Javor Novak: Malo (logične) ekologije
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 11 Lipanj 2022 13:02
Isti taj aksiom gluposti živi i djeluje u Plenkovićevoj Hrvatskoj, i dan danas. Kako nitko ne bi mogao zarađivati na novim tehnologijama, Hrvatska uvozi onu zastarjelu. A ona, poznato je, uvijek dolazi s najvišim provizijama za političare. Ona uvijek unazađuje život svih naših ljudi. Dugoročno.
Kako zaostaje u svemu, tako Plenkovićeva Hrvatska grca i zaostaje i u primjeni zelene energije. I to na najgluplji mogući način a mogla bi biti europski vodeća. Posvuda po Hrvatskoj, naročito oko Senja i Šibenika, nagrđenje krajolik ogromnim bijelim stupovima s listovima, propelerima koji se okreću i pri najmanjem vjetru.
Vjetroturbine su u svijetu već pomalo pasè, postoje mnogo bolja i manja, naprednija, manje megalomanska i manje štetna rješenja. Postoje tehnološki sjajna rješenja i mnogo djelotvornija za svako naše dvorište. Osim što „žderu“ okoliš i kvare krajolik, vizuru i ljepote, vjetroturbine su i vrlo bučne, znatno smetaju ljudskim naseljima danju i noću i rastjeruju divlje životinje s njihovih uobičajenih areala i lovišta. Stradaju i ptice. Ukratko,te turbine opustošuju.
uništena polja
Govoreći o solarnim poljima i hrvatskim otocima, koji žele grozničavo i obnoć postati energetski autonomni i samodostatni, zaboravlja se krucijalna stvar. Naši djedovi kuće su gradili na kamenim obroncima iznad ili pokraj plodnih polja. Došao je divlji turizam i armirana apartmanizacija i brojna su, stoljećima plodna polja,izbetonirana. Otoci,ponosni hranitelji, koji su nekada hranili kopno, postali su jadni hranjenici. I što sad? Grade se ogromne hladnjače, kako bi se „ispravile“ grješke betonizacijete kako za trajektnih prekida (zimi zbog olujna vjetra) otoci ne bi ostajali bez povrća i druge raznolike hrane.I cijena tako dostavljane hrane naravno, već vrlo dugo,raste u nebo.
rasipanje skupe energije
Početno loše rješenje (apartmanizacija) zamijenjeno je drugim lošim rješenjem (hladnjače) koje k tome još donose i enormno gutanje energije, baš kao da je ona besplatna. To se zove razvoj otoka kako ne bi ostajali bez onoga, što se sada mora dovoziti s kopna, trošeći veliku količinu energije, kako ne bi ostajali bez onoga što su donedavno imali tik pred nosom: na svojim poljima.Traže se sve nova i nova pametna rješenja a njih sada više nema, propustili smo ih i ne će ih nikada više ni biti bez ogromne potrošnje električne energije.
Tako sada prihvaćamo tek ona trula požarna rješenja.Nitko još nije izračunao koliko stoji prijevoz hrane s dalmatinskih, slavonskih i zagorskih ili istarskih polja do velikih sabirnih centara. Koliko zatim stoji gorivo za kamione koji dovoze svu tu hranu do trajekta. A cijena goriva, kako vidimo, stalno divlja do u nedogled. Sve uz priču: Hrvatska je 40% samodostatna u gorivu i plinu. Koja bajka za neuke.
politika, politika
Koliki je zatim udjel u završnoj cijeni hrane jer činjenica je da šleperi moraju platiti auto-cestu i trajekt a tek koliko enormno košta električna energija za goleme hladnjače koje non-stop rade, da i ne govorim. Sve je to ugrađeno u cijenu hrane koju „dobivaju“ otoci. Oni „suvremeni“,koji su hranu donedavno imali pred nosom. I o svemu tome nitko ne razmišlja, ma kakvo PlenkovićevoMinistarstvo okoliša ili poljoprivrede. Ma kakvi strateški planovi razvoja Hrvatske? Ma kakve strateške namirnice? Oni se samo brinu: koliko meni?
gutanje oranica
Tvrdo se i bolno zaboravila poruka naših djedova: polja su blago. Tako i danas, u već trećoj navali na plodna polja, već trećoj uzastopnoj gluposti, solari se postavljaju ne na kamenjaru i kršu, nego na plodnoj crljenici. Kako kratkovidno kratkoročno, kako ništa nismo naučili iz povijesti. I kako ćemo (i opet) visoku cijenu i toj gluposti (dugoročno) plaćati. Posebno jako već sutra, kad nam izostane ukrajinska i ruska pšenica.
prikupljanje energije a ne rasipanje
I dok se stalno trubi o zelenoj energiji, o potrebi tranzicije s fosilnih na obnovljive izvore, zaboravljaju se temeljne mogućnosti. A one su vrlo velike. „Sunčaju“ li se vaši automobili pred kućom, satima i satima na suncu? Pa kako to da nitko još nije došao na notornu mnoštvenu ideju da prednji poklopac automobila i njegov krov prekrije solarnim baterijama? Kako to da nismo uveli pravilo da svaka kuća s ravnim krovom, posebno velike poslovne zgrade, moraju biti prekrivene solarima?Vlasniku će onda, koji je priključen na mrežu i koji iz nje ne samo da dobiva električnu energiju već dio i daje u sustav, biti umanjeni računi. Kad ćemo shvatiti da je svaka površina dragocjena, bilo automobila, bilo krova kuće?Kad ćemo shvatiti da na raznolike načine, možemo već danas, rapidno smanjivati svoj (puno previsoki) mjesečni račun za energiju? Ali i državni energetski uvozni saldo…
gramzivost je davno započeta
Provođenje ovakve sustavne gluposti odbacivanja napredne tehnologije i štednje energije i smanjenja naših mjesečnih računa, jako me podsjećaju na odurnu glupost i egoizam iz prve polovine XX stoljeća iz Sjeverne Amerike. Ingeniozni Tesla, poznato je, tada je tustomu biznismenu ponudio da mu velikim kapitalom financira već započeto istraživanje povlačenja silne besplatne električne energije iz oblaka, iz atmosfere, iz munja. Biznismen je bio jako zainteresiran, naročito po pitanjima što i kako. Ali kada mu je Tesla kazao da bi to bilo obilje besplatne energije za cijelo čovječanstvo, isti je to odmah s gnušanjem odbacio uz riječi: „Pa tko će onda na tome zarađivati?“
Plenkovićev korupcijski poučak
Isti taj aksiom gluposti živi i djeluje u Plenkovićevoj Hrvatskoj, i dan danas. Kako nitko ne bi mogao zarađivati na novim tehnologijama, Hrvatska uvozi onu zastarjelu. A ona, poznato je, uvijek dolazi s najvišim provizijama za političare. Ona uvijek unazađuje život svih naših ljudi.Dugoročno. Čak i kad nema afera, a ima ih. HDZ-ova mila „Kninska kraljica“ postala je neupitna kraljica Remetinca i brojni će za njom, upravo po pitanju pogodovanja i provizija pri kupnji vjetroelektrana. Ali Plenkovićev sustav razaranja Hrvatske se nesmetano nastavlja, kao da se baš nijedno uhićenje nije dogodilo, nema tu promjene, nema konzultiranja naših sjajnih mladih elektroničara, koji tako uzastopno briljiraju svijetom. Jer, Plenkovićeva pamet je jača. Neka se iseljavaju…
potpomognuto izbjeglištvo
Dokle ide Plenkovićeva „suradnja“ s medijskim kućama, najbolje nam pokazuju članci koji glagoljaju o „zaustavljanju negativnog trenda“ o nekakvom „povratku iseljenika“ i o „trendu koji se već događa“ a nigdje ni a o totalno propalom Vladinom programu poticaja od 200.000 kuna svima koji se vrate. Nigdje ništa o tom mega-debaklu. Energija u cijeloj ovoj priči, nije ni najmanje drugorazredna, ona predstavlja značajan čimbenik lošeg i državno korumpiranog gospodarenja i u konačnici malignogzamašnjaka ukupnog bijega mladih iz takve osiromašene, popljačkane i korumpirane, mladima jasno i opravdano besperspektivnePlenkovićeve Hrvatske.
promašena orijentacija
Na kraju o predstojećoj uznapredovaloj maniji prijelaza na elektromobile. Prvi problem je zapravo u onom osnovnom pitanju: jesu li ti automobili greenenergy? Ne samo da oni to nisu, nego ni u dogledno vrijeme to ne će biti. Električna energija, koju primjerice u Hrvatskoj koristimo, dolazi iz Nuklearke Krško i iz nekoliko termocentrala te iz uvoza čije podrijetlo ne znamo.Hidroelektrane su u manjini. Često spominjani Plomin tek se sprema prijeći na plin a i to je prljavo fosilno gorivo, samo znatno manje prljavo od dosadašnjeg ugljena. Ni svijet a još manje Hrvatska i inače a sada pogotovo zbog ruske okupacije Ukrajine, nije i ne će biti u stanju ukinuti u dogledno vrijeme termoelektrane, još manje nuklearke i plinske centrale. Tako će, kako je sada (loše)i ostati,za više desetljeća u budućnosti. Mi jednostavno trošimo previše energije.U cijeloj i vrlo dugoj povijesti života na Zemlji prirodu nismo uništili koliko u posljednjih samo 150 godina (od prvih električnih strojeva do danas). I u tome galopirajuće „napredujemo“.
Drugo što je sporno kod automobila na električni pogon jest pitanje o kojemu se uopće ne govori: imamo li mi uopće dovoljno energije i kao Hrvatska i kao Europa i kao svijet da zadovoljimo naglu potražnju za strujom a koja će nastati prelaskom milijarde vozila diljem svijeta na elektro-pogon? Priče o priključcima kod kuće i o gradnji mnogo elektro-punionica s time jednostavno nemaju veze. Lako je napuniti elektromobil ali postavlja se pitanje odakle dovoljno struje?
Treća sporna stvar s elektro-automobilima je slijedeća: koliko vam vremena danas treba da napunite spremnik svoga vozila? Nekoliko minuta? Pa se svejedno svako malo, stvaraju nepregledne gužve i duge kolone pred crpkama s gorivom. Zbog ruskoga rata, nisu nam nepoznate ni najnovije velike nestašice goriva te pripadajuće panike vozača i kompletne blokade prometa primjerice samo diljem Velike Britanije. A sad se stavite u budućnost kad će 80% vozila trebati struju. Da bi napunili svoje vozilo treba vam u najmanjem pola sata. Lijepe će to kolone automobila izazvati pred punionicama, ma kako brojne one bile.
Četvrto, zamjena auto-baterije nije mehaničarski komplicirana ali je potpuno zanemareno pitanje kako i gdje zbrinuti sve istrošene baterije? A njih će biti nekoliko milijardi diljem svijeta.
tehnološka i evolucijska slijepa ulica
Peto i jednako važno je pitanje cijene prelaska s fosilnih goriva za motorna vozila na elektro-pogon. Ta tranzicija je ogromna, vrlo skupa, rađat će otkazima u auto-industriji kao i propadanjem brojnih auto-tvornica danas postojećih a koje nemaju dovoljno kapitala da je iznesu. Zaključno: prelazak s motora s unutarnjim sagorijevanjem (fosilnih) goriva na pogonske elektromotore, platit će,prije svega, kupci, manje proizvođači. Kao takvi, elektromobili su udar na standard građana i još će vrlo dugo to biti, osim što su tehnološka i evolucijska slijepa ulica.
Šesto, elektromobili nisu konačno rješenje, upravo zato što i sada ali će iu doglednoj budućnosti električnu energiju biti nemoguće proizvesti iz 100 % zelenih postrojenja. Bilo bi neopisivo pametnije da smo se odlučili za sporiju (i građanstvu kud i kamo prihvatljiviju) tranziciju u eko goriva i polako pa sve brže razvijali tehnologiju zelenog vodika. Ali, kako u energetici tako i u svakom svjetski značajnom i profitabilnom pogonu budućnosti za sva vozila, plovila i letjelice ne odlučuje eko-logika već mega lobiji svjetskih koncerna i njihovi temeljito sakriveni vlasnici i politički moćnici. Naravno rukovođeni najvećom pošasti suvremenog svijeta: gramzivošću za profitom. Politika joj je ime.
„Ekološka kriza je ponajprije kriza morala i zbiljski prijezir spram čovjeka.“ (Sv. Ivan Pavao II.) I na samome kraju: ovaj svijet ne pripada samo nama već prije svega naraštajima koji dolaze.
Javor Novak
