Javor Novak: Svi smo oglobljeni
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 25 Ožujak 2025 13:04
Ne samo da se referendum, kao institut volje naroda u Hrvatskoj ne provodi, nego nenarodni ministar Radovan Fuchs traži popis štrajkaša i uskraćivanje iznosa plaće onima koji štrajkaju. Kad mu novinari kažu sprema se štrajk on odgovara protumjerama svog ministarstva, osjeća se napadnutim, pa prijeti što će sve poduzeti protiv štrajka.
Globit će profesore, a to je potpuno nakaradno shvaćanje i slobode i demokracije.
Koliko bahata mora biti sva ta Vlada da umirovljenicima dobacuje mrvice od 30-40 eura, što je daleko manje od 10 posto mirovine, a sebi bezobzirno podiže plaću za 65 i više posto? Cijelo vrijeme Izbavitelj govori o inflaciji ispod pet posto, a koja vjerojatno nastaje kad se zbroji sve od igle do lokomotive, pa zašto onda sebi nisu podigli plaće samo za 4 posto? Podizanjem plaća za astronomskih 65 posto Izbavitelj i njegovi dvorjani izravno priznaju koliko su zaista narasli troškovi života, posebno cijene hrane. Od tolike bahatosti nema volje da se povišicama plaća i mirovina čak niti polovično prati bujanje cijena. I onda se na štrajk prosvjetara reagira kao na neprijateljski čin. Pa dodaje: štrajk u obrazovnom sustavu „zaista nije bio potreban“. To se zove gledam te u oči i svjesno navodim samo izrezane podatke. Čudo je što pola nacije već ne štrajka jer svi smo oglobljeni.
Zamislite s čime se hvali Izbavitelj – on godine 2025. gleda unatrag 9 godina pa navodi: od 2016. uveli smo povećanje osnovice plaće za 48 %. Sad promislite u tom dužem razdoblju kolika je bila ukupna (lančana) inflacija. Koliko bezočno Izbavitelj može podcjenjivati zdrav razum građana? Koliko je odlijepljen od realnog života? Čudi me da novinari i razne udruge već nisu napravile višetjednu anketu s pitanjem: Živite li bolje danas ili ste bolje živjeli prije pet godina?
Dok se ne skupi hrabrost za takvu anketu, Izbavitelj nastavlja: „u usporedbi s travnjem prošle godine, prosječne plaće u državnom i javnom sektoru narasle su 32 posto.“ Narasle su ili su sasvim nedovoljno pratile divljanje cijena? „To je presedan, naglasio je, to se nije dogodilo nikada.“ Da, zaista je presedan kako Izbavitelj iznosi samo podatke koji njemu odgovaraju, samo pola jednadžbe, a prešućuje divljanje cijena. To zaista još nijednoj Vladi u Hrvatskoj nije uspjelo. Sve su nas globili.
Zašto cijene divljaju posebno po uvođenju eura? Zato što su prodavači vrlo brzo shvatili da Vlada ništa ne poduzima, da je nesposobna i da time stvara punu nesigurnost na tržištu. A kad se ljudi osjećaju nesigurni, kad vide kaos, kad strahuju za budućnost svojih porodica, tad nekontrolirano posežu za dizanjem cijena. I nije to njihov izum, to je goli nagon samoodržanja u uvjetima krize koju je stvorila i prešutjela nenarodna Vlada u RH. I koja traje.
Digresija: otkako mu se zbog Dabre drmala ionako mršava većina u Saboru, Izbavitelj nam je stalno grdo namršten. Otkako HDZ tone u odnosu na drugu stranku, čak nas i mrko gleda. A ako digne obrve, svime zajamčeno potiče uvjerljivost svojih stalnih šupljih solilokvija u svim vijestima. Još mu nisu rekli da postoji gornja granica pojavljivanja nakon koje mu je svaki slijedeći istup kontraproduktivan. Možda da nam pokaže i zube?
sudar s građanima
U nas se i mistificira, pridaje se izlasku (na izbore) neki nebeski značaj, neka posebna težina, napor, što li. Tko je izašao a tko nije, umjesto da nam bude prirodno kao što to rade Švicarci da izlazimo i na referendume i na izbore i na prosvjede i u štrajkove redovito. Oni svaki put kad se u javnosti pojavi bilo koje mišljenje po kojemu se razlikuju, izlaze i iskazuju svoje stajalište. Je, ali onda bi političari u nas morali postupati prema volji naroda, a ovako mogu raditi što god ih je volja. Ide im na ruku što je nekima velik napor izaći i glasovati četiri puta u manje od 9 mjeseci, ali će s lakoćom potrčati i izaći na zagrebačku špicu tri puta mjesečno.
Slično nakaradno Vesna je Pusić svojevremeno povikala: „Dosta je više tog referenduma!“ ali nije se usudila niti šapnuti: dosta je više te narodne volje! Nije li i štrajk baš kao i referendum legitimno sredstvo građanske borbe? Ako jest čemu govor mržnje, čemu refleks prijetnje?Referendum je donekle, a štrajk potpun mehanizam iskazivanja nezadovoljstva radom državne vlasti, oni su metoda borbe za bolje i pravednije društvo, oni su iskaz narodne volje i prije i poslije izbora. A ne kako se naši političari hvale: imali ste priliku reći što mislite na izborima. To reći je prkos i osionost. Instituti štrajka, referenduma i prosvjeda postoje upravo zato da se prakticira demokracija. Ali u svako vrijeme, a ne jednom u četiri godine.
stigma i progon
Tko će vjerovati kako će se popisivanje štrajkaša provoditi samo zbog notiranja njihovih umanjenih plaća? Tko će vjerovati da štrajkaši ne će biti i na druge načine stigmatizirani i gurnuti u stranu kad bi trebali napredovati? Kakva je to sloboda ako se rade popisi štrajkaša, kao crne liste nepodobnih? S obzirom da su profesori sada teški neprijatelji, Izbavitelj se može odlučiti i na ono do sada neviđeno (on voli presedane): odradit ćete, a plaćeno vam ne će biti. Sve je moguće u kamenom dobu hrvatske demokracije. Divno je i što nam je isti ponovio: ovoj Vladi obrazovanje je prioritet. Zaista, to i vidimo. No, neki pravi sindikat imao bi snage i volje radnicima u štrajku isplatiti nadoknadu. Barem onog većeg dijela izgubljenog iznosa, koji će Vlada odrezati za štrajka u travnju.
omalovažavanje
Iako bi bilo prirodno da hrvatski državni vrh posjećuje ili ugošćuje onaj austrijski, ili talijanski, ili njemački… za to ne postoji interes u zapadnim zemljama, to nam ne dopuštaju. Ne postoje ni hrvatske diplomatske predradnje da bi se tako nešto moglo odviti. Pohvalno je naravno što je ministar obrane Ivan Anušić nedavno posjetio Albaniju i Kosovo i potpisao vojnu suradnju (očekuje se i s Bugarskom) ali već je dugo očito kako nas Europa gura na istok i jug kontinenta, točnije odguruje nas od sebe.
Vrlo je mršavo što naše američke veze i interese zastupa pojedinac, Stjepan N. Bartulica, a nema nažalost ni ministarski ni veleposlanički ured iza sebe. Svojevremeno je i Izbavitelj slan na istok i sad pjeva o važnosti Azerbajdžana za Hrvatsku, umjesto da se povezuje s Turskom vojnom silom. Ljevičar Tonino Picula po zadaći ljevičara u EU parlamentu poslan je nadgledati i izvještavati o stanju demokracije u Srbiji, a ne negdje na Zapadu. Gurajući nas godinama na Balkan i dalje na istok, EU nam tako „nudi“ obavljanje posla kojeg oni drže politički drugorazrednim. U najboljem slučaju informacije koje mi prikupimo i dostavimo EU, poslužit će im tek kao predradnja za njihove lavove. A oni će tada, ako i kad zatreba, izaći iz hladovine i davati pompozne izjave. Kao „poznavatelji“. Ova Vlada na sve to pristaje.
Trumpov propali blitzfrieden
Čak ni nakon višetjednih pregovora, ni nakon tolikog Trumpova popuštanja Putinu, čak ni nakon dvoiposatnog izravnog razgovora Putina i Trumpa u utorak, ovaj potonji nije imao ništa čime bi kao i obično slavodobitno bombardirao javnost. Ne samo da nema njegovog obećanog munjevitog mira, nego eto ni nakon neposrednih razgovora nema se Bog zna čime pohvaliti. Smrt kosi Ukrajinom baš kao i lani, kažu još i žešće. Kako se oba predsjednika neposredno ne oglašavaju s ocjenama tog razgovora, očito je da se zbila pat pozicija. Realno, mi drugačije nismo ni očekivali ali jest Trump. Unatoč dogovoru, Putin je ponovno napao energetsko postrojenje u Ukrajini, eto kako su on i Trump postigli dogovor.
Oduševljava i V. list kad piše kako je bivši „zapovjednik kopnene vojske SAD-a u Europi 'kritikovao' Trumpa“. Nije to ništa i HTV na mala vrata preko trećeg kanala uvodi srpski jezik u hrvatske emisije.
on ima utisak
U svemu posebno čudi što se Izbavitelj često ubacuje među profesionalne analitičare ovog rata i to sa štetnim porukama: „Donald Trump sebe vidi kao mirotvorca“ (a ono on to kao nije?). „Smatra kako može završiti rat bilo gdje i projicira svoju ulogu na dvije fronte, u Ukrajini i u Gazi. Imam dojam da mu je najvažnije da pokaže…“ (umjesto pokazati) „…da je on osigurao mir.“ Ako „će Rusija biti nagrađena ukrajinskim teritorijem onda će to biti loše.“ Te dodaje: „Rusija ne smije biti nagrađena, a Hrvatska nikada iza toga ne će stati.“ Kako to Izbavitelj zna, misli dovijeka vladati? Kako Hrvatska nikada ne će stati iza nagrade agresoru kad je stala iza tzv. Republike Srpske? Tako kao Izbavitelj može govoriti netko tko nije na položaju predsjednika Vlade, netko tko nema ažuriranih obavještajnih podataka i netko tko se može upustiti u nagađanja. Drugo, on uporno nastavlja širiti sasvim nepotreban rascjep između politike SAD-a i RH. Baš kao i Očenašek. Izbaviteljeve izjave EU-i baš ništa ne znače, a Hrvatskoj trajno nanose veliku štetu. Isto radi i s Rusijom. Šutnja je zlato, stara je narodna.
dat će Putinu da bi i sam oteo
U vezi navodnog Trumpova razmatranja da možda prizna Krim kao legitiman ruski teritorij, to je smiješno koliko je i agresijsko. Zašto bi Trump imao dilemu, čemu razmišljati da ili ne o Krimu kad uzastopno najavljuje aneksiju autonomne cjeline Grenland? Ili još gore: suverene države Kanade? S time da je Trump solo plesač (sva slava samo meni), a Putin je onaj daleko prepredeniji: on pusti svog izaslanika Kirilla Dmitrieva da otpleše igrokaz, pa kad zapadni mediji prenesu njegove tvrdnje Putin kaže ma nemojte ga slušati. I tako demantira sam sebe, samo što to mi, kao, ne vidimo. Ne vidimo to kupovanje vremena s kojim nastavlja svoje specijalno klanje.
audiatur et altera pars
Potpuno su legitimna stajališta: ne zanima me rat u Ukrajini, oni nama nisu pomagali kad je Hrvatska krvarila; Zelenski izaziva Treći svjetski rat; ili ono koje veliča Donalda Trumpa. Da, istina je, Trump je maknuo sleepy Joea i donio mnoge važne odluke. Navest ću samo prekid gej terora, natjecanja trans osoba bivših muškaraca u ženskoj ligi, zamrzavanje velike love iz USAID-a, ukidanje roditelja 1. i 2. te povrat logičnog muškog i ženskog spola. „Nema trećeg“, povikao je i raširio ruke. Čak je, što je odlično, otišao i toliko daleko da će prestati financirati klinike koje provode operacije zamjene spola te će kazneno goniti kirurge koji se u to upuštaju. Ali njegova vanjska politika…
Ukrajina nije pomagala
O Ukrajini je presudno nekoliko činjenica: 1.) ona je najveća isključivo europska država, 2.) veći je dio bio pod Ruskim Carstvom, a ostali pod Austro-Ugarskom, kasnije je postojala Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika (u SSSR-u), 3.) ima strateški važan izlaz na Crno more pa Mediteran, 4.) nezavisnost stječe raspadom Sovjetskog Saveza 1991., dakle kada i Hrvatska, i 5.) bogata je žitaricama, rijetkim mineralima te ima i energetski potencijal.
U uvjetima kad je Ukrajina 1991. zamijenila prvu metu Rusije, a to su bile osamostaljene baltičke države te Poljska, bila je i ostala isturena zemljopisno te po svim svojim bogatstvima. Kao takva vrlo je primamljiv plijen ruskom agresoru ali odnedavno i SAD-u i Britaniji. Da li se svojim slabim gospodarstvom mogla odlučiti značajnije oružano pomagati Hrvatskoj u oslobođenju? Provocirati i pomagati RH kontra trajno proruske Srbije? Kako bi na taj izvoz oružja gledala Rusija? I to u trajnoj situaciji, a posebno u trenutku svog osamostaljenja od Rusije, kad su se pribojavali rata. Ne treba zaboraviti ni da Ukrajina vrlo dugo ima rusku manjinu i na Krimu i na istoku. Bilo kakvo komadanje države jasno je, Ukrajini nije odgovaralo, niti odgovara sve do danas. Možemo li im to zamjeriti?
Kakva je bila njihova politička pozicija i stvarnost i krhko osamostaljenje najbolje se vidi po tome što je Ukrajina pristala na ruski zahtjev da im preda sve svoje atomsko oružje. Tu postoji sličnost: i Hrvatska je razoružana zahvaljujući Račanu, a skupo se naoružavala pod embargom kojeg je smutio i B. Lončar. Da su ukrajinski strahovi bili opravdani govori i epizoda s predsjednikom Viktorom Janukovičem, ruskim namjesnikom od 2010. do 2014. kad su ga srušili ukrajinski prosvjednici. Isti je pobjegao, a kamo će drugdje nego u Rusiju. Ali ta ista Rusija, kad nije uspjela s namjesnikom kao u Bjelorusiji, započela je otkidati ukrajinski teritorij, prvo Krim. Iste te 2014.
Uz argument: Zelenski ne želi mir i tako izaziva Treći svjetski rat. Pozicija je vrlo slična: i mi smo 1991.-1995. mogli izazvati širi sukob jer nismo htjeli predati hrvatski okupirani teritorij. Ni Zelenski ne želi nagraditi agresora dijelovima vlastitog međunarodno priznatog teritorija. Ako se oko klopke u Ovalnom uredu moglo govoriti o nepomirljivom stajalištu Zelenskog, ono je u međuvremenu nestalo. On danas želi pregovarati s Trumpom pod njegovim uvjetima, želi jednomjesečno primirje. Rusija je ta koja odugovlači i postavlja sve nove i nove uvjete. Tko je dakle taj koji riskira eskalaciju rata u svjetski sukob? Tko neprestano prijeti europskim državama zbog podrške Ukrajini?
Ostaje međutim vrlo gorak okus: i prije embarga na oružje za hrvatsku obranu, iz Ukrajine smo ga dobivali u minimalnim količinama i po visokim cijenama. To se i pogoršalo nakon uvođenja embarga. Kad to poredimo s prekomorskim zemljama koje su nam cijelovremeno i značajno pomagale, tada je odnos političke Ukrajine, jedne europske i gotovo susjedne zemlje, bio još kud i kamo gori.
pitanje svih pitanja
Od početka agresije na Ukrajinu očekuje se da će Putin poslije nje krenuti na Europu. No ta tzv. specijalna operacija u Ukrajini traje već tri godine i još ni izbliza nije ispunila njegove apetite. Zato je ključno pitanje: je li Europa danas slabija nego što je to bila Ukrajina na početku ruske agresije? Mislim da je to stanje neusporedivo u korist Europe, ma kakva ona danas bila. I vjerojatno je to sasvim dovoljan razlog da Putinu nove agresije ni ne padnu na pamet.
predmet iživljavanja
Prvo bagerom na spomenik u Splitu, a sada bagerima i na spomenike u Zagrebu, na savskom nasipu. Što je slijedeće? I povijesni simbol grada Zagreba postao je predmet iživljavanja. Revolucija traži i osnažuje ignorante, podrazumijeva rušenje svega postojećeg jer ništa prethodno, povijesno i tradicijsko naravno ne valja. Povijest počinje s komunjarskim revolucionarima i njihovom propalom Internacionalom: „Ustajte prezreni na svijetu… Prošlost svu izbrišimo za svagda… Mi nismo ništa, bit ćemo sve!“
Što je lakše nego upotrijebiti u tu svrhu opširno precijenjen „moderan“ dizajn? Ovaj upravo objavljen, očišćen od svega vrijednog. Odjednom je od povijesnog grba ovog devetstoljetnoga grada, važnije što je neki nemaštoviti performer godine 1981. izveo u trajanju od desetak minuta. Izgleda Zagreb postoji 44 godine. Svjetski ingeniozan, gol zagrebački performer, vjerojatno krucijalno zagledan i ponosan na svoje spolovilo, poželio ga je pokazati svima. To je kao iz onoga vica: što ti vrijedi da si spavao s Brooke Shields ako to nisi svima rekao? Kao što su to prije njega nebrojeno puta činili i ženski i muški prosvjednici na Zapadu, kao što to isto tako genijalno godinama čine prolupani egzibicionisti. Doduše oni plaše, a ovaj performer tom je svojom psinom, mnoge doslovno ozario. Književnica i publicistkinja Tanja Belobrajdić logično na performanse gleda kao na „egzibicionizam iza kojeg stoji neka dijagnoza“.
I to umjetničko društvo dizajnera koje se sada silno buni i ljuti… kad ste čitali da neki umjetnik u medijima protestira ako recipijenti njegova umjetničkog djela isto ne vole i ne cijene? Zato očekujem ubuduće da se i solisti ili orkestri ili glumci kad dobiju lošu kritiku – pobune. Ako ste ružni, nemojte se miriti s time - razbijte ogledalo.
Ovo sada s grbom uopće nije slučajno, pred gradskim se poglavarstvom godinama uredno održavalo cvjetni grb grada Zagreba i upravo je njega Tomašević „slučajno“ zapustio. Pokazao je potpun nemar kao uostalom i posvuda drugdje iako je svaki dan više puta prolazio pokraj tog malog vrta. Morali su tek građani poslikati korov i objaviti fotografiju sasušenog, neprepoznatljivog obilježja, pa da se gradonačelnik sjeti obnoviti ga. Sad ima jedinstvenu priliku cvijećem utjeloviti ovaj nov dizajn i ugurati ga kraj ulaza u svoje rodno mjesto (pardon: radno).
Genijalno je i što po okončanju natječaja Tomašević govori kako još ni ne znaju za što će se vizual koristiti. Dakle naručili i skupo platili ali još ne znaju za što jer, ne smiju reći kojim Nemožemovcima je otišla prava sitnica od pedeset tisuća eura plus PDV! Mi imamo briselskog Izbavitelja i malog od britanskih Izbavitelja. I obojica uništavaju, manipuliraju i razbacuju se našim novcem. To me podsjeća na svojedobnu (ali osobnu, svojim novcem plaćenu) zezanciju, vic apsurda Jimmyja Stanića, koji je pričao kako je po otpadima volio kupovati predmete za koje nije znao čemu služe. No, ovo je apsurd od skupog performansa, od dizajn-egzibicionizma s vašim novcem za koji se još ni ne zna čemu će (po)služiti. Nije li sva ova sramota ništa drugo nego namjerno smućivanje, ono koje policija odavno zove uznemiravanjem građana.
Javor Novak
