UN priznao: 70 posto imigranata nisu „izbjeglice“
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 18 Srpanj 2019 17:03
Najmanje 70 posto imigranata koji dolaze u Europu uopće ne bježi od nikakvih ratnih sukoba, pokazao je novi izvještaj UN-a.
Začudo, davno otkriveni pokazatelj da masovna imigracija nema veze s izbjeglištvom je i činjenica koja je također potvrđena od strane UN-a, a to je da većinu imigranata čine mladi muškarci, dok su žene s djecom izuzetna rijetkost
Naslovljeno sa Miješani migracijski trendovi u Libiji: Mijenjanje dinamike i izazovi zaštite, novo izvješće pripremila je tvrtka Atai Consulting, a za potrebe UNHCR-a u Libiji.
Prema izvještaju, „30 posto imigranata bježi od sukoba ili progona, dok 70 posto onih koji pristižu u Italiju su ekonomski imigranti s malo šanse za dobivanje azila.“
Većina imigranata okuplja se u Libiji, a dolaze mahom iz afričkih zemalja poput Nigerije, Gambije, Eritreje ili Gvineje. Prema istraživanju, većina imigranata su mladi muškarci, bez žena i bez većeg stupnja obrazovanja. Njih oko 14 posto smatra se „maloljetnicima bez pratnje“.
Prema istraživanjima na terenu, polovica imigranata dolazi u Libiji kako bi navodno tamo tražila posao, ali se onda odlučuju da ipak odu u Europu.
Gotovo svi imigranti otvoreno su progovorili o sve brže rastućoj mreži kriminalnih bandi krijumčara koje su zaslužne kako za odlazak imigranata u Europu, tako i za njihov ulazak u Libiju.
„Krijumčarska industrija znakovito je prerasla u profesionalnost i trans-nacionalne organizacije nastavljaju se razvijati,“ piše u izvještaju. „Naoružane skupine igraju vrlo značajnu dominantnu ulogu u krijumčarskoj industriji.“
Izvještaj je otkrio i da mnogi imigranti opetovano „putuju u Libiju zbog ekonomskih razloga“. Radi se o tome da se mnogi odvaže na put prema Europi kako bi dobili novčane naknade od europskih vlasti, a nakon deportacija ili dobrovoljnog povratka, ponovno se vraćaju na isti put.
„Državljani zemalja zapadne i središnje Afrike: uglavnom iz Nigerije, Gvineje, Obale Bjelokosti, Gambije, Senegala, Gane, Malija i Kameruna, ovi ljudi su u većini napustili svoje zemlje iz ekonomskih razloga,“ stoji u izvještaju.
„Državljani zemalja istočne Afrike: iz Eritreje, Somalije, Etiopije i Sudana. Oni odlaze na put iz različitih razloga, uključujući politički progon, sukob i ekonomske neprilike u njihovim matičnim zemljama.
„Pojedinci iz drugih regija: Sirijci, Palestinci, Iračani, Marokanci, Bangladešani i drugi. Sirijci, Palestinci i Iračani bježe od sukoba i nasilja, dok ostali traže bolje životne prilike.“
Pored Nigerijaca, najveću skupinu novopridošlica u Italiji čine imigranti iz Gvineje (13.345), Obale Bjelokosti (12.396), Gambije (11.929), Malija (10.010) te Senegala (10.327). Oni su po brojkama bili u vrhu imigrantskog vala koji je u Italiju pristigao tijekom 2016.
Začudo, davno otkriveni pokazatelj da masovna imigracija nema veze s izbjeglištvom je i činjenica koja je također potvrđena od strane UN-a, a to je da većinu imigranata čine mladi muškarci, dok su žene s djecom izuzetna rijetkost, osim u slučaju Sirijaca i Palestinaca.
Izvješće je potvrdilo i da velika većina imigranata „nije kvalificirana“ te da imaju očajno loše stupnjeve obrazovanja: „od ispitanika s kojima je obavljen razgovor u Tripoliju, 49 posto ima nisko ili nikakvo obrazovanje; 35 posto je pohađalo srednju školu, a samo 16 posto pohađalo je više obrazovne ustanove.“
Međutim, ispitanici svoje navode o obrazovanju nisu imali čime potvrditi, pa su te brojke upitne.
