Javor Novak: Gašenje požara

Pin It

Izbavitelj je u utorak, po žurnom postupku, smijenio ministra gospodarstva i održivog razvoja dr. sc. Davora Filipovića i to zbog toga što je njegov posebni savjetnik Jurica Lovrinčević tonski snimljen kako nudi mito i podjelu zarade s medijima, a oko oglasnoga prostora u njima. Autentičnost te tonske snimke tek treba biti potvrđena od sudskoga vještaka ali Izbavitelju se jako žurilo. 

Što iz ovoga možemo zaključiti? Ovo je jubilarni 30-ti ministar kojeg je Izbavitelj smijenio. I brzo je pronašao u kojeg će se to lošijeg od sebe ugledati: francuski premijer u još je kraćem roku naime promijenio 67 ministara! - kaže nama Izbavitelj.  No, sporedno ali istinito - nije riječ o premijeru, nego o premijerki: Élisabeth Borne. 

Iz toga je jasno da Izbavitelj, ne bi li se zadržao na vlasti, mijenja ministre kao košulje. Odbacuje staru kožu? Ali i drugo i treće: nesposoban je kadrovirati, a neki su mu ministri poslužili kao pijuni koje će u određenom trenutku, glumeći pravdoljubivu vlast, jednostavno odbaciti, žrtvovati. Slijedeće pitanje koje se ovdje postavlja je kako toliko ministara, toliko često, upada u korupcijske afere kao da su infantilni glupani? Kako to da afera ima toliko? Iako je u Hrvatskoj odavno poznato da jednu aferu vrh politike prekriva drugom i tako to postaje lanac koji se pruža u nedogled, ipak je to igra s vatrom. Pogotovo pred izbore. 

Kad se dogodi jedna politička afera u godini dana ili evetualno u pola godine, tada možemo možda govoriti o izuzetku, ali kada se afera valja za aferom i to u samome vrhu vlasti, onda je to svima indikator: riječ je o pravilu, a ne o izuzetku. Pa nisu valjda svi ti obrazovani ljudi toliko blesavi da vjeruju kako ne će biti uhvaćeni? Oni su očito bili uvjereni da su dovoljno snažno zaštićeni, da im se sa samoga vrha čvrsto štite leđa. Naravno ne besplatno. Oni su tako tek „legalni“ podizvođači? Osim toga svjedoci su kako se masovno, a otvoreno i nekažnjeno krade. I tek tada i oni su se odlučili krasti, kad je to postalo politici u Hrvatskoj i normalno i uobičajeno. Tako su se i oni kao ministri odlučili zloporabljati, trošiti državni novac, primati mito itd. itd. Digla žaba nogu da i nju potkuju?  

Još je jedno pitanje: kad su se to odlučili, s kime su sve podijelili taj velik novac? S onima ispod sebe sigurno nisu. I dalje: ako je posebni savjetnik Lovrinčević uhvaćen s prstima u pekmezu zašto ovako divlje i žurno Izbavitelj trenutno smjenjuje i ministra Filipovića? Prvog do sebe. Jesu li zajedno bili u ovome? Joint venture? Sve ovo jako podsjeća na kontrolu štete. Na čišćenje samog vrha Vlade od „nepodopština“ igrača iste ekipe: ministara. Ono kao: oni su sve to sami počinili i bez ikakva znanja Izbavitelja? Žurba u ovom slučaju pokazuje opravdanost ove pretpostavke: koliko je malo nedostajalo pa da ova afera grune u lice samom Izbavitelju. Da vatra zahvati i njega. Odatle hitnoća. 

Je li dakle riječ o propalom poslu, koji je trebao doći i do samog Izbavitelja i završiti (i) u njegovom krilu? Je li ovdje na sceni žurno gašenje požara: posmijeniti glavne dionike „transfera“ novca, podizvođače, kako bi Izbavitelj zaštitio sebe? Sebe prije izbora, sebe u najosjetljivijem trenutku. Sebe kao glave ponad mnogo krakova? On smjenjuje li smjenjuje, ali nikako da smijeni samoga sebe. 

Ovo je slika politike u Hrvatskoj, slika jagme i korupcije političara, posljednje prilike prije samih izbora. Treba maknuti što više kapitala dok se još može. Poslije izbora čak i da Izbavitelj zadrži vlast, što bi bilo katastrofom, ministri nemaju baš nikakvih jamstava da će ostati na svojim pozicijama. Zato bukti jagma sada ili nikada.  

Što se tiče tiskovne konferencije Izbavitelja, njegove teorije zavjere kako iza svega stoji Most, vrlo su neuvjerljiv protunapad (kao inače najbolja obrana). Glavni „krimen“ Mosta je taj što je dobio informaciju i temeljem nje napadao Vladu. Pa ta Vlada je uslikana pri nedjelu! Zar je Most o tome treba šutjeti?? Kako promašena Izbaviteljeva optužba. 

No na istoj toj tiskovnoj, novinar mu je postavio jedno jako dobro pitanje, logično pitanje (po sjećanju): „Premijeru, kažete da nemate podataka da je sada već bivši ministar Filipović sudjelovao u ovoj korupciji, ali je razlog za njegovu smjenu, a koju ste vi žurno proveli, bio taj što je uzeo za savjetnika nekvalitetnog čovjeka, čovjeka koji je umočen u aferu. Zar ne biste onda, po istoj toj logici i vi trebali dati ostavku, s obzirom da ste upravo vi izabrali sada već 30 ministara, 30 nekvalitetnih ljudi?“ Hahhahha, kako ga je novinar moćno potopio. Dakle ministar napravi jednu grješku, jedan krivi izbor i trenutno bude smijenjen s pozicije. A Izbavitelj napravi 30 krivih koraka, 30 grješaka (!!) i ostaje na funkciji!  

Odgovor Izbavitelja bio je upravo komično proziran i bahat: „Pa negdje morate podvući crtu.“ (!) Aha! A zašto bismo je podvlačili? Da ne bi došlo do vaše glave? Zašto bismo abolirali vas i vašu odgovornost?? I to vas kao najodgovornijeg? Naravno, nakon toga Izbavitelj je rafalno nastavio sa svim svojim uspjesima, s pjesmicom koju vježba pred ogledalom valjda svako jutro.     

Digresija 

Kad vidim koliko Dežulovići, razni Tomići i Jergovići još i dan danas pate od predsjednika Tuđmana, vrlo mi je to drago. Svoje tjedne kolumne još posvećuju predsjedniku, dvadeset i četiri godine nakon što je preminuo. Pa to je već bolesna, da ne može biti bolesnija, opsesija. I neka im je, zaslužili ti polutani u punoj mjeri patiti. 

fitness ministar  

Hrvatska je dobila fitness ministra. „Ljepotana“ body bildinga. Koji samozaljubljenik. Ovakav cirkus još nikada nismo imali. To je još jedno od katastrofalnih kadrovskih rješenja koje je (po)činio Izbavitelj. Pustimo mi i fitness i body bilding i slobodno vrijeme, pravnik Damir Habijan postavljen je za ministra isključivo zato što je brbljav i gorljiv branitelj Izbavitelja i HDZ-a. Jesu li to kvalitete za postavljenje istoga na tako važno mjesto kao što je ministar gospodarstva?? Izbavitelj bira isključivo one koji mu se ulizuju bez kraja i konca i kriterija, i po toj truloj špranci proizvodi štetu državi s evo već čak 30 smijenjenih ministara. Gospodarstvo? Loš vic.  

Što pravnik zna o gospodarstvu? Ništa. Izgleda on ni ne treba ništa znati jer će ionako biti onako kako gazda kaže. On već sad ljubi velikoga vođu, a koliko će tek u nastavku… Ako je netko možda još sumnjao (a ima takvih hrvatskih ljudi, da ne povjeruješ) kako se imenuju ministri, u slučaju vojnika partije Habijana sve je totalno jasno. Kvalitete nisu stručnost i obrazovanje, nee, kvalitete su ulizivanje, ekvilibristika nemoguće hvale i obvezno: ljigavo glorificiranje predsjednika Vlade. I sve to javno u tv emisijama, besramno u „Otvorenom“. Zaista to je otvoreno do gađenja. I u toj igri, to je pljesnivo degutantno: Habijan hvali, Izbavitelj to puši. Zajedno su magnum damage za Hrvatsku. Ali njima to nije bitno, glavno je da lova teče. I oni misle da će osvojiti još jedan mandat? Ma kako bi to bilo pogubno i strašno za Hrvatsku. Skute ti ljubim (još) nije izrekao biceps Habijan, ali hoće. Privatno. Toliko ga ljube žene, njegov goli body, da je još neoženjen čak i u četrdeset i prvoj godini. Ali to će se sada na naglo promijeniti: otkako će primati ministarsku plaću obnoć će za sponzoruše postati lijep. Ma načisto neodoljiv. A tek luksuzne tenisice ministra, pa to je tema za naslovnicu. 

Čemu dakle ekonomska ili bilo koja druga struka? Predlažem Izbavitelja za ministra gospodarstva, obrane, kulture, graditeljstva, poljoprivrede, vanjskih poslova, financija, unutarnjih poslova, pravosuđa, zdravstva, mora, znanosti… jer on već ionako sve to neslužbeno jest. L'état c'est moi! Pa kad je tako, nek to onda bude i službeno. Zašto skrivati? Renesansni je to kvar, a ne čovjek.  

potičemo pa onemogućavamo 

O aktualnoj aferi Barbarić, HEP, i rušenju protupravno sagrađene vile piše se mnogo jer, pao je još jedan Izbaviteljev ministar. Čak 29-ti po redu. Isto tako ono o čemu se odnedavno mnogo piše i objavljuje jest da država potiče postavljanje solara i sufinancira ih zaista solidnim sredstvima. No, međutim. Međutim se zaboravlja da u Hrvatskoj uspijemo uništiti sve dobre ideje, sve pametne ideje sa Zapada kod nas padaju u bunar. Usvojimo ih, reklamiramo ih, hvalimo se tim dobrim idejama, a onda ostanemo na onom poznatom lapsusu zločinca Tita: „Mi imamo jako dobre zakone, samo ih još moramo promijeniti u praksi“ (!). Tako je godinama i Barbarićev HEP poznat po tome da ljudi koji su predali sve dokumente za priključenje energije iz solara i uključenje na HEP-ovu mrežu, moraju čekati na rješenje ni manje ni više nego i po godinu dana! Zar je glavnom ravnatelju Barbariću taj problem mali? Zar tisuće domova, koji čekaju na rješenje, nisu dovoljan razlog da postojeći HEP-ov ured, koji izdaje takva rješenja, bude proširen, pojačan ljudstvom, umrežen digitalno kako bi izdavanje rješenja bilo napokon na razini 21-og stoljeća i zapadnih standarda: najduže za tri tjedna. Što vrijedi državno sufinanciranje kad su rješenja o uključenju usko grlo?      

za šaku dolara, odobranima  

Zatim, kako vjetroturbine, koje su i bučne, tako su pogotovo i solarna polja (ne kućni solari) žderači zemlje i šireg krajolika. U već više primjera možemo s fotografija lako primijetiti da se solarni paneli, u ogromnim površinama, postavljaju u nas baš na plodnoj crljenici u Dalmaciji i Primorju. Naravno najlakše je i najjeftinije tako. Postavljanje solarnih panela u kršu ipak je malo zahtjevnije ali uopće nije nemoguće. Zašto Hrvatska ne uvjetuje postavljanje solarnih elektrana isključivo na neplodnu tlu? Po logici stvari takvih parcela ipak ima mnogo više. Nije li plodna zemlja nama i naraštajima koji dolaze, predragocjena? 

Jugo povijest u RH 

Hvala Bogu napokon se djelomično ali ipak, stalo na rep onima iz „stručne“ historiografije koji žele mijenjati povijest i prekrajati Domovinski rat. Ministar znanosti i obrazovanja skinuo je jedan udžbenik s popisa preporučenih udžbenika. Auktori udžbenika povijesti za učenike četvrtog razreda gimnazije su Miljenko Hajdarović, Vedrana Ristić i Nikica Torbica, a nakladnik je Profil Klett. 

Proteklih smo godina bili svjedoci kako se djeci guraju u ruke udžbenici u kojima se prešućuje da je na RH izvršena agresija iz Srbije i Crne Gore, prešućuje se zasluga dr. Franje Tuđmana za stvaranje i osamostaljenje i međunarodno priznanje RH. U tom je udžbeniku zatim tiskana samo jedna fotografija predsjednika ali je zato Tita bilo u izobilju. Baš kao da je zločinac Tito stvarao međunarodno priznatu Hrvatsku državu. 

Naravno ovi tzv. povjesničari, u stvari žestoko ideološki oslijepljeni, koji misle da su Bogom dani i da njihovi tzv. udžbenici moraju biti obvezno gradivo učenicima, pozivaju sada na online potpisivanje sve one koji se ne slažu i ne pristaju na ovakvo "tretiranje povijesne struke i njezine autonomije". Ali historiografija.hr i ti tzv. profesionalni povjesničari, pobrkali su gradivo. Njima je nažalost u današnjoj demokratskoj Hrvatskoj dopušteno da objave knjige kakve god hoće, pa čak i one koje su za srbsku decu i u kojima se prešućuje velikosrbski genocid u Vukovaru, Škabrnji i u Srebrenici. Ali to što oni objavljuju nečasnu makulaturu još uvijek ne znači da Ministarstvo obrazovanja mora, svakako mora, prihvatiti njihovu podlu krivotvorinu od udžbenika.  

„Auto za Afriku“  

Nakon mnoštva krasnih, povijesnih dokumentaraca, iz tako bogate HRT-ve video-pismohrane, uvijek me iznova osupne koliko su mladi naraštaji danas nesposobni usvojiti one temeljne postulate dokumentarističke struke. Koji im se doslovno nude na pladnju, ali zaludu, oni ih ne vide. Ili se ne mogu otkinuti od vlastita egoizma. Kad smo gledali putevima Marka Pola, gledali smo auktora, u bezbroj scena. Kad gledate (ako baš volite patiti) nekakav „Vjetar u kosi“ vi gledate auktora u nepreglednim količinama. Kad gledate serijale Dubravka Merlića, uz prisutnost obvezne mu Jugoslavije, vi prije svega gledate njega. I sad, kad gledate „Auto za Afriku“ vi i opet gledate notorni diletantizam: nu mene.  

Riječ je o serijalu Josipe Galić i auktorice i scenaristice Maje Fišter. No, jesu li njih dvije najvažnije? Izgleda da je najvažnija osoba humanitarnog rada Galićeva. Ona je čini se cvijet cijele nam Afrike. Ona prikazuje ali nedovoljno imenuje sve one časne sestre koje su stvarne nositeljice tog humanitarnog rada. Koje su daleko, daleko prije nje započele taj vrlo težak i mukotrpan posao, ali onaj koji godinama i godinama funkcionira i traje. Nee, najvažnija je Galićeva, najvažniji je automobil. To što govore sestre u drugom je planu. Kakva šteta. Kakva odlična humanitarna akcija, kakav sjajan rad sestara u Beninu, kako težak život, ali najvažnija je, u tisuću kadrova (!) Galićeva.  

Umjesto da se poštuje osnovni princip humanitarnosti, a to je zatajiti sebe i slaviti djelo, uzdizati časne sestre, koje su prave junakinje, stvarno zaslužne svojim cijenjenim požrtvovanjem jer omogućavaju zdravlje i život i obrazovanje toj siromašnoj djeci, mi iz kadra u kadar, potpuno bez kriterija samozatajnosti, gledamo sebeljubnu Galićevu. Čak i bez pozivanja gledatelja da sudjeluju u prikupljanju sredstava i pomoći za tu djecu. A i kako bi se moglo djeci pomagati kad je glavna glumica Galićeva? Nu mene.  

Ivana Hodak (1982.-2008.)    

Zar je zaista nužno, nakon tragična ubojstva mlade i trudne, nevine djevojke Ivane Hodak, sada pisati još i o njezinom ljubavnom životu, o sjećanjima prijateljice Jelene Perčin? Zar je zaista bilo nužno Andriji Jarku otvarati rane roditeljima? I to na način na koji ništa novo o ubojstvu nije kazao u svom razvikanom „Dosjeu Jarak“. Zaista, mediji nemaju ni pijeteta, ni ljudskih ograda. Što nosi novac, nosi novac, ljudi, žrtve, roditelji, uopće nisu ni važni niti bitni. A sve što se može i treba, što ću i sam reći, je slijedeće: izražavam duboku sućut roditeljima. 

Javor Novak