Javor Novak: Čudo u Katru, čudo u svijetu
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 13 Prosinac 2022 13:00
Vatreni vulkan
Koja je to bila poplava veselja u Hrvatskoj, u Katru, diljem svijeta. Mala Hrvatska posramila je toliko jake i bogate svjetske reprezentacije ali i potopila potcjenjivačke naslove u svjetskim medijima.
Sad su od potcjenjivanja prešli u hvalospjeve. Izbaciti jedan Brazil sa svjetskog prvenstva to mogu samo majstori, samo veličanstvena hrvatska repka na čelu sa skromnim i simpatičnim izbornikom Zlatkom Dalićem. Tko je to mogao očekivati? Hrvatske su ulice gorile… Naravno uvijek je bilo i onih koji pate, koje smeta, kako kaže pjesma. Teški su ovo dani za sve polutane kojih je Hrvatska puna.
Već pobjedom nad Japanom hrvatska vrsta zaista se pokazala vatrenom. Još jednom, a sumnjali su mnogi. Bila je to borba do posljednje kapi krvi ali Hrvatska je pobijedila. Pobijedila je mala Hrvatska sa samo 3,8 milijuna stanovnika veliki Japan sa 126 milijuna stanovnika! Brazil sa čak 208 milijuna stanovnika! I opet bitka do posljednje kapi krvi, do posljednjeg jedanaesterca.
Hrvatska je do sada pobijedila reprezentacije zemalja koje imaju na raspolaganju nama sasvim nedostupne budžete od više desetaka milijuna dolara, čak i stotine! Što je hrvatsko srce. Što je vještina. Ovaj nas velebni športski uspjeh treba podsjetiti i na još nešto: kad bi hrvatski čovjek slobodnom voljom i znanjem (kao u športu) bez okova nenarodne politike mogao djelovati i raditi - gdje bi nama bio kraj. Samo politika je ona koja nas već puna dva desetljeća pljačka i vuče natrag.
dojave o bombama nisu iznenađenje
Iako smo po inflaciji u vrhu EU, po plaćama i mirovinama na dnu, iako smo po ukupnom standardu na dnu EU, a po korupciji u vrhu, Hrvatska nažalost postaje prava zapadna zemlja: terorizam divlja. Prijetnje bombama očito su preteška zadaća za otkrivanje hrvatskim omrežnim sigurnosnim službama. Zato su dojave i toliko česte i u najnovijem su slučaju potpun državni terorizam. Hrvatska nema mehanizama kako bi se takve počinitelje uhitilo. Do sada je već bilo više desetaka dojava/prijetnji bombama, a gdje su uhićeni počinitelji? Ili barem detektirani. U najnovijim slučajevima čini se i da oni mahom potječu iz majčice Rusije koju sve više iritira hrvatsko podržavanje Ukrajine. Za to vrijeme Plenković naganja nekakav hrvatski terorizam koji je rahitičan naspram ovog tako već učestalog i svakodnevnog a međunarodnog.
LNG Austrija
Nedavno sam pisao o tome kako je Austrija iznenada najavila pa povukla blokiranje Hrvatske pri ulasku u Schengen. A onda je u Hrvatsku iznenada došla visoka austrijska delegacija ne čelu s austrijskim kancelarom Karlom Nehammerom koji je odmah čestitao Hrvatskoj na skorom ulasku u Schengen. Pitao sam se i što se to iznenada dogodilo je li po srijedi trgovanje hrvatskim LNG plinom? Što se to zaista dogodilo u Banskim dvorima. Mislio sam kako nikada nećemo saznati što se ispod stola tog HDZ-ova "uspjeha" zaista krije. Pisalo se tragikomično i falš-hagiografski o "raskoši Plenkovićevih diplomatskih vještina". Međutim prevario sam se, demantirao me sam Andrej Plenković koji se nije izdržao a ne pohvaliti: "postoji interes Austrije i Njemačke za izgradnju novih plinovoda prema terminalu na Krku" - kazao je. Zaista, nismo to znali. Eto tu smo dakle, zato tako iznenada za Austriju ipak i naglo odjednom može hrvatski Schengen.
Nije tu naravno problem u tome što je Hrvatska ostvarila Schengen unatoč početnoj austrijskoj veto-halabuci nego nas vrlo nasmijava ona tvrdnja plekićevaca o "raskoši Plenkovićevih diplomatskih vještina". Neš ti vještine.
Ulazak Hrvatske u Schengen izazvao je i salve narodnog podrugivanja: „Mijenjam Schengen za ulazak u polufinale“. Na izlasku iz restorana poznati mi je konobar doviknuo: „Sad možete i na Grenland samo s osobnom iskaznicom!“ Odgovorio sam mu: Javit ću vam se čim se vratim s Grenlanda, a on se nadovezao: „Hm, ne znam hoću li ja biti tu ili u Francuskoj Gvajani!“ I tako u nedogled… Da Schengen, a pučke kuhinje su nam pretrpane…
koliko nas koštaju
U ovom sam tekstu povukao i poredbu hrvatskoga športa i politike u Hrvatskoj i rekao gdje bi nam bio kraj kad nas politika ne bi pljačkala i kad bi hrvatski ljudi napokon slobodno mogli pokazati sve što znaju. Ono što oni već desetljećima uostalom pokazuju u zapadno-europskim sređenim demokratskim zemljama gdje su među najcjenjenijim radnicima ali i u svijetu su prepoznati kao vrhunski znanstvenici. Sad se izašlo i s ciframa: Strankama će iz proračuna "sjesti" čak 8,3 milijuna eura, skoro dvije trećine odlaze HDZ-u i SDP-u. Kako HDZ u Saboru ima najviše zastupnika i zastupnica (62) tako će HDZ dobiti i najveći dio novca. Iduće će im godine tako "sjesti" čak 3,4 milijuna eura!! A za što? Za blebetanje u Saboru, za slikavanje ministra i Plenkovića na malim zaslonima? Nije čudo što se mladi iseljavaju, u Hrvatskoj je najbolje plaćen posao političara i za taj su posao potrebne najtanje kvalifikacije.
Mensa puca pod njima
A koliko su inteligentni ti tako masno i slasno plaćeni političari u RH? Ti žderači našeg proračuna. Nositelji našeg višedesetljetnog osiromašenja i nazadovanja. U Hrvatskoj su učestale havarije vojnih letjelica, no ostavimo na tren sa strane uzroke tih havarija. Ništa manje nego predsjednik saborskog Odbora za obranu Republike Hrvatske, Frano Vidović a povodom najnovije teške havarije dvosjednog zrakoplova MIG između Slatine i Voćina, mudro izjavljuje: "Zrakoplovi zbog sile teže tendiraju tome da padnu". Zaista, to nismo znali. Vidovićeva izjava jako tendira zaudarati na glupost. Možda bi nam ovaj, nadasve stručni saborski predsjednik Odbora za obranu Republike Hrvatske znao reći i zašto brodovi tonu? Ili bi nam mogao priznati koja svotica od gore navedenih pustih milijuna eura pripada, točnije propada osobno njemu? Mislim kao vizionaru sile teže. Ma kakav Newton!
havarije zrakoplova Hrvatske vojske
Pad školskog zrakoplova Zlin 242 L kod Benkovca (oba pilota su poginula), pad borbeno-izviđačkog helikoptera Kiowa u more kod Šibenika (oba pilota su poginula), sudar i pad dvaju MIG-ova kod Slunja (srećom piloti su se katapultirali) i najnoviji pad dvosedežnog MIG-a između Slatine i Voćina (piloti su se katapultirali)... Jesu li sve to tek puke slučajnosti? Kako to da u zemljama poput nama susjedne Italije ili Austrije, čije su flote daleko brojnije, takvih uzastopnih zračnih havarija nema? Kako to da NATO, koji patrolira ogromnim zračnim prostorima sa stotinama zrakoplova ne bilježi ovako učestale havarije zrakoplova kao mala hrvatska flota? Kako to da najjača svjetska flota zrakoplova, ona SAD-ea, ne bilježi takvu učestalost kakvu mi imamo?
No i ovdje i opet - Plenković je ponovno dao zastrašujuće izjave: „Imat ćemo sasvim drugu situaciju kad će cijela eskadrila francuskih Rafalea biti u Hrvatskoj. Nije ovo prvi put da se to dogodilo – imamo dovoljno MIG-ova do dolaska francuskih borbenih zrakoplova.“ Što znači imamo dovoljno MIG-ova do dolaska Rafalea? Neka samo lete ovi istrošeni, neka piloti i dalje riskiraju svoje živote?! Što znači nije ovo prvi put? Znači idemo dalje, neko bude još ovakvih slučajeva jer nije to ništa - nije ovo prvi put!! Što znači priznanje imat ćemo sasvim drugu situaciju kad sleti cijela eskadrila naručenih Rafalea? Je li to očito priznanje kako je sadašnja flota zastarjela i riskantna. Pa ako jest, što svi znamo da jest, zašto nije prizemljena? Odakle politici pravo da nastavlja takve riskantne letove? Zašto se politika kocka sa životima mladih pilota? I dokle? Sve do kraja 2023-će?
tužba od koje neće biti ništa
Saborska zastupnica i predsjednica hrvatske stranke Odlučnost i pravednost Karolina Vidović Krišto u Saboru je iznijela podatak kako je za vrijeme Gordana Jandrokovića privatni novac prevožen u inozemstvo. Burno je reagirao prozvani predsjednik Sabora Jandroković tražeći da K. V. Krišto iznese podatke jer će je inače tužiti za klevetu. Na pitanje hoće li skinuti svoj imunitet kad tužba bude podignuta zastupnica Vidović Krišto odgovorila mu je: „Naravno.“
A što je to tako smrknulo našeg vječnog veseljka predsjednika Sabora? Pa procurio je podatak koji je saborska zastupnica iznijela u javnost: „Visoko-pozicionirani zaposlenik Hypo Alpe Adria banke u Lihtenštajnu svjedočio je da su se novci iznosili iz Hrvatske putem privatnih zrakoplova austrijske Hypo Alpe Adria banke i to u vrećama hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova kao diplomatska pošta koja se ne smije otvarati a kada je ministar bio upravo Gordan Jandroković“ – citirala je. Dodala je i kako „nikada nije čula da je hrvatsko ministarstvo pronašlo račune Todorića, Jandrokovića, Plenkovića, Sanadera…“ ali i Mesića dodao bih.
klanjatelji
Kad sam s roditeljima 1973. godine u hladnu jesen bio u Poljskoj pošli smo razgledati velebnu katedralu u Varšavi. Impozantnu, prepunu umjetnina, prelijepu. Dok smo prilazili oltaru uočio sam nešto što do tada nisam nikada vidio: na ledenom mramoru crkve, potrbuške i sasvim raširenih ruku, ležala je postarija žena. Očito u pokori. Taj me prizor zatekao ali sam se uhvatio kako razmišljam racionalno: kako joj nije hladno, kakve će sve posljedice po zdravlje imati?
Nemam ništa protiv performera pa ni protiv miroljubivih fanatika, onih koji se tako žele izraziti, već za njih najčešće nemam nikakva afiniteta. Kad gledam njihova "djela" za mene je to isto kao da stojim pred okvirom bez platna, bez slike, bez sadržaja. Dalo bi se sada pisati o potrebi performera da se istaknu, da se pokažu, da šokiraju ili da dospiju u medije. Za mene, to je samo njihova stvar, njihov isprazni suvišan akt. To je možda tek iskazana jaka frustracija, a nikakva umjetnost. Potreba da se bude drugačiji, tjelesno golotinjom hrabriji kad se već ni na koji, od brojnih umjetničkih načina, ne mogu i ne znaju iskazati.
Samo nekoliko godina kasnije, kopirajući takav jedan naoko sličan crkveni fanatizam, danas pokojni Tomislav Gotovac legao je na ilički asfalt u svome performansu "Zagrebe volim te". Prije toga šetao je gradom gol pa je zatim gol legao na hladan zagrebački kolnik. Sastavni dio performansa (u drugom dijelu akta) bilo je i (sasvim očekivano) milicijsko uhićenje i odvođenje u postaju. Time je Gotovac svojoj golotinji osigurao jaču medijsku pozornost. Postoji i stanovita sličnost, podudarnost i s FKK plažama. Taj pokret započet kao oslobođenje, ljubav prema prirodi i kao odbacivanje moralnih farizejština s godinama se pretvorio u manifestaciju gledaj me. Pa tako mnogi obdareni spolovilima stoje na FKK plažama na nekim povišenim mjestima baš kao pijetlovi. Valjda se tako nude. Zato ih i zovu nudistima.
No vraćam se performerima i "kultnom" Gotovcu: zagrebačka i donekle hrvatska likovna scena brzo se panegirično i afektirano raspisla o "jednom od najvažnijih performansa u Hrvatskoj povijesti". Ništa manje. Puno je tinte na njega potrošeno ali mnogo manje na Gotovčeve filmove. I tu postoji sličnost: kino publika zatvorena je u dvorane, broj projekcija je ograničen, je li zato Gotovac izašao na ulice? Svima. Postati vidljiv svima. I onima koji ga uopće ne žele gledati. Tako i onima neopterećenima, koji do nekog jakog čudoređa baš i ne drže.
To me vraća poredbi s vjernicima koji ovih tjedana u Zagrebu i Splitu miroljubivo mole i kleče na trgovima. Kao ni protiv performera nemam ništa protiv toliko opčinjenih vjernika. Nisam impresioniran njihovom nazočnošću u javnim prostorima ali mi se čini kako time pokušavaju ostvariti nešto što do sada nisu mogli mnoštveno ostvariti u crkvama. Žele biti vidljivi i utjecajni. Mada svi mi to znamo (da mole u crkvama) i tko im to brani, oni izlaze na ulice i žele reći mi molimo, mi postojimo, mi nismo samo u crkvama.
Osobno kad biste me pitali, neusporedivo su jača, ljepša i značajnija hodočašća. Već postojeća hodočašća. Odavno. Zagreb ima ono najpoznatije: hodočašće u Mariju Bistricu. Tu se vidi snaga crkve, brojnost pastve, tu se s oltara prenose poruke a ne s prljavog asfalta.
Bojim se da je to klecanje klecatelja vrlo neuvjerljiv novum, to u nas do sada nigdje nije bilo vidljivo. Taj ulični vjerski performans ima i dozu šoka ili barem iznenađenja kojeg može izazvati u prolaznika ali koliko to koristi samoj vjeri? Javni istup uvijek može izazvati odobravanje ali i odium. A u crkvi odiuma nema. Na hodočašću odiuma nema. Svatko dolazi po svoju vrstu osobne molitve ili pokore i ima svoju porciju razloga.
Ovakav malobrojni ulični slet sigurno ne će polučiti uhićenje, još manje odvođenje u policijsku postaju ali postavlja pitanje svrhe i čini mi se dostavlja nam upitnost slobode same vjeroispovijesti. Molitva u crkvi prirodan je čin, ona ima važnost i vrijednost u riječima svećenika, u zajedništvu. A što nam nudi vjera lišena crkve i svećenstva? Vjera na pustopoljini svakodnevnog trga, prašnjave ulice. Vjera bez tamjana i orgulja, bez ispovjedi i pričesti? Vjera kao performans vjere a ne sam njezin bitak.
Javor Novak
