Javor Novak: Nov svijet, nimalo vrli
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 20 Ožujak 2026 11:55
Čak ni ironično, nije ovo nikakav nov svijet, to je jedan vrlo star krvoločan, onaj s nizom agresija i napada, razaranja i ubijanja. U povijesti čovječanstva rekli bismo nihil novum sub sole. Teško je kronološki sagledati i recentne nizove ratova koji su svijet doveli u sadašnje, vrlo sklisko, stanje. Na prag najvećega sukoba.
Obično se adresira Putina i njegovu agresiju na Ukrajinu ali prije toga bila je okupacija Krima, (koju je Zapad prešutno odobrio) prije toga bili su ratovi u Africi, bili su ratovi u…
Ono što jest novo to je naše navikavanje na rat. Naša ravnodušnost je nova. Rat više nije opaka eskalacija, izuzetak, sveopći strah ili pogubna prijetnja, ne, ratovi su danas “prirodno stanje stvari“. Trump nam ih celofanski donosi kao uspjeh, sjajnu borbenu sposobnost američke vojske, teške gubitke iračke vojske i skoru neupitno, a buduću blistavu američku pobjedu. On se gradi fajterom koji nikada ne gubi, no kraj rata je još daleko. Vidjet ćemo. Hajdmo u međuvremenu, upitajmo se kako je prošla ta velika, najveća, najsnažnija svjetska vojska primjerice samo u Vijetnamu? I je li to bio jedini kolosalan poraz američke vojske?
Nije smiješno već je tragično što Amerika, ma koji predsjednik njome rukovodio, već u dugim desetljećima svijetu prodaje tzv. demokraciju. Tobože i ovi nedavni ratovi samo su borba za demokraciju, za slobodne izbore, za slobodne žene. Trump to neuvjerljivo pokušava prodavati i sada s Irakom. Nikada ne govori o rudnim bogatstvima koja su u pozadini svih ratova: nafta, plin, minerali, litij… I sada kad nam uspaljeno glagolja o ženama koje će napokon moći skinuti hidžab, burku, okove primitivne vjere, prvo to je pod velikim upitnikom ostvarivosti pobjede u ratu. Drugo, ta moguće nova (demokratska?) Iranska vlast koja će možda doći, nije jamstvo ničega, ponajmanje promjena u ženskom odijevanju, a kamo li u izbornim pravilima, glasovanjima i promjenama režima putem izbora. Koji to hidžab i burku, koju to demokraciju Trump skida i donosi stanovništvu Paname ili Grenlanda? Koji napredak?
poluge profita
Mi živimo u dobu, u svijetu koji je programirano napravljen da bude ravnodušan. Među ljudima smo koji (opetovano ponavljaju baš kao i nekada): tko jači taj kvači! Toliko primitivno. Apatija je plodno tlo i stvara najdohodovnije tržište komercijalizma. Depresija je druga poluga profita. Depresivni ljudi trebaju instant rješenje: trgovački centri će vam ga dati. Apatija je stanje koje je izlječivo šarenilom proizvoda, mnoštvom alata, dizajna, rješenja. Rasli smo iza olovne zavjese, gladni smo svega, kako odoliti ponudi koja je ogromna, primamljiva? Kupujte kupujte! I što vam treba i što vam ne treba. Osjećat ćete se bolje. Provjereno!
I američki magnati odmah će se osjećati bolje čim Amerika „otvori“ neki nov, poželjno najkrvaviji rat. Ide prodaja oružja kao alva, ide usavršavanje iskušanog oružja na terenu, ide ukupan military profit neviđenih razmjera, ide i alkohol i prostitucija i droga, sve ide. Na entu potenciju. A onda idu humanitarne misije, dohodovne da, ali slabije, pa obnova, pa krediti, pa usađivanje nevladinih udruga, pa dirigirani izbori, pa stvaranje od slobodne zemlje - američkog vazalnoga pijuna. Sve je to rat, sve to rat donosi dok vam prodaju burke i hidžabe, slobodne izbore i američke kaogume. Rat je najveći biznis čovječanstva. Odnosno ne čovječanstva već gramzive vrhuške velikih sila, nekadašnjih kolonijalista koji to danas (potpuno nekažnjeno) ponovno polako ostvaruju. I sve nam prodaju kao utakmicu: mi vodimo - oni gube. Danas je i rat marketing.
Nas su naviknuli na rat, na ratna stanja, na pogubne scene, na rušenja i palež. Mi smo kao ugovorom vezani i cijepljeni. Neki čak uživaju u svakodnevnoj destrukciji putem TV-a. Tko je doveo Putina ili Trumpa na vlast, tko su njihovi najizdašniji sponzori? To su oni koji od tih predsjednika tada očekuju (višestruki) povrat investicije. A nju može dati samo rat.
Mediji su tu tek ovce za šišanje: naravno da će donositi snimke ratnih užasa, oni ni ne slute kako su i koliko zloporabljeni. Ali su važan instrument stvaranja apatije u građana, depresije u građana, ravnodušnosti u građana. A upravo su ta stanja najtraženija roba. Samo ravnodušnost, nečinjenje, omogućuje i pospješuje širenje zločina. I tu je krug (pakla) zatvoren: elektori postavljaju američkog predsjednika, a on im napadom na Iran uzvraća (i usput i osobno masno zarađuje). On izmišlja neprijatelje (Panama, Kanada, Grenland, Danska…). A zapravo besprizorno i biznismenski profiterski vraća dug. S kamatama. S obzirom da nas mediji eutanaziraju – mi postajemo naviknuti na rat, nama on postaje nešto prirodno i normalno. I tu smo točno na onoj na poziciji na koju su nas programatski i stavili.
biti informiran ili biti devastiran
Silom prilika, zbog rada na nečem većem i dužem isključio sam njegovo veličanstvo televiziju i sveprisutan radio. Što se dogodilo, što sam propustio? Propustio sam tjedne u kojima su nas informativno šopali Trumpovim osvajanjem Grenlanda te s napadom na Kanadu i Panamu. Pa su onda bili povijesni pregovori o miru u Ukrajini, pa je onda odjednom mrska ruska nafta ipak i konačno dobrodošla jer zbog krize u Hormuškom tjesnacu ta je pipa zatvorena. O čemu smo informirani? O ničemu!
Ratom protiv Irana Ukrajina je pala u treći plan, patnja ukrajinskog naroda više nije važna, masovno razaranje koje ruski napadi ostavljaju za sobom kao i tisuće leševa, više nikoga na Zapadu ne impresioniraju. Oči svijeta sada su uperene u Hormuški tjesnac. Jer na toj krucijalnoj pomorskoj ruti gore tankeri ali doslovno gori i vaš novac. Podrška Ukrajini može biti moralna, oružana, politička, uperena protiv Putina kao agresora, ali sad je sve to razvodnjeno. Sada treba ratovati izravno ili neizravno uz SAD-e i Izrael. Uskakati u vlak rata, biti u redu ne za mir već za profit. Da je sam Putin planirao i izveo ovakvu široku distrakciju ne bi ju veću mogao niti sanjati. Još je jednom, po tko zna koji put, dobio odriješene ruke u Ukrajini. Samo u Ukrajini?
I napokon, što je to konačno rat? Pa još je stari Držić (1508.-1567) živeći prekratko, suro poantirao: „Rat je poguba ljudske naravi“
zašto trošimo
Jedino je Katolička crkva ta koja upozorava da se nedjeljom ide u šoping umjesto na misu. I nije ključ u misama već u društvenoj pojavi mnoštvenog nepametnog trošenja. Jedino ona ukazuje na pojavu često i bezumnog rasipanja, naravno i pratećih, a neminovnih i previsokih bankovnih kredita. Kupuje se što se vidi, a ne što se treba. Zašto je to tako? Između ostaloga mi smo po toj logici još uvijek istočna, svega gladna Europa. Ponajbolji su zatim oni potrošači među nama koji su frustrirani ljudi, oni koji rade pod jakim stresom, oni koji su nezadovoljni ili oni koji se žele pokazivati. Mi imamo, mi kupujemo. Kupovina je postala psihoterapija, odušak, kratkotrajno veselje i već opća potreba. Ali i društveni status malobrojnih.
Javor Novak
