Meter: Trump pokrenuo procese; EU ulazi u političku oluju, Ukrajina u mogući kaos
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 21 Listopad 2026 15:01
Istodobno Zelenski – svjestan što se događa – vjerojatno pod utjecajem američke duboke države i demokrata koji se opravdano nadaju pobjedi na skorim međuizborima za Kongres (3. studenog) sada širi strah i paniku za sudbinu i Ukrajine i Europe u smislu da će ih Trump prepustiti Rusiji na milost i nemilost. Naravno, Trump Europu ne namjerava niti ikada hoće prepustiti Rusima, niti to Rusija traži
Transatlantsko savezništvo na sve je većoj kušnji. Glavni građevni materijal za osiguranje njegove čvrstoće, i glavni test opstojnosti tog savezništva u dosadašnjem obliku – Ukrajina i svekolika pomoć toj zemlji u njenom ratu s Rusijom – pokazuju opasne pukotine, veće nego ikad ranije.
Američki predsjednik Donald Trump iznova je pokrenuo (ovog puta vjerojatno ozbiljno) procese usmjerene na završetak ukrajinskog rata na po Europu i Ukrajinu krajnje neugodan način – usuglašavanjem američkih stavova sa stavovima ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji su, što se često medijski ignorira – stavovi i velike većine ruskog političkog miljea i tamošnje javnosti. Štoviše! Trump je postavljenu zadaću – završetak tog rata – označio kao svoj vanjskopolitički prioritet.
Da je Trump ovog puta ozbiljan i da više ne kupuje vrijeme za Ukrajinu i Europu naizgled podilazeći Putinu (dogovor na njihovom summitu na Aljasci 15. kolovoza 2025. o, naglašavam Trumpovom mirovnom planu kojeg je Moskva prihvatila a Ukrajina i Europa ne) koji je zauzvrat pažljivo docirao ruske vojne operacije želeći pokazati Trumpu svoju privrženost miru i postignutom načelnom dogovoru o završetku rata – sada potvrđuju i Trumpovi najbliži suradnici. Redom iz grupacije neoconsa – oduvijek, i sve donedavno izrazito neskloni Rusiji – poput Marca Rubija (državni tajnik i savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost) i Scotta Bessenta (ministar financija, koji se donedavno odlučno zauzimao za uvođenje najstrožih sankcija Rusiji od čega je prošli tjedan neočekivano reterirao). Obojica su čvrsto stala uz Trumpa i njegov dogovor s Putinom o ukidanju sankcija na ruski dizel i podržali Trumpove kritike usmjerene protiv ukrajinskog čelnika Volodimira Zelenskog zbog nastavka njegovih napada na rusku naftnu infrastrukturu.
Uostalom, da je Trump sada ozbiljan svjedoče i gotovo panične reakcije od strane Zelenskog i njegovih europskih saveznika nakon navedenih odluka američke administracije koje su šokirale (u ozbiljnu geopolitiku neupućene) Europljane.
Iako se u svemu tome što Trump sada čini (odnosno kao obrazloženje istog) politička i medijska pozornost fokusira na krajnje negativni utjecaj velikog rasta cijena dizela u Americi na raspoloženje tamošnjih birača uoči međuizbora – stvar je ipak puno složenija! To potvrđuje i činjenica da rat s Iranom i s njim povezani događaji na Bliskom istoku općenito – imaju kudikamo veće posljedice po globalne energetske tokove (gotovo energetsku krizu) nego što je ima nedostatak ruskog dizela na tržištu uslijed ukrajinskih napada.
Neugodna pozadina priče koja je šokirala Europu
Dakle. što je u pozadini nove Trumpove „priče“ koja sada trese američke saveznike? Riječ je o slijedećem: svima onima koji to moraju znati, sada je i definitivno postalo jasno kako se Rusija ne namjerava povući po pitanju ukrajinskog rata i odustati od svojih ključnih uvjeta za njegov završetak, što pak logički implicira kako nastavak de facto rata zapada s Rusijom preko Ukrajine može rezultirati jedino konačnim međusobnim vojnim srazom odnosno općom kataklizmom.
Ruski državni vrh posljednjih mjeseci, a poglavito posljednjih tjedana – potpuno je zaoštrio političku retoriku, prije svega prema europskim državama članicama NATO saveza (sjetimo se samo nedavnih pohoda ruskih veleposlanika u ministarstva vanjskih poslova niza ključnih europskih članica NATO saveza i u sjedište istog u Bruxellesu s porukom ruskog MVP, a zapravo Putina osobno – o spremnosti Rusije na „uporabu svih vrsta oružja“ (uključujući onda, naravno – i onog nuklearnog) ako neka od njih napadne bilo koji dio ruskog teritorija (fokus je bio na ruskoj baltičkoj enklavi Kalinjingradu) i da bi taj rat „bio vrlo kratak“ (Sergej Lavrov).
Zapad je također gajio nadu da će ukrajinski dubinski napadi na Rusiju (čak i na samu Moskvu prije i tijekom samih nedavnih regionalnih izbora) rezultirati ako već ne potpunim Putinovim porazom na izborima za Dumu (donji dom ruskog parlamenta) onda barem njegovim slabljenjem i jačanjem pacifističkih struja u ruskom društvu. Međutim, nedavno održani izbori Putinovu su stranku Jedinstvena Rusija doveli do povijesno velike pobjede, dodatno učvrstivši njegovu vlast i pokazavši zapadu Putinovu veliku popularnost u zemlji usprkos svim problemima s kojima je ona suočena zbog rata koji je ušao već duboko u petu godinu i zbog uvedenih neviđenih zapadnih sankcija.
Trump „turpija“ oštre kutove američko-ruskih odnosa
Kako sam oduvijek govorio da ukrajinski rat za Europu i SAD (za razliku od Rusije) nikada nije bio egzistencijalan (neovisno što ga se takvim često prikazivalo, poglavito od strane europskih političkih elita), nije teško zaključiti koja od strana mora, odnosno jedina može reterirati da bi se izbjegao međusobni epski sukob. Jasno je – Zapad.
Zato Trump sada traži, a Putin mu u tome nedvojbeno pomaže u mjeri koja neće ugroziti ruske nacionalne interese – način kako da reteriranje zapada prikaže kao nužnost koja će i po njega (zapad) imati koristi. Najbolji i jedini donekle objašnjiv način za to je relaksacija energetske krize i u SAD-u i u Europi osiguranim dostupom goriva i smanjenjem njegovih cijena, jer je svima jasno kako na bojnom polju Ukrajina nikada neće moći pobijediti odlučnu nuklearnu velesilu bez neposrednog uključivanja NATO-a (što ovome ne pada na pamet), neovisno koliko svog novca i kupljenog američkog oružja Europa ubrizgavala u Kijev.
Zato je Trump sada odlučio pokušati „isturpijati“ oštre kutove u američko-ruskim odnosima (to je zapravo oduvijek želio ali je američki unutarnji otpor tomu bio prevelik (da se razumijemo, i dalje je velik unutar velike većine zastupnika iz obiju stranaka u Kongresu).
Istodobno Zelenski – svjestan što se događa – vjerojatno pod utjecajem američke duboke države i demokrata koji se opravdano nadaju pobjedi na skorim međuizborima za Kongres (3. studenog) sada širi strah i paniku za sudbinu i Ukrajine i Europe u smislu da će ih Trump prepustiti Rusiji na milost i nemilost. Naravno, Trump Europu ne namjerava niti ikada hoće prepustiti Rusima, niti to Rusija traži jer joj je i više nego dovoljno i svog teritorija.
Strahovi Ukrajine i Europe
Međutim, s Ukrajinom bi se moglo biti znatno drukčije, pa otud i spomenuta panika. U Kijevu, zato jer Putin ovih dana javno govori kako će Rusija dodatno proširiti svoj teritorij na račun onog ukrajinskog kroz formiranje tampon zone izvan četiriju regija koje je u listopadu 2022. i službeno anektirala – i da oko toga Moskva ne namjerava voditi pregovore. U Europi, prije svega Europskoj uniji, zato što se boji ostati izvan pregovaračkog stola koji će rješavati o sudbini Ukrajine, koju je pak nepromišljeno, gotovo u potpunosti vezala i uz svoju.
Upravo o tome – o isključenju Europe s eventualnog summita na visokoj razini između Vladimira Putina, Donalda Trumpa i Xi Jinpinga u kineskom Shenzhenu 18. i 19. studenog (na marginama APEC-a) gdje bi se pregovaralo o sporazumu o završetku rata u Ukrajini i što je predložio Putin – piše američki Wall Street Journal (WSJ). Medij kaže da je Moskva predložila razgovore s Kinom i Sjedinjenim Državama o sporazumu koji bi išao u korist Rusiji nakon gotovo pet godina rata u Ukrajini.
S druge strane Europska komisija nije podržala prijedlog Washingtona o nastavku kupnje ruskog plina i njegovog tranzita kroz Ukrajinu. O tome je u ponedjeljak izvijestila njezina glasnogovornica Paula Pinho. Također je rekla kako Europska unija neće ukinuti sankcije protiv Rusije barem dok rat u Ukrajini potpuno ne završi.
„Naš stav ostaje nepromijenjen. Predsjednica Ursula von der Leyen prethodno je izjavila da neće ukinuti niti jedno ograničenje protiv Rusije dok se sukob u potpunosti ne riješi“, rekla je Pinho.
Dodala je da su na summitu EU održanom od 15. do 16. listopada sudionici izrazili razočaranje odlukom SAD-a da ublaži ograničenja protiv Moskve i počne kupovati rusko dizelsko gorivo. Europska komisija i dalje se zalaže za koordinirane restriktivne mjere između EU i SAD-a, koje bi trebale motivirati Moskvu da pristane na prekid neprijateljstava pod uvjetima Kijeva.
Podsjećam kako je The New York Times, pozivajući se na izvore, prošli vikend izvijestio kako Sjedinjene Države predlažu nastavak isporuke ruskog plina Europi kao dio mirovnog sporazuma o Ukrajini.
EU ide u savršenu oluju
Još jedan dokaz opasnog ljuljanja transatlantskog savezništva (s početka teksta) na štetu Europe bio je i upravo završeni dvodnevni, krajnje neuspješni summit Europske unije u Bruxellesu. Niti je postignut dogovor o Ukrajini i njenom daljnjem financiranju, energetskoj politici, niti je postignut jedinstveni stav oko pitanja ilegalnih migracija i masovnih prosvjeda u sve većem broju zapadnih država EU-a – od Portugala i Španjolske, preko Francuske, Belgije i Italije, pa sve do Albanije (koja nije članica Unije ali je NATO saveza pa je zato i spominjem). Iskre pa i međusobne uvrede sudionika frcale su na sve strane.
O tome najbolje svjedoči i današnji tekst medija POLITICO, koji kaže kako EU ide u savršenu političku oluju. Neću ga sada prepričavati ni komentirati, već objavljujem, prema mom mišljenju najvažnije dijelove koji uvelike koincidiraju s mojim gore navedenim stavovima.
Vama ostavljam završnu prosudbu o svemu u ovoj analizi rečenom, uz moju kratku konstataciju: Europskoj uniji ne piše se ništa dobro ukoliko radikalno ne promijeni svoj dosadašnji smjer u svim ključnim politikama.
Evo dijelova spomenutog teksta medija Politico.
„EU se već bori s time kako postići dogovor o svom najvećem proračunu ikad, začepiti ogromnu financijsku rupu za Ukrajinu i nositi se s geopolitičkim pritiskom SAD-a i Kine. Sada se suočava i s paraliziranjem zbog domaćih političkih sukoba u zemljama koje zajedno čine oko 60% njezina BDP-a i stanovništva.
„Svi su prije razumjeli da moramo završiti… politički sporazum do kraja godine“, rekao je ciparski predsjednik Nikos Christodoulides za POLITICO u intervjuu na marginama prošlotjednog sastanka Europskog vijeća, referirajući se na napete pregovore bloka o proračunu.
Ali španjolski izbori znače da to više neće biti moguće, rekao je. A sljedeće godine „Francuska, Italija“ i druge će izaći na birališta, dodao je Christodoulides, predviđajući još više komplikacija za blok.
EU se suočava s neviđenom dilemom: četiri najveća gospodarstva idu prema izborima ili političkim previranjima, što potencijalno ograničava sposobnost bloka da išta postigne.
Španjolska će sljedeći mjesec izaći na izbore, a desnica centra i krajnja desnica su na putu da preuzmu vlast. Francuska mijenja predsjednike u travnju, a ankete favoriziraju krajnje desničarsku figuru Marine Le Pen. Alternativa za Njemačku je u usponu, što dovodi u pitanje kancelarski mandat Friedricha Merza. Neobično dugotrajna vlada talijanske premijerke Giorgie Meloni također ide prema izborima 2027. godine.
Posljedice već postaju jasne.
Najnoviji summit bloka ponudio je rani uvid u ono što ih čeka: Nakon dva dana razgovora, čelnici nisu uspjeli postići napredak u pogledu proračuna od 2 bilijuna eura te su se umjesto toga upleli u neočekivano ogorčenu svađu oko energetske politike. U zaključcima summita značajno je izostavljeno bilo kakvo spominjanje postizanja konsenzusa o proračunu prije kraja godine, a zemlje članice su se opirale pritisku predsjednika Europskog vijeća Antonija Coste za rok do kraja 2026., iako su summiti zakazani za studeni i prosinac.
Ako ti sastanci ne uspiju donijeti dogovor, već ionako napeti razgovori će se preliti u 2027., kada će se izborne bitke vjerojatno još više zaoštriti zbog pregovora – a vlade bi mogle biti sve nesklonije prihvaćanju kompromisa potrebnih za postizanje dogovora.
Umjesto sklapanja velikih dogovora (francusko-njemački sporazum o automobilima bio je jedina iznimka), vođe su iskoristile okupljanje kako bi se učvrstile na utvrđenim pozicijama i tražile taktičke prednosti nad suparničkim taborima.
Pesimizam je bio opipljiv, prema riječima šest diplomata i dužnosnika s kojima je POLITICO razgovarao, od kojih je nekoliko upozorilo da se EU suočava s oštrim poteškoćama u nadolazećim mjesecima. … „Sljedeće godine bit će gore“, rekao je jedan visoki diplomat EU-a.
Od potkopavanja transatlantskog saveza od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa do sve veće trgovinske neravnoteže s Kinom, EU se suočava s rastućim geopolitičkim i ekonomskim pritiscima na više fronti.
„Oni traže našu podjelu. Žele našu podjelu“, rekao je belgijski premijer Bart De Wever novinarima na kasnonoćnom brifingu tijekom summita, ne spominjući imena, već misleći na zemlje istočno i zapadno od Bruxellesa. „I naravno, imaju mjesta gdje nam mogu naštetiti.“
Bivši litavski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis, sada gostujući suradnik na Sveučilištu Stanford, bio je manje oprezan. „Sada smo napadnuti s tri strane: od SAD-a, Rusije i Kine“, rekao je.
Washington dovodi u pitanje stare saveze koji su generacijama podupirali europsku sigurnost. Moskva vodi sjeni rat diljem Europe,…. Peking pojačava kontrolu nad ključnim lancima opskrbe i preplavljuje europska tržišta jeftinim izvozom.
Problem Ukrajine
… Tu je i problem Ukrajine. Prema MMF-u, zemlja se sljedeće godine suočava s proračunskim manjkom od 30 do 35 milijardi dolara, a Rusija uništava njezinu energetsku infrastrukturu uoči brutalne zime. To je unatoč 90 milijardi eura koje je EU već pristala izdvojiti prošle godine.
Landsbergis je rekao da nadolazeći mjeseci izgledaju “izuzetno teško” za Kijev. “Sve pada na europska ramena“, rekao je.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izrazio je sumornu misao na prošlotjednom summitu, rekavši novinarima da će, ako Ukrajina padne, 20 milijuna Ukrajinaca preplaviti EU. …
… Jedno rješenje za ukrajinske probleme s financiranjem moglo bi biti 200 milijardi eura ruske imovine koja je na neodređeno vrijeme imobilizirana u financijskom depozitoriju Euroclear sa sjedištem u Bruxellesu. No, nema znakova da će EU pronaći zajednički jezik ni na tom planu, s obzirom na to da Belgija, koja je stavila veto na prethodne napore da se imovina upotrijebi za pomoć Ukrajini, i dalje odbija popustiti.
… S obzirom na to da je politička budućnost nekoliko najmoćnijih europskih čelnika upitna, Bruxelles riskira gubitak stabilnih saveza i dugogodišnjih nacionalnih teškaša potrebnih za posredovanje u postizanju kompromisa.
„Sada imamo Europu bez očiglednog vođe“, tvrdio je drugi diplomat EU-a. Predsjednica Komisije Ursula „von der Leyen je moćna. Ali nemamo Merkel ili Mitterranda.“
Francuski predsjednik Emmanuel Macron ustavno ne može služiti treći uzastopni mandat… Tijekom rasprave iza zatvorenih vrata na prošlotjednom summitu, Macron je priznao da neće imati politički mandat za potpisivanje sporazuma o proračunu u svojim posljednjim mjesecima na vlasti, rekla su četiri europska diplomata.
Španjolski premijer Pedro Sanchez je na putu poraza nakon osam godina na vlasti, prema anketama. Španjolci će glasati 29. studenog…
… Tko zna koliko je još njemačkom kancelaru Merzu ostalo na dužnosti. Iako sljedeći savezni izbori nisu zakazani prije 2029., rastuća snaga AfD-a i njegov vlastiti pad popularnosti kompliciraju koliko bi Merz mogao biti spreman na kompromis.
I Italija bi trebala imati izbore u listopadu 2027. Drugi diplomat EU-a rekao je kako ne očekuju da će Meloni toliko dugo čekati, tvrdeći da bi mogla raspisati glasovanje puno ranije.“ – završavam s citatima iz današnjeg teksta medija POLITICO.
Razmislimo o svemu.
