Javor Novak: Hrvatska – Italija 1:1
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 02 Srpanj 2024 13:05
U redu. Italija je odigrala neriješeno, njima super nama koma. Ruku na srce, imali su još toliko prilika da je rezultat glatko mogao biti i 3:1. Sve pet, bili su bolji. Usput, u Hrvatskoj imamo barem milijun i po Zlatka Dalića, milijun i po izbornika reprezentacije, svi o nogometanju sve znamo.
Ali dajte meni, kao nogometnom amateru objasnite nekoliko prosto-proširenih činjenica (bez namjere da mijenjam konačni i stvarni rezultat te tekme): kad ste vidjeli da neki sudac u 98 minuta izdijeli čak 6 žutih kartona (nama i svega 3 Talijanima)?
Kad ste vidjeli da nakon 55 minute, u kojoj smo mi došli u vodstvo, kamera koja prenosi utakmicu do stotina i stotina milijuna gledatelja širom svijeta, non-stop prikazuje talijanskog trenera, talijansku klupu i talijanske navijače na tribinama!? Nigdje Dalića! Nigdje hrvatskih navijača u deliriju. Mi vodimo, a oni su zvijezde! Odmah sam posumnjao da će se tu zbiti kuhinja i da je sve to već unaprijed dogovoreno. Ne samo sudački.
Dalje, dajte se sjetite kad ste gledali tekmu u kojoj sudac glatko na kraju raspali produžetak od čak osam minuta? Vjerojatno ste vidjeli produžetak od četiri minute pa onda još dvije ako je u prvom produžetku bilo još prekida. Ali odjednom golemih osam minuta?? Baš onda kad Talijani gube! Nadalje, danas nitko o tome ne govori, Talijani su minutu i po prije kraja produžetka od osam minuta, zabili odlučujući gol. Svaka čast, bio je krasan. Boli, ali jest bio. Odmah je započeo delirij slavlja, razumijem Digiće. Ali sudac nakon toga nije odredio još dvije minute produžetka zato što je došlo do prekida. Ne, on trenutno prekida i završava utakmicu! Cilj je postignut i dalje mu više ni ne treba. To što je ostalo neodigranih još minutu i pol, što je zatim nužan i novi produžetak od dvije minute, njemu uopće više nije bilo važno!
Za kraj, jesu li nogometni suci nedodirljivi bogovi? Ako jesu čemu onda služi VAR? Ako nisu onda zašto se VAR-om ne služimo kao u tenisu? Recite mi zar ne bi bilo sasvim prirodno da se sutradan po tako spornoj, a vrhunskoj utakmici, mirno i hladne glave uz snimku tekme, ne dovodeći uopće u pitanje stvarni ukupni rezultat, recimo ne okupe oba kapetana momčadi, dva nogometna novinara i recimo još tri nogometna suca? I kao neutralan žiri ne pregledaju cijelu utakmicu, sve nedosuđene i dosuđene prekršaje i ne ocijene objektivnost ili „objektivnost“ glavnog suca tekme. Ako je ovo suđenje bilo ok onda zašto se takvog postupka boji UEFA? Zašto se suce ne bi ocjenjivalo, pohvaljivalo ali i skromno novčano kažnjavalo ako je, kao u našoj utakmici s Talijanima, svima sasvim očito da je sudac bio pristran? Da naguravanja Talijana uopće ne vidi, a kad to počnu raditi Hrvati onda pljušte žuti kartoni. Neki su bili i opravdani ali šest našima, a tako malo Talijanima!? Pa onda, kad ma kako globe glavnim sucima u budućnosti bile niske, zašto da ne dođe do selekcije: taj i taj sudac primjerice tijekom pet godina karijere nakupio je pet globa, pet pristranosti čime dolazi na loš glas.
“nizozemski kriminalac“
I sad pazite, kako pišu nizozemski mediji UEFA je „najboljeg nizozemskog suca“ poslala kući nakon pristranog suđenja na utakmici trećeg kola Eura između Hrvatske i Italije. Neš ti kazne. Znači UEFA je priznala ono što je svima jasno da je Makkiele bio opako subjektivan, ali kazne nema. Nema ni nadoknade štete njegovim žrtvama ali se zato sudac solidno nakrcao eurima za budućnost. I sad što se čekalo? Zar po VAR-u sve nije bilo jasno još za vrijeme utakmice? Nego se čekalo da se svi pomire s namještenim rezultatom. Ako je riječ o pristranom suđenju onda bi valjda trebalo diskvalificirati ne samo tzv. suca već i samu tekmu? Ili se svi trebamo miriti s kupljenim suđenjem na tako visokom natjecanju?
Znam što ćete mi reći: u nogometnim prvenstvima okreću se milijarde, puste milijarde dolara. Sve super, ali onda komentar naših znalaca analitičara, cjeloživotnih komentatora nogometa u HRT-e studiju poslije tekme ne može glasiti: „tako je to u športu“ ili „lopta je okrugla“ Ne i ne! Jer to onda nije šport, nije neka pobijedi bolji, nego je to tek puko mafijašenje.
kontraobavještajni teroristi
Prošli tjedan dogodio se kibernetički napad na KBC Rebro, na Hrvatsku narodnu banku, Zagrebačku burzu, Poreznu upravu i na Ministarstvo financija. Zanimljiv odabir institucija. Da su ti „hakeri“, kako nam se u medijima nudi, htjeli iznudom doći do novca, onda bi valjda svojim specijalnim međumrežnim ratom udarili prvo na velike gospodarske subjekte koji su puni novca. I brzo bi zatražili otkupninu. Međutim, ovi su teroristi htjeli izazvati gospodarski kaos i paniku u Hrvatskoj udarima na državne sustave.
Tom specijalnom operacijom ne će izvući nikakvu financijsku dobit, niti su je zatražili. Ucjene nema. Ali ima onesposobljenja važnih hrvatskih institucija i pripadajućeg sijanja panike: „Tu smo i možemo vam učiniti sve što god hoćemo.“ Nakon dva dana napokon su se mediji u RH probudili i stali citirati strane izvore: riječ je o ruskim „hakerima“.
Jer, kome je najviše u interesu destabilizirati Hrvatsku usred turističke sezone? Ne trebamo dugo mozgati da se dosjetimo poznato jakih i rasprostranjenih ruskih državnih „hakera“, njihovog specijalnog rata ne samo protiv Ukrajine nego protiv šire Europe. To su zgoljni ruski državni teroristi kontraobavještajci u službi potpore okupaciji Ukrajine i destabilizaciji Europe koja ju vojno naoružava. Žele ušutkati sve koji osuđuju rusku agresiju u Ukrajini pa su tako nedavno rušili velike sustave i u Austriji. Napadaju ukrajinske, europske ali i američke međumrežne stranice. Na meti su im vladine agencije, mediji i privatne tvrtke. Kad pošaljete virus, zarazite veći broj računala koja se pokušavaju spojiti na tu web stranicu i tako se serveri zaguše, zablokiraju.
Što se samog KBC Rebro tiče taj je napad mnogo ozbiljniji ali „hakeri“ još nisu preuzeli odgovornost. Utješno je što nije došlo do krađe informacija, a i što će im? Ali sustavi su morali biti ugašeni što nas vraća trideset godina unatrag. U cijelom svijetu raste broj kibernetičkih napada na sustave privatnih i državnih tijela, a Hrvatska nije izuzetak. U RH je tijekom 2021. bilo 14 napada naprednih državno-sponzoriranih kibernetičkih napada – kažu iz SOA-e. U 2022. otkriveno ih je 19. Većina tih napada bila je povezana s Rusima. I MUP kaže da je 2023. kazneno prijavio 1.688 kibernetičkih napada, što je povećanje prema 2022. od 9,6 %. U prvoj polovini 2024. bilježe već i porast od daljnjih 10 %. A u EU se svakih 11 sekundi dogodi jedan ozbiljan kibernetički napad s krađom podataka.
Zbog svega toga možemo se pitati imamo li mi zaista djelotvoran „kibernetički kišobran“ koji navodno pokriva više od šezdeset državnih tijela, operatora ključnih usluga i pravnih osoba od posebnog RH interesa. Zar pod tim kišobranom ne bi morale biti Zg burza, Porezna uprava HNB i Ministarstvo financija?
Dok traje okupacija Ukrajine trajat će i ovakvi zločinački upadi u naš (i ne samo naš) lak i nebranjen međumrežni prostor. Sve je dobro dok ne upadaju u kontrolne ploče lansera raketa. Bilo u Hrvatskoj, bilo bilo gdje u svijetu.
neki drugi „idijoti“
Ljeto je udarilo vrućinama i čini se da neki performeri već pate od lijevo-sunčanice. Fiksirali su se na prvog hrvatskog predsjednika iako je čovjek umro prije četvrt stoljeća. Tako se jedna „umjetnica“ polijeva bojama, briše hrvatskom zastavom i pušta ulomak govora Franje Tuđmana. Drugi „umjetnik“ se dohvatio biste predsjednika pa ju je stao lizati, ljubiti i grliti broncu. Očito čovjek pati od manjka kositra. Priželjkujemo kišu i zahladnjenje jer bolnice su već ionako krcate. Ipak, sve je to bolje nego ovo:
čekamo Pupovčevu ispriku i osudu događaja
I dok Milorad Pupovac kao predsjednik SDSS-a u Hrvatskoj ciljano i svako malo optužuje Hrvate, demantira ga praksa pijano iskrenih Srba, koji bi gazili Hrvate, a možda i opet ubijali. In vino veritas. Dok Pupovac trabunja kako nekakva „Antisrpska politika ugrožava temelje hrvatske demokracije“ (a ne on) pijani Srbin kod Vojnića automobilom namjerno gazi bicikle i napada kafić s vozačima mrmljajući nešto o ustašama, kockicama, Hrvatima… te imajući pogled ubojice. Ranio je mladu ženu koja je helikopterom morala biti žurno prebačena u bolnicu u zagrebačkoj dubravi. Spasila ju je gomila bicikala na koje je auto nasjeo, a bicikliste u kafiću spasile su stepenice koje su zadržale udarac automobilom. Zatim je taj Srbin notorni pijanac, hrabro pobjegao i u nedalekom zavoju izazvao prometnu nesreću te se zabio u stup. Ne zna se je li i na stupu bilo ustaških kockica. Bijeg je zatim nastavio pješice. Hoćemo li sada napokon čuti riječi isprike njegova Sancha Panze, predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, člana vladajuće koalicije i predsjednika Odbora za ljudska prava, zbog ovog evidentnog zločina iz otvorene srbske mržnje spram nevinih hrvatskih športaša?
Tomašević postao mostovac!
Svoju izbornu pobjedu TT može prvenstveno zahvaliti neaktivnosti raspadajućeg SDP-a. Zatim ju može zahvaliti Milanu Bandiću kojeg je u Gradskoj skupštini žestoko (i napamet kako se sada vidi) napadao po pitanju ne riješavanja velikog problema Jakuševca. Na kraju tu je i njegovo razvlačenje po asfaltu i ulicama čime je dokazao svoj militantan i isprazan aktivizam. Skoro pa i veći od pometačice ulica kaputom Urše Raukar.
No kad je došao na vlast trebao je imati gotova rješenja za odvoz smeća, za zatvaranje Jakuševca, za košnju trave po gradu itd. No ništa od svega toga TT ne zna riješiti, ne može i niti ne pokušava. Jalov je koliko je bio i Bandić na tom pitanju. Ali Bandić je barem trajno i odlično riješio Remetinečki rotor i Zagrebčanima vratio kakvu-takvu žičaru. Mjeseci prolaze, a TT još taji i „ne zna“ zašto mu je došlo do jakuševačkog odrona, zašto je čovjek umalo poginuo? Tko je odredio da se smeće odlaže baš na toj platformi? Događaju se i požari na tom smetlištu koje Tomašević redovito zamata u izvješća nadzornih postaja: „zdravlje građana nije bilo ugroženo“. A cijeli grad Zagreb smrdi na trulež. Zatrpan je smećem kao nikada. Svinje i lisice dolaze izravno na ulice grada i samo je pitanje tjedna kad će se početi širiti štakori i srednjevjekovne zaraze.
Pa kako onda zavarati građane da gradonačelnik nešto ipak radi: uveo je vikend besplatnu žičaru što je bacanje pijeska u oči. Naravno trebalo mu je nešto veće, upečatljivo s obzirom da ni u prometu grada gdje je pompozno i bučno najavljivao velike promjene, nije učinio baš ništa. Ideje o spajanju Dugava tramvajem ili ambicioznije: spajanje Kvatrića s uzletištem dr. Franjo Tuđman još su na čekanju. Čeka se kraj njegovog mandata pa da onda otpočne škarama rezati vrpce grandioznih radova. Baš tako prozirno kao u socijalizmu.
Najnoviji balon je Tomaševićeva najava da će preko Save sagraditi čak tri nova mosta. Ništa manje. I to časkom. Postao čovjek od očitog Muenchausena – očit mostovac. Da bi nešto poduzeo u najzagušenijem središtu grada on zatvara za promet ulicu (!)-(sto metara stare Vlaške) umjesto da od Mosta Slobode pod Paromlinom napravi tunel u Draškovićevu. Da je zatim otvori u cijeloj dužini prema sjeveru, proširi ulicu Ribnjak na šest voznih traka kao i Medveščak i tako pospješi izlazak iz pretrpanog Centra prema sjeveru.
Umjesto toga imamo lutanja svih onih kolona automobila koji puze za Ksaver, Šestine, Mlinove ili Gračane kroz cijeli grad: kroz usku Miramarsku, Zeleni val, Draškovićevu, okolo na okolo oko Importanea te natrag na Draškovićevu i Šoštarićevu. Naravno prijelomni projekti trebali su već odavno biti izgrađeni i zapadno od Paromlina kako bi se postigle nove zagrebačke brze okosnice. One su moguće samo izgradnjom kratkih tunela. Nije zagrebački gorući problem transverzala istok-zapad već sjever-jug. Zagrebački prometni problemi nisu uopće zagonetka, treba ih samo redovito pratiti i na vrijeme otklanjati čepove. A ne austro-ugarski grad desetljećima nakrcavati autobusima i tisućama turista, a što godinama radi (i još se time hvali) gđa. Martina Bienenfeld iz Turističke zajednice grada kojeg zatrpava.
second hand president
Dobro je da je Sleepy Joe pokazao svu svoju tromost i tronulost pri sučeljavanju s Trumpom. Dobro je što i američki Demokrati nemaju baš nikoga mlađeg i bistrijeg od Bidena. Dobro je i što on nikako ne želi odustati od svog drugog mandata već želi umrijeti zakrečen i za govornicom. Kad Trump zamijeni tog second hand presidenta brzo će pomesti ispolitizirane i pristrane suce, kurvetini Stormy Daniels raspalit će globetinu zbog kršenja ugovora kojeg je potpisala i, što je najvažnije, zaustavit će rat u Ukrajini. Time će se Amerika napokon moći okrenuti već napola izgubljenom gospodarskom ratu s Kinom.
Uredništvo New York Timesa pozvalo je predsjednika Bidena da se povuče iz utrke za Bijelu kuću nakon njegove katastrofalne debate protiv Trumpa. Poruka članka je bila: „Da bi služio zemlji, predsjednik Biden mora napustiti utrku za Bijelu kuću“. List ga je opisao kao „sjenu vođe“, nakon što je 81-godišnji predsjednik „pao na vlastitom ispitu“.
prvi kadar deseti put
Luksuzna jahta pod malteškom zastavom izgorjela je u Makarskoj luci. Riječ je o požaru na brodu dugačkom dvadeset i četiri, pa dvadeset i pet pa trideset i četiri metra (tako je to kod nas) vrijednom oko tri milijuna eura. Buktinja je planula iz prostora motora. Tijekom četrnaest sati gašenja velika se jahta prevrnula na bok i napunila morem. Vatrogascima je trebalo oko petnaest cisterni vode i pjene da ugase požar na krmenom dijelu jahte jer joj je u spremniku bilo oko pet tona goriva. Na kraju su jahtu morali raskopati bagerom (!) kako bi došli do izvora plamena. Vlasnik je građevinski poduzetnik Mišel Čolak iz Širokoga Brijega. I dok se o ovom požaru mnogo zna još čekamo na odgovore o paležu tridesetak brodica u Medulinskom zaljevu, a bilo je to još 15. svibnja!
