Javor Novak: Oni još žive u Jugoslaviji
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 26 Srpanj 2022 13:06
sanjao Jugu, probudio se u pašaluku
Nisam sasvim siguran da su oporbeni, pomalo medicinski, napadaji u Saboru a na ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana, opravdani. On je više puta oštro odgovarao Srbiji. Ništa spektakularno, ali tako to i treba (trajno)činiti. Drugi je par rukava (a trebao bi biti prvi) kako njegovi zaposlenici odrađuju promidžbu RH i kako se diplomatskim kanalima bore ili ne, za hrvatske državne interese.
Mahom sivo i felerično. Čak i otvoreno i drsko štetno (vidiveleposlanik u Srbiji HidajetBišćević).A o kojoj i kakvoj to Srbiji govorim? Onoj u kojoj još sto godina ne će biti ni traga uljudbenoj katarzi. Pa ubili su Đinđića, u pola bijela dana javno, kao i tolike svoje kroz povijest, po čemu su ekskluzivno krvoločni, jedinstveni i šire, ne samo na opjevanom,u gudurama prekrasnogaBalkana.
Grlić Radman tako je i sada, logično postupio, pa je vojvodi Vučiću kazao ne može! Mislio Vučić da je još u Jugoslaviji, da je sve to njegovo pa je odsanjao da može ući i izaći iz Hrvatske - nekažnjeno. E a ono popio pljusku. Morao se pokunjiti, okrenuti na granici kao šibicar i vratiti se u svoju domaju četničkih vojvoda – u pašaluk. Nije mu ni najmanje pomogao njegov odani i znatno odurni trabant Pupovac (vidi dr. Šreter) morao se okrenuti curik, pred našom skorašnjom proslavom veličanstvene VRO Oluje. Ne će moći, još jednom, poručili smo mu.
Srbina boli povijest
Ima li, pri najnovijem, bizantskiisprovociranom diplomatskom okršaju Hrvatske i Srbije, uopće smisla pobijati Vučićevu tvrdnju kako su više puta najavljivali svoj posjet Jasenovcu i Gradini ali kako nikada nisu dobili pozitivan odgovor? Pa se onda taj nazovi visoki državni dužnosnik geđovanskiodlučio provaliti? Upasti u Hrvatsku kano smo još u Jugoslaviji pa je sve to njegovo??
Po već stoti put, vojvodama u Srbiji i predsjedniku Vučiću, kao njihovu odanom trbuhozborcu, treba ponoviti kako je još davnih godina u Jasenovcu podignut desetinama metara visok spomenik ubijenim i zatočenim ljudima. Svih nacionalnosti. Politička hrvatska redovito obilježava i svake godine neizostavno, pohodi Spomen područje Jasenovac, mada ono nikada nije bilo znanstveno istraženo. A kada će to Europi pristupna Srbija smoći snage i obilježiti neupitno Sajmište,Banjicu, pokretnu plinsku dušegubkute sve ono svoje nacistički mračno i vrlo poznato iz 2. sv. rata, kao i tolika stratišta i koncentracijske logore (vidi samoSrijemsku Mitrovicu) jedne po svemu JudenfreiSrbije danas ponovnofrei von Kroatennovovjeke Srbije? Kada će napokon podići spomenik tim žrtvama? Kada će Vučićeva Srbija smoći snage i priznati hrvatsku manjinu a ne Bunjevce u Srbiji? Kada će dostići višegodišnji standard tzv. hrvatske vlasti u kojoj su nažalost predstavnici srbske manjine i privilegirani i uključeni u samo predsjedništvo Vlade RH? Odgovor je očit: ne će nikada a možda niti tada. Ne bih ni najmanje volio biti u koži vrijednog i borbenog predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislava Žigmanova koji sada napokon ulazi u srbijansku Skupštinu. Volio bih da griješim ali nije nemoguće da on time i nehotećkreće stopama tragične sudbine Stjepana Radićapalog od posljedica četničkog atentata u samoj srbijanskoj Skupštini još 1928.Ko da je bilo danas…
mi smo pješaci, kao i vi
Usput, jeste li primijetili kako hrvatski dužnosnici nikada ne primaju novinare u svom uredu ili u svojim službenim prostorijama? Oni ih primaju pod platanama (G. G. Radman) ili pred ministarstvima. Zašto? Da javnost ne vidi svu raskoš i razmetanje u njihovim kapitalnim uredima? Ono kao: došli su otvoreno pred nas, pješke na noge, van. Za razliku od tako često pokazivanog kičastoi neukusno raskošno uređenog ureda jednog Ante Nobila. On time prikazuje svoje bogatstvo i znatan neukus temoć a ministri svoje urede skrivaju kao zmija noge jer mi smo sve to platili.
pune kese da mi je
Kad govorimo o Ministarstvu vanjskih poslova RH i Grliću Radmanu, prije bi se moralo prozivati sve one prethodne Vlade RH koje su tako prodano poletjele u sasvim neprirodnu normalizaciju odnosa s okupatorima, utom tamnom vilajetu. Kao već toliko puta, pokazalo se da Srbija ne zaslužuje nikakvu normalizaciju dok ne prizna zločine u Hrvatskoj (prvo Vukovar) kao i u BiH (barem Srebrenicu) te dok ne otkrije svoje zločinačke masovne grobnice i hrvatskim braniteljskim obiteljima ne pruži ono elementarno i uljudbeno: da pokopaju kosti svojih palihnajmilijih. Možemo zahvaliti tzv. hrvatskim trgovinskim lobijima, koji su odmah nakon rata, hitro cincarski, pronašli financijski (mimo domoljubni) način trgovanja sa Srbijom. Upravo njima imamo zahvaliti što se već desetljećima na hrvatskim policama po dućanima i trgovinskim centrima nalaze mnoštveni a podlo prepakirani srbijanski proizvodi s oznakom: dobavlja RH. Pročitam na proizvodima ono sitno (ne budi lijen) i takvu robu nikada ne kupujem.
Ta me (Europom) pritisnuta normalizacija, uvelike podsjeća na politiku svehrvatskoga navodnog pomirenja, koje je trajalotako dugo dok Hrvatski obrambeni rat nije pobjednički završio a tada su, kad se boca okrenula naopako, isplivali oni dezerteri, čitaj poslijeratni junaci, koji su se na Trgu žrtava fašizma (koji se odavno već trebao zvati Trg žrtava komunizma) derali: „Mi pomirenje ne želimo!“ Ni Srbija nije dorasla niti za normalizaciju odnosa, niti za ikakvo pomirenje. Oni to, jednostavno, nisu u stanju. I pitanje je koliko će im stoljeća za to uopće i trebati. Nema druge zemlje, nego to mora biti Hrvatska, koja će uvjetovati svo to njihovo prekoredno pristupanje EU, detaljno: točku po točku. Od ispunjenja do ispunjenja. Tako dugo dok se ne suoče s onim što se zove uljudba i elementarno poštivanje (mučki i zločinački) pobijenih žrtava.
duhoviti hrvatski kondukteri
Mali meandar: još debelo u komunizmu, još onda kada su u zagrebačkim tramvajima kondukteri naplaćivali karte, bilo je više njih koji su ovako izvikivali tramvajske postaje: Trg Republike - Trg žrtva fašizma socijalističke revolucije. Jer to su bile postaje po ulicama i nitko im ništa nije mogao.
nedosegnuta vojna počast
U sjajnoj knjizi NorthropaFrye-a (1912-1991. - Anatomyof Criticism, 1957.)a u velikom prijevodu cijenjene Gige Gračan,stoji i ulomak o ratovanju starih Grka. Po sjećanju citiram: Smrt neprijatelja i njegova žrtva nije manje vrijedna od naših žrtava. Još u staroj Grčkoj! Bila su to dakle vremena kad su se cijenila junaštva, srčana borbenost i plemenitost spram onih žrtava u drugome narodu. Žrtve neprijatelja tretirane su časno jer su pale na bojnome polju, nije tada bilo civilnih žrtava po gradovima niti ubojstava žena i djece.Ratovalo se na bojnome polju i tuklo po neprijateljskim vojnicima ali ne po crkvama i gradovima. Koliko je to samo stotinu svjetlosnih godina daleko od trajno četničke nekadašnje (i dan današnje) divljačke srbijanske vlasti, od njihove agresije devedesetih i velikog dijela,mitovima zauvijek sluđenoga,srbijanskog naroda! I jednih i drugih spremnih samo i uvijek, tek na podvale. U dvadeset i prvome stoljeću.
sam sebi dovoljan
Sad već s epopejom hrvatskih liječnika u borbi za ona elementarna prava, ministar Beroš nastavlja škicati okicamaprema Plenkoviću i dželatski se odnositi spram svojih vlastitih kolega liječnika. Logika je to ista, baš kao iz socijalizma: sluganski prema vrhu, gaziteljski prema podčinjenima. Što sve politika čini od čovjeka. Još mu nije reklo da juri sa sto na sat u zid. Berošu tako - koliko traje da traje: finke dura nonpaura. Tzv. hrvatski mediji ovu temu spremno (zasad) spremaju pod tepih i tu gnojnu aferu objavljuju tek pri kraju svojih „vijesti“.A koliko će sve to dugo trajati? Kad će i on postati stvarni uteg toj Plenkovićevoj genijalnoj vlasti?Još se ne zna, gazda mu je neodlučan.
ministri nekad i sad
Brojnim tekstovima, svojevremeno sam kritizirao tadašnjeg ministra zdravstva Milana Kujundžića, vjerujući kako je on dosegao puno dno svojeg ministrovanja s proklamiranom pričom o već započetoj gradnji bolnice u zagrebačkom Blatu, ali prevario sam se. Beroš ga je nadmašio. Mogu znači očekivati isto: da će se preda mnom u nekoj pivnici, baš kao svojevremeno i dr. Kujundžić, zaustaviti i dr. Vili Beroš i jako me, jako mrko i dugo šutke gledati. Bome oduže i značajno, sve dok nisam prasnuo u smijeh. I opet bih…
Beroševe podvale
S kojim će to liječnicima,sadašnji ministar, svladavati predstojeći nov, jesenski val corone koji već prijeti? Više od 800 hrvatskih liječnika već je pripremilo dokumentaciju za napuštanje Hrvatske. U proteklih devet godina iz Hrvatske je otišlo čak 1.032 liječnika, što odgovara broju od puna dva naraštaja diplomiranih doktora koji izlaze s hrvatskih medicinskih fakulteta (Večernji list).
S kojim će to liječnicima raditi kad i svi najavljeni drugi budu svoje kuvertirane ostavke, proveli u djelo? Kako li se samo sramno odnosi prema liječnicima koji ne mogu do svojih osnovnih prava. Prava neisplaćenih prekovremenih sati, prava ostvarena na prekoračenjima normi rada, po svim tim neplaćenim mjesecima i godinama. Čak i po pravomoćnim sudskim presudama koje bolnice, pod Beroševim pokroviteljstvom, ne priznaju i ne isplaćuju. Čini se Plenkovićevslugan Beroš stvari želi dogurati do internacionalizacije liječničkih prava. A ona muje neminovna.
Tako je isplivalo i da obiteljski liječnici nemaju iste koeficijente i plaće kao liječnici u bolnicama! Tako je isplivao i podatak da obiteljski liječnici dnevno odrade i više od dvjesto kontakata s pacijentima! Tako je isplivao i sramni podatak da Beroš drčnouopće ne odgovara na pozive i dopise liječničkih udruga! Pa čiji je on to ignorirajući ministar? Ministar sam sebi dovoljan.Tako je isplivalo da su zdravstveni djelatnici u samo dvije godine epidemije odradili čak 15 milijuna prekovremenih sati a mnogi od njih još nisu dobili zarađeno. Tako je isplivalo i to da ministar Beroš daje izjavu za javnost kako je plaća liječnicima narasla za 40 % dok je stvarni iznos upola manji: 24 %. Udruge liječnika pozvale su ministra da objasni kako je došao do podatka od čak 40% ali on ne odgovara na te upite.
Beroševa legitimacija
Na kraju, podsjećam na tv snimku iz posljednje Plenkovićeve izborne „pobjede“ kad je ministar zdravstva Republike Hrvatske Vili Beroš,pljaskajućikarikirajućedlanovima kano stopalima, oduševljeno klecao koljenima tik ispred Andreja Plenkovića. Jedan neurokirurg! Izgleda bivši cijenjeni liječnik?Prošlo ljeto razdragano se čak uslikao i s Ninom Badrić a ovo ljeto mogao bi se lako-glazbeno predstaviti primjerice sa Zdenkom Kovačićek.Jer, svira liru dok Rim gori.
Javor Novak
