Javor Novak: Istina oslobađa
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 04 Srpanj 2023 12:53
Prošli tjedan, povodom godišnjice smrti dr. Ive Banca, portal narod.hr donio je tekst naslova: „30. lipnja 2020. umro prof. Ivo Banac – ‘najveći prorok u hrvatskoj javnosti“. Tekst su potpisali ovako: „objavio: dr.“. Cijeli tekst možete pročitati na poveznici: https://narod.hr/kultura/30-lipnja-2020-umro-prof-ivo-banac-najveci-prorok-u-hrvatskoj-javnosti (pristup ostvaren 30. lipnja 2023.)
Tim je tekstom anonimni „dr“ naroda.hr naveo sve funkcije, usavršavanja, djela itd. iz bogate biografije dr. Banca, a koje su vrijedne i koje mu nesumnjivo i zasluženo pripadaju. Nije se propustilo oslikati ni Bančevo obiteljsko stablo sve od pradjedova do profesora samoga. Zatim se u tekstu navodi: „Uoči demokratskih promjena 1990. pozvao je dr. Franju Tuđmana, kojeg je upoznao 1971. da održi predavanje na sveučilištu Yale.“ A potom se u samo jednoj jedinoj kratkoj rečenici kaže: „1991. godine razilazi se s Tuđmanom.“ Ne kaže se koja to stajališta tada zastupa prof. Banac te zbog kojih se razilazi sa dr. Tuđmanom.
Zašto mislim da ovakva biografija ne odgovara istini i nije potpuna? Političko djelovanje dr. Banca veliko je poglavlje u njegovu životu i aktivnostima i ono nikako ne bi smjelo biti zaobiđeno ukoliko nam je stalo do istine. Je li riječ o tek pukom razilaženju s predsjednikom ili o nečem bitno važnijem? Tvrdim kako narod.hr, u ime svojih sklonosti i potreba, ne bi smio skrivati jedno, a naglašavati drugo. I time upadati u tešku kontradikciju… u oba slučaja na svojim vlastitim stranicama!!
Što anonimni „dr.“ i narod.hr neki dan naglašavaju? Citiram vezano uz Banca: „podržavao GI Narod odlučuje“, „otvoreno je podržao GI Narod odlučuje“, „podržavam ovu građansku inicijativu“. Sve to u kontekstu izbornog zakona za koji kaže: „mislim da je djelo Vlade Šeksa“. Nota bene: riječ je tada bila o izbornom favoriziranju dviju političkih stranaka, nakaradi koju imamo sve do dana današnjega. Usput, iako sporedno: potpisao sam tada i osobno za GI Narod odlučuje. I trebao sam. Narod.hr na kraju članka poentira izjavom: „Narod odlučuje je pravi odgovor na pravi problem”, istaknuo je prilikom potpisivanja profesor dr. Ivo Banac.
No, je li zbog tog komplimenta i javne podrške iz onog vremena, dr. Banac u današnjim vremenima trebao dobiti takav nekritički panegirik od teksta za kojeg ću pokazati da je za sam portal narod.hr duboko kontradiktoran? Osim što je utemeljeno manjkav. Mislim da profesoru nisu učinili baš nikakvu uslugu. Evo zašto:
Još prošle godine (!) cijenjeni omrežni portal narod.hr donosi (ovoga puta) potpisan članak naslova: „Tuđman ’96.: 'Soros i ostali u svoje projekte uključili su ništa manje nego 290 različitih ustanova u RH“. Nakon uvodnika portal donosi govor predsjednika kojemu je naslov: „Pozadina i svrha namjera za smjenu demokratske vlasti suverene Hrvatske“. Riječ je o govoru predsjednika Franje Tuđmana na Glavnom odboru HDZ-a (koristim ulomke jer je sam govor dug 21 karticu). Cijeli uvodnik naroda.hr i cijeli govor predsjednika Tuđmana možete pročitati na poveznici: https://narod.hr/hrvatska/tudman-96-soros-i-ostali-u-svoje-projekte-ukljucili-su-nista-manje-nego-290-razlicitih-ustanova-u-rh (pristup ostvaren 30. lipnja 2023.). Tekst naroda.hr potpisuje Stjepko Vladić nadnevka 25. kolovoza 2022. Evo što je tada, prije manje od godinu dana (!) govorom predsjednika Tuđmana, prenio narod.hr:
„U tijeku 1991.-1992. stvorena je 'Međunarodna hrvatska inicijativa', od skupine hrvatskih intelektualaca iz svijeta ili iseljeništva. Tu skupinu predvodili su Ivo Banac, Krsto Cvijić, Neven Šimac, a sačinjavali su je kanonik Milan Simčić i prof. Juraj Šutija, Radoslav Katičić, Stanko Lasić i Mark Đidara, te dr. Krnjević, sin Jurja Krnjevića.
Kako su većina spomenutih dobronamjernih ubrzo spoznali da stvarna namjera te Inicijative nije 'pomoć Hrvatskoj državi', već stvaranje druge vlasti u Hrvatskoj, to je ubrzo došlo do njihova razlaza s predvodnicima, gotovo sve koje sam spomenuo su napustili osim predvodnika.
Pravi program tih inicijatora i njihovih suradnika iz Hrvatske, očitovao se u pismu, što su ga objavili u 'Erazmusu', 20. rujna 1993. nakon što ga je jedan ambasador prije toga prihvatio. Objavili su znači, pismo pod naslovom 'Vrijeme za povlačenje s vlasti' koje su potpisali Ivo Banac, Krsto Cvijić, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusić, Ozren Žunec, tražeći od hrvatskog predsjednika da odmah podnese ostavku“.
Dakle poslije izgubljenih demokratskih i višestranačkih parlamentarnih izbora 1990. i konstituiranja istog takvog Sabora, a na samom početku rata 1991/1992, oformljuje se skupina koja želi drugačiju vlast u Hrvatskoj! Oni usred rata 1993. pišu pismo i komplotiraju s jednim veleposlanstvom u Hrvatskoj tražeći da predsjednik Tuđman podnese ostavku. Ostavljam povjesničarima istražiti je li se ubrzo nakon toga, već početkom 1994. slučajno, ili to nije bilo slučajno, dogodio i pokušaj državnog prevrata poznat kao „puč Manolić-Mesić“. Ostavljam čitateljima da zaključe, što bi se s Hrvatskom dogodilo da su se ove tri žuđene i tako bogato financirane i organizirane činjenice ostvarile te kako bi (usred rata!) izgledala hrvatska obrana pri krvavoj agresiji Srbije i Crne Gore na nas.
Citiram dalje govor predsjednika Tuđmana: „Kolovođe tih i takvih inicijativa prenijet će težište svojih djelatnosti u zemlju, gdje će oformiti udrugu 'Domovina i dijaspora'. Tu će udrugu ili krug njihovih istomišljenika u domovini činiti gotovo svi oni pojedinci iz iseljeništva kao što su Ivo Banac, Cvijić, Rađa, Maruna, Jakša Kušan, Vlado Pavlinić, Gojko Borić, neki Osman Stjuard, zapravo Alija Brković s jednog našeg otoka, svi oni prema kojima je sveukupno hrvatsko domoljubno iseljeništvo bilo veoma suzdržano u svijetu.
(…) Za saborske i predsjedničke izbore 1992. pripremali su se s napisanim smjernicama iz londonske centrale, s prosudbom da bi pomoću HSLS-a mogli ukloniti HDZ.
(…) Kao što već spomenusmo iz te početne inicijative brzo (su) se povukli dobronamjerni profesori i dužnosnik Vatikana. Vatikan je sa svojim dvotisućljetnim iskustvom veoma brzo dokučio o čemu se radi, i odrekao svaku suradnju s takvom protuhrvatskom djelatnošću u danim svjetskim odnosima.
(…) ni Hrvatska demokratska zajednica, ni hrvatska demokratska vlast, do dana današnjeg nismo mogli osigurati normalne financijske uvjete, čak za izlazak, čak ni za jedan Vjesnik, jedva nađosmo nekakvo rješenje za izlazak Obzora, ali ne još potpuno i za književni tjednik Hrvatsko slovo. Mi, koji smo morali rješavati obranu i izgradnju države, nemamo sredstava, a ovi koji nam rade o državi, ti imaju sredstava i vremena. Očito, neki zaključci nameću se sami po sebi.
(…) Otvoreno su proklamirali da im je cilj: – internacionalizacija hrvatske drame i svih literarnih tema, štoviše eliminiranje uopće nacionalnog elementa iz hrvatske umjetnosti u cjelini. Znači, denacionalizacija hrvatske kulture ili kako se Banac učenije izrazio deetnizacija hrvatske kulture.
To su im programski ciljevi, dakako ne samo u kulturi, ništa više ni ništa manje od toga. A za to daju i nedvosmisleno obrazloženje. Evo citata iz njihova dokumenta: 'Davanje prostora za uvođenje multikulturnog aspekta kulture, koje postoji na prostoru bivše Jugoslavije, te u drugim socijalističkim državama'. Vjerovali ili ne.
(…) Sve u svemu stvarali su nam državu u državi, nastojeći je destabilizirati, ali ipak, usprkos svemu tome, s veoma neznatnim rezultatima.
(…) Danas je na svima nama odgovornost, da ne dopustimo da nam i nakon naših velebnih pobjeda i uspjeha, zbog naših nesloga, nametnu nove bleiburške, jasenovačke poraze i križne putove“.
(dr. Franjo Tuđman, govor na Glavnom odboru HDZ-a 1996.: „obraćam se svom stranačkom vodstvu, od Predsjedništva i Glavnog odbora do županijskih, gradskih i općinskih odbora, i sveukupnom članstvu HDZ-a u domovini i iseljeništvu“)
Ne želim dalje širiti ovu raspravu i na PEN, o kojemu u nastavku svog govora, predsjednik Tuđman, također analizirajući, govori. Narodu.hr nije trebala ovakva duboka kontradikcija: „prorok“?, „najveći prorok u hrvatskoj javnosti?“ Prosudite sami tko je taj epitet, jedini i zaista, zaslužio.
Povežimo još i zadnju rečenicu iz govora predsjednika Tuđmana s izjavama o Bleiburgu nekakvih Stazića i Beljaka u Saboru. Povežimo tu rečenicu s nedavnom negacijom zločina na Bleiburgu i Križnome putu od strane sisačke komunjarske komesarke Ikić Baniček. I budimo pošteni, ne brišimo jedne stranice ičije biografije ističući neke druge, koje nam očito (trenutno) mnogo više odgovaraju. Čak i onda kad smo još prošle godine (!) na vlastitim stranicama (!!) pisali sasvim suprotno i činjenično.
Javor Novak
