Tomislav Marčinko: Očekujem da će i Vučić i oporba proglasiti pobjedu, a velikosrpske pretenzije i dalje će biti izazov za RH
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 24 Listopad 2026 14:10
U novom izdanju podcasta Željka Markić & Narod.hr gostovao je Tomislav Marčinko, novinar, bivši glavni urednik informativnog programa Hrvatske televizije, dugogodišnji direktor za odnose s javnošću i član izvršnog odbora NK Dinamo Zagreb.
Vojvođanski Hrvat, rođen 1952. u Golubincima kod Zemuna, u obitelji podrijetlom iz Hercegovine, diplomirao je povijest u Novom Sadu i karijeru započeo u Novosadskom dnevniku. Nakon pritisaka uz uspon Slobodana Miloševića 1991. doselio se u Hrvatsku, a kasnije je bio uključen u pokretanje Nove TV i obnašao dužnost izvršnog direktora izdavačke kuće Orfej u vlasništvu HRT-a.
Tomislav Marčinko u razgovoru sa Željkom Markić analizirao je nadolazeće izbore u Srbiji te hrvatsko-srpske odnose kroz osobno iskustvo vojvođanskog Hrvata i dugogodišnjeg medijskog i gospodarskog djelatnika. Podsjetio je i na odnose dviju država te neriješena pitanja iz Domovinskog rata. Upozorio je na važnost zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, položaj Hrvata u Vojvodini te potrebu da se povijesne teme prepuste povjesničarima, a ne dnevnoj politici.
Podsjećamo, “Željka Markić & Narod.hr” novi je podcast nakon dosadašnjeg formata “55 minuta sa Željkom Markić”.
Izbori u Srbiji bit će vrlo neizvjesni
Govoreći o Srbiji, upozorio je da se hrvatska politika ne bi trebala voditi očekivanjem da će promjena vlasti automatski donijeti promjenu odnosa prema Hrvatskoj. „Mi imamo svoje stajalište, moramo imati svoje čvrsto stajalište i toga se držati”, poručio je.
Procjenjuje da će izbori u Srbiji biti vrlo neizvjesni, ali da će i Aleksandar Vučić i studentska oporba proglasiti pobjedu, bez obzira na rezultate. Upozorio je da bi takav rasplet mogao dovesti do eskalacije sukoba na ulicama, ističući da su političko društvo u Srbiji obilježili duboka podijeljenost i međusobna mržnja. „To bez krvi ne može proći”, predvidio je Marčinko, naglašavajući da je razina netrpeljivosti koju je uočio u Srbiji iznimno velika.
Marčinko smatra da će Vučić učiniti sve da zadrži vlast. Tijekom nedavnog posjeta Srbiji razgovarao je s brojnim političarima, gospodarstvenicima, novinarima, znanstvenicima i športašima te da je, prema njegovoj procjeni, 49 od 50 sugovornika bilo protiv Vučića. Unatoč tome, istaknuo je: „On ima vlast. I on je velemajstor vlasti. I napravit će sve da tu vlast ne preda.”
Upozorio je i na razliku između broja biračkih mjesta u Srbiji i inozemstvu. Prema podatcima koje je Marčinko iznio, oko šest milijuna birača u Srbiji imalo je na raspolaganju 8600 biračkih mjesta, dok je za oko pet milijuna Srba izvan Srbije bilo predviđeno samo 93 mjesta. To je ocijenio kao „tešku manipulaciju”.
Iznimno velik broj nepismenih u Srbiji povezao je s Vučićevom biračkom bazom, tvrdeći da su nepismeni među ljudima koje se autobusima dovodi na politička okupljanja te da oni čine njegovu „vojsku”.
Volio bi da vlast preuzmu mlađi studenti, ali prema njima ima ozbiljne rezerve. Smatra da bi njihov dolazak na vlast mogao pridonijeti relaksaciji odnosa s Hrvatskom. Ipak, upozorio je da predstavnici studentske liste nisu osudili postupke Ratka Mladića u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ni Vučićevu politiku prema tim zemljama.
Ne očekuje da će promjena vlasti sama po sebi promijeniti srbijansku politiku prema susjedima. Marčinko je iznio širu povijesno-političku ocjenu da se velikosrpska politika nastavlja kroz različite vlasti te da Hrvatska, bez obzira na ishod izbora, mora zadržati čvrst stav prema Srbiji. Istodobno smatra da se Hrvatska ne bi trebala službeno miješati u njihov izborni proces.
Marčinko: Uspon Miloševića i jogurt revolucija bili su prekretnica
Kao politički novinar od kraja 70-ih ispratio je sve od smrti Josipa Broza Tita.
„Jedna od stvari koja je izuzetno značajna i koja je bila prekretnica u povijesti i Hrvatske i svih ovih prostora šire, to je uspon Slobodana Miloševića na vlast i velikosrpska, odnosno memorandum i velikosrpska dimenzija cijele povijesti Srbije“, rekao je.
Spomenuo je tzv. jogurt revoluciju 1988., kada su smijenili 5,5 tisuća ljudi, njemu zabranili rad, a on je pisao oštre političke tekstove za Splitsku nedjeljnu Dalmaciju i Ljubljansko Delo. Franjo Tuđman i Josip Manolić primijetili su te tekstove te je Marčinko 1990. postao jedini Hrvat iz Vojvodine u Ustavotvornoj komisiji za prvi hrvatski Ustav. Beogradski mediji to su iskoristili za napade. Na dan predviđenog državnog udara 12. ožujka 1991. Tuđman ga je pozvao u Zagreb; dan kasnije postavljen je za glavnog urednika informativnog programa HRT-a.
Današnja Srbija uoči prijevremenih izbora
Govoreći o današnjoj Srbiji uoči prijevremenih izbora, Marčinko je istaknuo da i oni koji su protiv Vučića „u ogromnoj većini su za Ratka Mladića. To je tako i mi to moramo prihvatiti kao činjenicu.“
Isto stajalište, dodao je, imaju i prema Miloševiću te drugim „zlotvorima“ koji su nanijeli zlo susjednim državama.
„Nakon smrti Mladića, kada je državni vrh Srbije preuzeo odgovornost da on organizira sve to, jedina država, ali zaista jedina koja je reagirala, bila je Hrvatska.“ Formalne reakcije iz Europske unije ocijenio je nedovoljnima.
Nestali, granice i ratna odšteta
Marčinko je izdvojio nekoliko otvorenih pitanja koja bi, prema njegovu mišljenju, hrvatska vlast trebala sustavno rješavati u odnosima sa Srbijom. Na prvome je mjestu potraga za nestalima i otvaranje arhiva koji bi mogli pomoći u rasvjetljavanju njihove sudbine.
Kao drugo važno pitanje naveo je neriješenu državnu granicu. Smatra da bi Hrvatska trebala koristiti međunarodne pravne mehanizme ako se sa susjednim državama ne može dogovoriti. Upozorio je i na problem povrata hrvatskoga kulturnog blaga odnesenog tijekom rata.
Govoreći o ratnoj odšteti, pozvao se na procjenu britanskog povjesničara Robina Harrisa, prema kojoj bi šteta koju je Srbija nanijela Hrvatskoj iznosila 38 milijardi eura. Marčinko pritom smatra da nije presudno hoće li Hrvatska uspjeti naplatiti cijeli iznos, nego da treba jasno postaviti zahtjev i inzistirati na odgovornosti.
Kritizirao je i hrvatsku politiku prema Srbiji, ocijenivši da se previše pozornosti posvećuje polemikama s njezinim političkim vodstvom, umjesto rješavanju konkretnih pitanja važnih za Hrvatsku.
O Hrvatima u Vojvodini i pitanju reciprociteta
Jedna od tema razgovora bio je i položaj hrvatske manjine u Srbiji. Marčinko se zauzeo za načelo reciprociteta u manjinskim pravima, ističući da Hrvatska treba štititi prava svojih sunarodnjaka u Vojvodini, kao što štiti prava srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Prema njegovu mišljenju, Hrvatska je srpskoj manjini osigurala široka prava, a zauzvrat bi trebala odlučnije tražiti da se ista načela primjenjuju i na Hrvate u Srbiji. Pritom je naglasio da ne zagovara prekid odnosa između dviju država. Naprotiv, smatra da je potrebno razvijati suradnju među ljudima, u gospodarstvu i športu, ali uz jasno zastupanje hrvatskih interesa.
Osvrnuo se i na utjecaj srbijanskog kapitala u Hrvatskoj, osobito na medije, poljoprivredno zemljište i turizam. Smatra da bi hrvatske institucije trebale ozbiljnije pratiti vlasničke odnose i moguće političke utjecaje. Pritom je razlikovao poslovna ulaganja od pitanja medijskog utjecaja i širenja političkih narativa. Nije sporno da ljudi kupuju i ulažu, ali je sporno kada su mediji u Hrvatskoj u srbijanskom vlasništvu „i da preko njih šire velikosrpski narativ. To je potpuno druga dimenzija. To je dimenzija koja se tiče hrvatske države i sigurnosti.“
Priča o trešnji koja je postala jedna od najpopularnijih tamburaških pjesama
Nakon velikosrpske okupacije Vukovara Tomislav Marčinko nastojao je roditelje, koji su živjeli u Golubincima u Vojvodini, preseliti u Hrvatsku. Dogovorio je zamjenu kuća s čovjekom iz Svete Klare. No, prije nego što su zaključili dogovor, zamolio ga je za jednu stvar: da sačuva ranu trešnju koja je rasla u obiteljskom voćnjaku, jer se sjećao svake njezine grane. Supruga mu je pritom plakala, a i njemu su potekle suze.
Marčinko je poslije tu priču ispričao prijateljima u Zagrebu. Jedan od njih (Lilić) pozvao je mladog pjesnika koji je odmah napisao stihove koji su postali tekst poznate tamburaške pjesme „Još i danas zamiriše trešnja, u proljeće kao davno prije prije, jedna trešnja danima daleko, tamo gdje me već odavno nije. Rekao sam kad sam poći morao, srušite mi kuću i njivu, samo trešnju ostavite staru, kad se vratim da je vidim živu.“. Pjesmu su obradili tamburaški sastav Gazde i postala je jedna od najpopularnijih tamburaških pjesama. Trešnja se naposljetku osušila i morala biti uklonjena, ali Marčinku je ostala simbol rodnoga kraja, uspomena i boli zbog odlaska iz zavičaja. Tu je priču povezao i s ljudima koji su morali napustiti svoje domove, ističući koliko su čovjeku važni mjesto u kojem je odrastao i uspomene koje ondje ostavlja.
Primjer odnosa Mađarske i Srbije prema zločinima iz prošlosti
Marčinko smatra da se povijesne teme često koriste za političke obračune, umjesto da se sustavno istražuju. Kao primjer naveo je odnos Mađarske i Srbije prema zločinima iz prošlosti te politiku mađarskog premijera Viktora Orbána, koji je, prema njegovu tumačenju, nastojao ograničiti svakodnevno političko prepucavanje o povijesti.
„Dajmo povijest povjesničarima”, poručio je, zagovarajući više istraživanja, knjiga i filmova koji bi se bavili povijesnim događajima. Smatra da bi se na taj način moglo pridonijeti boljem razumijevanju prošlosti i smanjiti prostor za njezinu političku instrumentalizaciju.
Poruka vladajućima – Hrvatska mora voditi promišljeniju politiku i odlučnije štititi svoje interese
Govoreći o budućnosti odnosa Hrvatske i Srbije, Marčinko je rekao da ne očekuje novi rat, ali smatra da Hrvatska mora voditi promišljeniju politiku i odlučnije štititi svoje interese. Istaknuo je i da se odnosi među ljudima ne mogu svesti na političke poruke. Kao primjer naveo je mlade Srbe koji tijekom turističke sezone rade u Hrvatskoj i, prema njegovu iskustvu, često imaju drukčiji odnos prema zemlji od onoga koji se može čuti u političkim i medijskim raspravama.
Na kraju razgovora ponovno je naglasio važnost uzajamnosti i zaštite hrvatske manjine u Srbiji. Hrvatska, smatra, treba razvijati dobrosusjedske odnose, ali pritom ne smije zanemariti otvorena pitanja iz prošlosti ni vlastitu sigurnost.
„Moramo napokon dobiti vlast u kojoj će Hrvatska biti na prvom mjestu”, zaključio je Marčinko.
U nastavku pogledajte što je Marčinko ispričao o svom susretu s Aleksandrom Vasiljevićem, bivšim šefom vojne Kontraobavještajne službe (KOS) Jugoslavije, jednoj od najodgovornijih osoba za zločine koje su srpske paravojne postrojbe i JNA počinile u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, o pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj, Jasenovcu i ostalim zanimljivim temama:
