Javor Novak: Dresura
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 23 Srpanj 2024 13:02
Tri mjeseca nakon izbora gotovo da je sasvim oformljena „nova“ vlast u RH. Namjerno presporo i neželjeno očito. Možemo mi misliti o doživotnom Izbavitelju ovo ili ono ali da je uspješno preveslao Domovinski pokret to je opća činjenica. Lukavo i postupno negdje ih je odbacio, a ponegdje skresao.
Riječ je o sporom dresiranju prema njegovim željama i potrebama i to je kuhanje žabe trajalo punih devedeset dana. Tu „uspješnost“ vidimo na kraju balade i s imenovanjem državnih tajnika.
Time je Hrvatskoj nužna i te kako potrebna oštrica Domovinskog pokreta, otupljena. Sad smo u situaciji da se mirimo i s mrvicama. Doživotni Izbavitelj odigrao je svoje. Nadmoćno. Točnije to je uspio with a litlle help from his friends – kupljenih medija. Naknadno koprcanje DP-a sada više nikoga ne zanima, oni su gotovo pa amputirani. Čak više nije potrebna ni medijska hajka na DP-e, tek tu i tamo mediji će izostaviti Penavu, preskoćiti Ćipea i obvezno Bartulicu. I to je to. Causa finita. Vaditi danas snimke njihovih govora od prije izbora, nitko više ne želi. Ni vidjeti niti čuti. Te „bivše“ političke proklamacije njima sada uopće nisu bolne, više im nisu ni bitne ali nama i jedno i drugo jesu. Za DP više ne postoji bilo kakva odluka HDZ-a zbog koje bi oni raskinuli tu koaliciju, a to znači da su u potpunosti skuhani. I ne samo to, to znači da su se spremni odreći svih svojih stajališta i zahtjeva od prije izbora. Sve za vlast, vlast ni za što.
Ako još imam vjeru u nekoga to je gospodin Bartulica, ali on je daleko u Bruxellesu i pitanje je koliko on stvari u Hrvatskoj još uopće može mijenjati. Pogotovo sad kad su kola već ušančena i gurnuta nizbrdo.
Gorak okus ostaje i zato što se lijepo vidi da je Domovinskom pokretu, njegovim čelnicima, vlast i slast već lupila u glavu. Puni su neke nepripadne sreće i sumnjivog zadovoljstva. Eto nama tako još jedne političke garniture koja će prvenstveno misliti na sebe, a ne na birače koji su ih (naivno) izabrali. Od DP-a postali su PD-e (Plenkovićevi dečki).
statistika ili pamfletistika?
Što se događa s Državnim zavodom za statistiku? Jesu li oni stručnjaci ili su sluge režima? Kako je moguće da nas mjesecima zasipavaju svojim „istraživanjima“ i zaključcima kako je inflacija u Hrvatskoj samo 3 ili 4 %? U uvjetima kad na tržnicama neki proizvodi poskupljuju za 50 %! U uvjetima kada ima cijela niska prehrambenih proizvoda koji su poskupjeli i do 80%! Koga oni misle da mogu obmanuti? Ono kao od igle do lokomotive pa kad se sve zbroji… „Ako po glavi, stanovnika / dolazi pola, jelovnika / i ako se sve to pažljivo dijeli / onda su jučer i gladni jeli!“ Rugajući se toj staroj socijalističkoj lakirovki, Arsen je još prije pola stoljeća (!) tako pjevao o statistici - još daleke 1971.
budi prljav kao i mi
Navlakuša da akademik Miro Gavran, sjajan predsjednik Matice hrvatske uđe u politiku, da uđe u ring s nekakvim odioznim Milanovićem nije im uspjela. Nakon što će za sva vremena ostati u hrvatskoj povijesti zabilježen kao čovjek koji je hrvatskome narodu vratio hrvatski jezik, koji je oživotvorio i proveo u djelo već jednom potopljenu Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1968.) ali i brojne proljećarske težnje (1971.), sada bi duboka država htjela zaprljati i tog čovjeka i njegov povijesni uspjeh. Uđi u politiku kažu mu – pa će te ona prvo ukaljati, a zatim odbaciti i zaboraviti. Tuguju zato sada svi oni koji su podlo imenovali Miru Gavrana za predsjedničkog kandidata i prije nego je on to sam iskazao. Razočarani samo što ne plaču: Ne želi s nama! Ne će u naše političko blato! Ma koja dobra pljuska. Ne naravno, nije to uopće loša vijest, to je vijest o dignitetu (realiziranog) intelektualca.
omiljena razbijena igračka
Slobodan Šnajder kad god stigne slavi šugoslaviju. Najbolja mi je izjava do sad: „njezini uspjesi su danas nedostižna utopija“. Tugaljivo je kad Šnajder ne zna koliko je kredita upucano u njegovu premilu šugoslaviju i s Istoka i sa Zapada. Desetljećima. Sačuvaj Bože da bi to stavio u omjer. Da zaista je više nego tugaljivo kad jedan književnik veliča uspjehe šugoslavije, a preskače činjenice tipa: Goli otok i Grgur, Bleiburg, Stara Gradiška i Lepoglava, tolike masovne grobnice, ubojstva udbinih kilera po svim kontinetima. I onda kad netko sve to navede, Šnajder kuka kako je to traženje neprijatela tamo gdje ih (valjda?) nema. Da zaista, čemu govoriti istinu o srbskoj diktaturi u Jugoslaviji?
inertni i beskorisni
Svake godine pri polaganju mature ili prijemnog za fakultete, u ta tri ljetna mjeseca, imamo poplavu „stručnjaka“ koji procjenjuju jesu li ti ispiti uspjeli, u čemu su đaci bili najslabiji, nude nam analize, čude se i iščuđavaju kako to da su bolji u engleskome nego u materinjem hrvatskom. A gdje su do sada bili? Što su svi ti bajni stručnjaci poduzeli tijekom prošle školske godine? Što su promijenili, prilagodili tržištu i potrebama hrvatskoga društva? Kako su se odredili prema još lani lošim rezultatima? Jesu li od lani povećali broj sati materinjeg jezika? Jesu li povećali broj zadaća s esejima? Kad sve to nisu, kako će mlade naučiti što to znači riječ požrtvovnost o kojoj ove godine patuljci pojma nisu imali?
fenomen Mišo
Mišu Kovača poštujem zbog dvije tragedije koje je prebrodio, a što će svaki roditelj razumjeti: izgubio je sina i preživio samoubojstvo. Prodao je više od 200 milijuna ploča što je upravo nevjerojatan i svjetski (!) podatak. No nije moj glazbeni ukus. Treba reći da je pomalo neshvatljivo kad Kovač (uz podsmijeh) kaže prodao sam toliko ploča „a sve ostalo su girice“.
Trebamo znati da je on prodavao ploče u Jugoslaviji koja je brojala više od 22 milijuna stanovnika. Nakon što je izgubila sve ratove koje je započela, ta velika Srbija (nekada kvazi Jugoslavija) nikoga toliko ne mrzi koliko Hrvate koji su je blistavo potukli do nogu i pretvorili u zečeve. Prema tome da neki hrvatski pjevač u Srbiji ili polovini BiH danas-sutra proda milijun ili tri milijuna ploča jest čista iluzija. Državna zajednica je propala (hvala Bogu) i nijedan pjevač više nema te šanse i te zemljopisne okvire i brojke stanovništva/tržišta koje je Kovač imao. U tome baš nimalo nema njegove zasluge. Pa čak to ne može ni izbliza ponoviti niti jedna Tereza koja nakon što su joj spalili kuću u Konavlima otvara beogradski koncert pjesmom: „Prijatelji stari gdje ste?“! Naravno tu je i njegov talent i repertoar ali tu su i njegovi tekstopisci i aranžeri i kompozitori i producenti i tehnika. Sve što on baš nikada ne spominje. A nije sam sve postigao. Osim svega u njegovo se vrijeme pjesme moglo opetovano slušati isključivo na polivinilu ili kasetama i to je trebalo kupiti, a danas pjesme besplatno slušamo i na streamu, i na CD-ima, i na stickovima, i na mobitelima. Kupovina ploča zato je pala, a glazba je svima dostupna. Je li i to Mišin uspjeh?
Isto tako za sve druge pjevače u hrvatskoj glazbenoj povijesti reći da su sitnež, girice itd. jest vrlo uvrjedljivo potcjenjivanje. Može se s tim pokušati, ali to ne prolazi. Potcjenjivati se ne može ali samo pokušati: jednog Robića, Dragojevića, Dedića, Vicu Vukova, pa i Terezu, pa i Lisicu… K tome nije ni u nakladi sve, nije ni većina. Kineski bofl prodaje se u milijardama primjeraka diljem svijeta ali je i dalje bofl. Mišo ima nekoliko lijepih hitova, ali ima i onih za najširu publiku. U tome leži tajna njegove enormne naklade koja je svojevremeno bila tako sjajno prodavana.
Njegovo hvaljenje: stadion je bio pun. Riječ je o 80 - 90.000 gledatelja (što nije malo) ali danas je to tragikomično kad izvođači u svijetu nastupaju pred stotinama tisuća gledatelja. „Pukni stinoo, kucaj srce materinooo…“
non plus Ultra
„Zanimljiva“ je ova politika splitskog gradonačelnika Puljka: zabranio je gledanje nogometnog prvenstva u središtu grada na rivi… Jer kao televizori… Jer kao buka… Jer kao navijačima nije mjesto… A onda vidi vraga: godinama već najveća nakarada i nakaza u Europi, Ultra, redovito dovodi huligane, narkomane, pijanice, sileđije, one koji bljuju, mokre i obavljaju veliku nuždu posvuda po gradu – e ali oni mogu doći! Oni su dobrodošli. Ma ne može bolje. Kao fizičaru elementarnih čestica, ove ljudske čestice izlučevina, uopće mu ne smetaju.
rugala se sova sjenici
Kako to već i biva u našem istočnom pravoslavnom okružju, oni koji su počinili velike zločine (Crna Gora dva puta nad Dubrovnikom) danas bi htjeli (za četnički račun Aleksandra Vučića) biti moralnim vertikalama. Oni bi htjeli svijetu nešto propovijedati o logorima Dachau, Mathausen i Jasenovac. Naravno najvažnije im je bilo slijepiti Jasenovac s tim koncentracijskim logorima mada sa sva tri Crnogorci nemaju ništa. Više imaju s Golim i otokom Sveti Grgur, ali o tome šute radi predragog im zločinca Tita.
Naivni će pitati pa što su oni tu novog otkrili? Notorno je: Vučić i njegova četnička Srbija dobili su pljusketinu iz UN-a zbog genocida u Srebrenici i usvojenog dana svjetskog obilježavanja genocida u tom gradiću i sad im nasušno treba izjednačavanje: oni su klali u Srebrenici ali i Hrvati su klali u Jasenovcu. Još nisu shvatili koliko ovom larmom oko Jasenovca otvoreno priznaju svoj genocid u Srebrenici, pa tako i rezoluciju UN-a. Četnik se Vučić još nije probudio iz svog velikosrbskog sna. Kako uzaludno. Sad je na litiju…
Ono što dodatno otkriva crnogorski bezočni bizantinizam i lažno čojstvo je to što je upravo RH najveći zagovaratelj Crne Gore u EU. Ali važniji im je vojvoda Vučić od EU. Eto tako su nam se zahvalili i po stoti se put pokazali dvoličnim bizantincima.
Pitanje je, nakon snishodljivih Mesića, Sanadera, Granića, Josipovića, Kitarovićeve, Kosorove i Milanovića kad će napokon RH prestati s ulizivanjima Srbiji i Crnoj Gori? Kad ćemo prvo zahtijevati ispriku za agresiju pa tek onda nuditi podršku za ulazak u EU? Ali tek kad to pristojno zatraže, a ne kao do sada – samoinicijativno, unaprijed i bjanko!
ako niste znali
Ako niste znali Zapad već dvije godine silno bjesni na Putina zbog njegove agresije na Ukrajinu. Uvode mu oštre, ma najoštrije sankcije, šalju municiju, tenkove i zrakoplove, sve moguće rakete, a cijelo vrijeme brojne europske zemlje i dalje kupuju Putinovu naftu! Kakve moćne sankcije, ha?
pazi stablo!
Kao već desetljećima ako ne i stoljećima, mi ni dan-danas u 21. stoljeću ne možemo baš ništa protiv trulih stabala koja pucaju i lome se i padaju gradom za svake veće oluje. Još nismo shvatili da stabla uz prometnice, parkirališta i šetnice ne mogu biti viša od 5-6 metara i da moraju biti redovito pregledavana i orezivana. Još nismo shvatili (ili Zrinjevac u Zagrebu još to nije shvatio) da postoje male spravice zvane eho sonderi, poznatiji na brodovima kao dubinomjeri. U medicini je to ultrazvuk i denzitrometrija (gustoća kostiju) uz razne vrste radara. Sondere na ribaricama već desetljećima koriste za eho lokaciju plova riba… (I) eho sonderima naime moguće je otkrivati različitu konzistenciju tkiva stabala, pa tako i trule rupe ili napukline nastale od proteklih oluja. I umjesto da se stabla redovito orezuju i sonderima pregledavaju, a ona trula ruše te se time štite prometnice, šetnice i parkirališta mi se ko pura dre.u čudom čudimo što trula stabla za oluje padaju pa debla uništavaju automobile. Srećom pa još nema mrtvih.
rasprodaja ženskih debala
To traje cijele godine, razne starlete (neke već i u srednjim godinama) prodaju svoje tijelo po novinama, a sada ljeti to je postala prava body-manija i opća pojava. Ova ili ona u bikiniju ili bez, pokazala guzu, pokazala tijelo, pokazuje sise, ljetuje ovdje - ljetuje ondje, krstari Jadranom na jahti… (a zna se da je upravo prostitucija po jahtama odavno uzela maha). Sve se one prodaju plaćajući svoj „nastup“ u novinama. Moraju ostati „u igri“ kako bi ih bogati interesenti naručili. One su roba s dostavom koja se stalno mora oglašavati, stalno tražiti „ljubavnike“ nove. Bolje rečeno sponzore deblje.
A kada se neka popne na „višu“ društvenu ljestvicu (vezom s nekim nogometašem ili poduzetnikom) tada odmah oglašava da je sada zauzeta. Kako bi dalju navalu zauzdala. Sada je s njim i uživa pa moramo odmah saznati i gdje.
Plaćeni tekstići objavljeni uz njihove fotografije pravi su rasadnik stupidarija i puna slika ne-sadržaja. Jer plaćeni su pa se onda moraju objaviti, tiraža je tiraža, a zarada je zarada. Te gluparije starletama uopće ne smetaju, glavno da je (uz oglas) i njihova slika tu. Nedostaje tek podatak o prevaljenim im kilometrima…
Sve bi to htjela i Barbara ali zbog tjelesne insuficijencije Kolarova pokazuje roditelje i brata, a kad će i susjede još se ne zna. Imade li pasa?
smeće je nerješivo?
Najgore su ljetne vrućine, kad se smrad smeća koje vrije, širi Zagrebom. I to je za gradonačelnika Tomaševića nerješiv problem. Sa samo 810.000 stanovnika Zagreb je višekratno manja metropola od primjerice Berlina (3,6 milijuna) ili gigantskog Londona (9 milijuna) ili Moskve (11,3 milijuna). Ti gradovi imaju smeća na stotine tisuća tona više nego Zagreb. Pa kako ga oni rješavaju, zar na isti ovako nemoguć način kao i Zagreb? Zar u svemu moramo otkrivati toplu vodu? U ovom slučaju Tomašević ne zna čak niti to. Koja debilana. Netko je davno rekao: ne treba sve znati, bitno je znati gdje se znanje nalazi. A Tomašević još nije dorastao čak niti tome.
za koncerta
Mile Kekin pao je na glavu, a nama se oduvijek činilo da je na glavu pala Kekinova. Još prije saborskog koncerta. Isto tako Mile Kekin ima i mnoga glumačka iskustva, a nama se čini da je pravo glumatalo Ivana.
Javor Novak
