Javor Novak: Grmoja je pokušao…
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 30 Siječanj 2024 13:04
Bilo je potrebno nedavno poslušati što u Saboru na izvanrednoj tiskovnoj imaju reći mostovci Nikola Grmoja i Zvonimir Troskot. Bilo je potrebno poslušati Grmoju i u Bujici i u Nedjeljom u dva. No, pokazalo se da je još važnije i uvjerljivije bilo poslušati Marina Vlahovića u Bujici.
Ne mislim reći kako je urednik Velimir Bujanec promijenio način vođenja emisije. Ne. I dalje se gosta prekida na poanti „odlomka“, pa čak i kad gost mimikom pokazuje nezadovoljstvo jer nije uspio dovršiti misao. Ali ostavimo to, pisao sam opširno o tome prošli tjedan. Uostalom to nije samo njegova novinarska boljka…
Kako ne čitam Hrvatski tjednik, a time ni tekstove cijenjenog Vlahovića, uvjeren sam kako je njegov nastup u Bujici prošloga ponedjeljka bio zanimljiv, razotkrivajući i vrlo uvjerljiv. On je ta druga strana koju treba uvijek čuti. Ono što je podatak, a Vlahović ih je iznio nekoliko, jest čvrsto uvjerenje o površnosti i potrebi za političkim performansom u Grmoje i u Mosta. Doslovno, kazao je kako čim im se servira neki opširniji materijal oni ga preskaču, jer bi na njemu trebalo raditi. Dakle, ponavlja se tipičan gotovanski i politički i lakonski ali i performerski pristup kojim se želi jeftino i brzo do eksplozivnog cilja. Politički, to je velik faul kojim se od osobe koja im donosi vruće dokumente, traži i gotove zaključke. Servirane na tacni kao već obrađeno štivo.
Grmoja je tako uvjerljivo prikazan (temeljem iskustva istraživačkog novinara Vlahovića) kao političar koji ne želi ekscerptirati, ne želi pročitati i samostalno zaključiti koje su to ključne točke podstrijetih mu dokumenata. To Vlahović pristojno naziva intelektualnom lijenošću, ali držim da tu ima mnogo gole nesposobnosti. Mnogo želje za bombastičnošću, a to vodi do konačnoga i pogubnoga: Grmojinog istinskog prijezira prema mogućem boljitku društva. A upravo se u to žučljivo zaklinje sa sekundantom Troskotom: „mi razotkrivamo, mi se borimo protiv korupcije, ja kao predsjednik Antikorupcijskog vijeća…“
To još uvijek ne znači da od Grmoje izneseni podatci nisu politički vrući ili važni, ali baca lošu sjenu na uvjerljivost onoga tko te podatke iznosi… i stvarne razloge zašto on te podatke uopće iznosi. K tome oni nisu njegovi i po svjedočenju Vlahovića nisu obrađeni ni u kakvom mostovom timu ili Antikorupcijskom vijeću već je to istraživanje i auktorstvo Marina Vlahovića. Čak do mjere preuzimanja cijelih rečenica i formulacija. Time je još veća sumnja u nazovi altruističke namjere Grmojine, one korisne po društvene (ne)prilike u Hrvatskoj. Jer, ako se netko rukovodi brzinom, bira liniju manjeg otpora u procesuiranju dokumenata, odabire bombastične javne istupe u Saboru i pred televizijama, onda njemu nije do suštine nego do političkih bodova i slave. A to pak onda vrlo šteti i radu Antikorupcijskog vijeća i istraživačkom novinarstvu te u konačnici zamućuje i inkriminirajuće optužbe.
Nakon što smo mogli čuti i drugu stranu, trebam osobno reći: šteta što je te podatke objavio Grmoja. Podatci koje je u Bujici iznio Vlahović su uvjerljivi ali je šteta što su izašli s odmakom. Vlahović je trebao odmah sutradan (elektronski mediji) objasniti pozadinu Grmojinog saborskog i medijskog djelovanja. Jer, što više vremena prođe bez odgovora i reakcije, to će više u sjećanju ljudi ostati od Grmojinog performansa u Saboru (uključujem i sebe). Činilo se kako druga strana ne zna protu-argumentirati te kako pozadine cijeloga slučaja zapravo i nema. No nastupom Vlahovića u Bujici pokazalo se pak nešto potpuno suprotno, a vrlo uvjerljivo. Shvatljivo je i ako Vlahović nije želio narušiti objavu o korupciji.
Pošteno je zato reći: dok nisam čuo drugu stranu, Grmoja me zatrpao podatcima. Nije vrijedno dalje raščlambe zašto se on odlučio na taj ishitren tv-potez. Trebao je znati da će biti razotkriven te će tako od njegove borbe protiv korupcije malo toga ostati. Ovakav „izlet“ napravio je sada i nikada više, jer će sve njegove naredne „ekskluzive“ biti primane s dozom značajne sumnje. Zahvaljujući upravo njemu samom.
vrijeme potkupljivanja
Izbaviteljeva Vlada, po provjerenoj metodi pred izbore, ne može više samo obećavati već mora i potkupljivati birače. Pa kad je tome tako nisu više ni birači veslo sisali, nisu što su nekad bili. Tako ove godine imamo jake prijetnje štrajkovima. Suci već štrajkaju ali ministar Malenica se bezosjećajno svađa s njima, grize i napada, a to ne će odobrovoljiti ni sindikaliste ni suce. Nadalje, Hrvatski liječnički sindikat oštrim priopćenjem raskrinkava sve podvale vlasti i ne odustaje od štrajka. I svemu tome ne treba se čuditi, ne će se dogoditi ništa što Izbavitelj svojim „uspjesima“ i „marom“ nije već odavno zaslužio. Sada je isturio prvo ministre, ali to mu ne će biti dovoljno. Morat će progutati sudsku i zdravstvenu knedlu i osobno popuštati.
Kako ministar zdravstva Beroš sa svojim tablicama tako i ministar pravosuđa Malenica snažno brane tek svoju fotelju, a logiku zajedno zaboravljaju. Ne govore o međuodnosu povišenja plaća i devalvacije, poskupljenja, ukupnog pada standarda. Te statistike nema, ti se pokazatelji ne mjere, a jedini su stvarni. I tu im činjenicu treba stalno ponavljati.
najvažniji je Pupovac
Njemu Izbavitelj ispunjava svaku želju. Tako se manjinski predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj dosjetio zatražiti ni više ni manje nego čak 40 srpskih kulturnih centara. Za koga? Za koji broj njemu stranačkih Srba? To je dvostruko od svih županija u RH. Za taj megalomanski projekt izdvajaju se ogromna sredstva ali nigdje ni traga ni glasa kakvi će to biti „kulturni“ centri? Ne smijemo znati s kakvim programima? Sa zapošljavanjima po kojem ključu? Još se mnogo toga valja iza brda, iza ovog popločenja Hrvatske.
Kako piše Slobodna Dalmacija ukupan broj Srba u RH iznosi nešto manje od 124.000. No Pupovac vam ne će otkriti koliki je tu broj srbskih staračkih domaćinstava, onih koje uopće ne zanimaju nikakvi centri. Ne će vam ni spomenuti da se od tih 124.000-će njegovoj stranci priklanja bitno manje od jedne desetine: samo njih oko 10.000. Prema tome za koga se grade toliki centri? Imaju li takvu silnu privilegiju, barem nalik, i ostale manjine u RH?
Koga se tu sve uhljebljuje? Za koga se to otvaraju vrata, da li možda za Srbe iz BiH i Srbije? Hoće li ti centri imati i smještajne kapacitete? Da, već se i o tome govori. Znači pun pansion na trošak Hrvatske. Srpski svet širi se na Hrvatsku uz jaku podršku Izbavitelja, a domovina nam, ovakvom politikom ekspanzije, postaje točkasto prošarana.
Pupovac je prosjačeći godinama odvlačio tv kamere u staračka, siromašna srpska domaćinstva, u pustare i zabačene krajeve. Žalio se kako jadni starci nemaju ni struje ni vode i kako su napušteni od sviju. Pa zar se ovaj golem novac za nekakve centre, prije svega nije mogao usmjeriti na poboljšanje elementarnog standarda tih ljudi? Stvaranjem mreže srpskih centara želi se izvući još više novca iz državnoga proračuna. Želi se stvoriti mreža koja bi trebala premostiti sve moguće izborne rezultate pa i one kad Izbavitelj jednom padne. Pa će se onda dići dreka do neba ako nova vlast kaže: nemamo novca za dalje financiranje svih 40 centara. Sve su taktike moguće ali ona Pupovčeva je vječno gladna: dajte više, još više novca! I nitko ne pita je li (PDZ) Pupovčeva demokratska zajednica možda osmislila neke dohodovne projekte ili su oni samo sisavci?
smeće i smrad
Prošli sam tjedan ostao zapanjen u kakvim uvjetima žive građani Novog Zagreba. Gledano od Jakuševca na istoku prema Savskom Gaju i Laništu na zapadu, više je od desetak gustih gradskih naselja. A smrad se od Jakuševca širi u Trnskom u kojem sam bio… i to nesnosan smrad. A na toj poveznici s istoka prema zapadu Trnsko dužinski čini dvije trećine Novoga Zagreba. Nije tu samo pitanje koliko nego dokle se sve smrad širi na zapad grada!
A onda se smrad započeo širiti i nekad elitnim gradskim četvrtima kakve su Bukovac i Maksimir. Kako je odron uništio kompostanu na Jakuševcu dio biootpada odlaže se u Čretu i kompostani Zrinjevca. To je lokacija iznad Policijske akademije i žarište je smrada nedaleko od Spomen parka Dotrščina ali i Kliničke bolnice Dubrava. Kako Večernji piše „smrad se širi“ i on naravno davi i zapadnu Dubravu. Te četvrti nisu jedine pogođene jer sve ovisi o vjetru. Ali sjajno: kad su građani ustali, Tomašević je kazao ok, znači ovdje više ne ide. Ajmo odvoz! Manirom sretnog diletanta, kad zakuha, smeće seli po Zagrebu malo ovdje malo tamo. To je vrlo korisno jer kamioni lunjaju non-stop. Štednje radi.
Nije on to rekao ali je poduzeo: građani Zagreba volite me. Ako vas muči smrad - dođite se besplatno voziti žičarom na Sljeme. Dođite na besplatno skijanje i sanjkanje! A prije toga cupkajte satima u repu pred ulazom. Istočnim vjetrom zaštićeni od Jakuševečkog smrada Nemožemo se okupio u pivnici na Žitnjaku, svi samodopadni, puni sebe, pršte selfiji, svi slave… a što? Što imaju slaviti? Uvaljivanje u fotelje.
Kao i s košnjom trave tako i sa smećem gradonačelnik je spor i nesposoban, odron brda smeća u Jakuševcu dogodio se prije više od dva mjeseca, a suvisli način odvoza smeća još ni izbliza nije mu na pameti. Tako mi ipak s Tomaševićem trebamo biti zadovoljni, kažem on je spor i nesposoban, a zamislite što bi tek bilo da je brz, a nesposoban.
vijesti su nas udarile
Prva udarna vijest danima ne silazi s naslovnica: Severina je kao maajka za sad izgubila spor oko skrbništva nad sinom. Jer ona je maajka, a to što će sin otići ocu apriorno je duboko loše jer on nije maajka. Samo ime ti kaže. Uključio se i predsjednik Vrhovnoga suda Radovan Dobronić i sasvim neočekivano kazao kako se Severina mogla obratiti i njemu. Kojim je povodom pala ta željica? Da stvarno, zašto mu Seve nije došla?
U Hrvatskoj se u 90 % slučajeva brakorazvoda dijete dodjeljuje majci, jer su očevi u 90 % slučajeva nesposobni roditelji, zar ne? Pišu pisci kako se oni kao odrasli „dobro sjećaju što su mislili i osjećali kao dvanaestogodišnjaci.“ Svi se oni znači sjećaju dok su bili u brakorazvodnim parnicama i svima je s druge strane bio nasilnik otac, uvijek loš otac. Svi se sjećaju dok su bili Severina iako još ni sad nisu odrasli.
A ona je dužna plaćati manje od 1.300 bivših kn za alimentaciju i nema sada one medijske buke kao kod očeva: Sramota! Očevi plaćaju samo 1.300 kn mjesečno! K tome kao nitko do sada, Severina sa svime izlazi u medije, manipulira na svojim koncertima i društvenim mrežama, želi isposlovati javnu podršku sa svih strana. Nisam čuo nikog govoriti o pritisku na sud. Koji je očit.
Druga je udarna vijest, čitaj igrokaz da je Izbavitelj suca Turudića odabrao za „novog“ glavnog državnog odvjetnika. Objavila Slavica Lukić (vidi Pupovac), dakle iz prve ručice.
No kako su kamere mnogo puta pokazale, sudac je Turudić kao osoba sklon protupitanju na pitanje, da ne kažem: to je i konfliktno i drsko. Ali sudac Turudić zalagao se za zaštitu Hrvatskog obrambenog rata kako svaki drugi polutan ne bi javno mogao vrijeđati pale žrtve, osamostaljenje i pobjede Hrvatske vojske. S treće pak strane ako ste gledali suđenje Sanaderu mogli ste vidjeti kako ovaj sudac viče na optuženika, bijesno ga prekida i time ga „podučava“. Mogu shvatiti da suci ponekad žučljivo prekinu odvjetnika ili tužitelja jer to su ljudi vrlo sličnog profila obrazovanja. Ali derati se na optuženika? Na laika? Tijekom parnice!?
A onda opet Ivan Turudić bio je dragovoljac Hrvatskog obrambenog rata. I to ne bilo kakav već s prve crte, a time on prije i povrh svega zaslužuje ne sam moj: duboki naklon.
Kakve će nam promjene donijeti ove udarničke vijesti? Zdravo sumnjam ikakve. Hoće li ženski pristrane parnice početi izostajati? Hoće li se napokon kao roditelja početi jednako vrednovati i oca i majku? Sumnjam jer predlažu se zakoni u kojima su žene jednakije. Hoće li Turudić u drugoj polovini ove godine, tada već kao glavni državni odvjetnik, otvarati istrage i dizati tužbe i protiv HDZ-a? Čisto sumnjam, od njega se očekuje upravo suprotno, njega se kupilo izborom. Hoće jedino onda ako Izbavitelj izgubi izbore jer tada će i on i stranka mu biti na Sanaderovskoj vjetrometini.
Javor Novak
