domogli neizmjernog bogatstva. Ova zastara nije samo pobjeda jednog bjegunca, već trajan udarac svim poštenim radnicima koji su desetljećima gradili ovu zemlju, samo da bi gledali kako njezini rušitelji prolaze potpuno nekažnjeno. Ovakvim ishodom nanesena je Miroslavu Kutli i njegovu načinu bogaćenja potpuna pravna amnestija, čime je poslana poruka da se izigravanje zakona na kraju višestruko isplati. Cijeli ovaj sramotni pravosudni ishod omogućio je da Miroslav Kutle bez ikakvih posljedica zaključi svoje višegodišnje bjekstvo i proglasi potpunu pobjedu nad tromošću domaćih sudova.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
