Zaštitar iz azilantskog centra u Dugavama: ‘Javnost ne zna ništa u užasima koji se tamo događaju!’
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 07 Kolovoz 2019 19:06
Bivši zaštitar koji je u azilantskom centru u Dugavama proveo dvije godine, svjedoči o užasima koji se tamo događaju: o krađama, razbojstvima, tučanjavama, čak i o pedofiliji. Svjedoči da se pri pretresima azilanata redovito pronalazi veliki broj noževa i sjekirica, premda smiju imati samo plastični pribor. Ali daleko najviše problema, prema njegovim tvrdnjama, stvaraju nevladine udruge koje sprječavaju policiju i pravosuđe da provode zakone Republike Hrvatske.
Nedavni incident u kojem je u autobusu prema Dugavama jedan azilant na putnike potegao nož, ponovno je otvorio pitanje sigurnosti hrvatskih građana, ali i teške prilagodbe stranih pojedinaca koji u Hrvatskoj trenutačno borave, piše zagreb.info
Ovo, dakako, nije prvi incident.
Stanovnici Dugava nakon tog incidenta ponovno su upozorili na probleme s kojima se svakodnevno susreću. U Dugavama strahuju zbog azilanata, a uznemireni su i stanovnici Gajnica, navodi zagrebancija.com.
U Dugavama se nalazi Hotel Porin koji je prenamijenjen u prihvatilište za azilante. Stanari okolnih zgrada tvrde da se ne osjećaju sigurno te da im nije ugodno gledati, uglavnom mlađe muškarce, koji se pred njihovom djecom tuku, kradu i opijaju.
‘U tom hotelu sam svjedočio pravim masakrima’
Kakav je uistinu život azilanata u hotelu u Dugavama prenamijenjenom za njihov prihvat, najbolje je opisao bivši djelatnik zaštitarske tvrtke koji je ondje proveo dvije, po njegovim riječima, paklene godine:
“Za mene je vrlo bolno to što prava priča o Dugavama teško nalazi put do javnosti. S obzirom na to da sam potpisao ugovor o tajnosti, izuzetno mi je žao što vam neke zapise i snimke ne mogu ustupiti jer biste tako najbrže shvatili o kakvom profilu ljudi je riječ. No, svakako imam pravo iznijeti svoje dojmove stečene u te dvije godine, a dat ću vam i par fotografija koje potvrđuju da se u tom hotelu događaju pravi masakri”, izjavio je zaštitar.
“Prvi dojam kad uđete je nepodnošljiv smrad. Ne shvaćam je li riječ o drugačijoj kulturi ili samo bahatosti, ali ti ljudi, primjerice, uopće ne izbacuju smeće. No, nehigijena je, zapravo, najmanji problem. Da ne duljim, kriminal, oružje i međusobni fizički sukobi događaju se na dnevnoj bazi, a nerijetko su napadali i nas. Iako se smiju koristiti samo plastičnim priborom za jelo, upravo kako bi se izbjegla opasnost od ozljeđivanja, mi im u pretresu pronađemo barem 50-60 noževa i sjekirica. Kradu po kolodvoru, pa im tako pronalazimo velike količine novca, parfema i slično”, doznajemo od bivšeg zaštitara ovog azila.
‘Pedofile puštaju nakon mjesec dana pritvora’
“Lovili smo i pedofile… Na nadzornim kamerama vidimo muškarce koji seksualno uznemiravaju djecu, a takve slučajeve, naravno, prijavljujemo policiji. Zovemo ih i kod težih ozljeđivanja, no azilanti napadaju i njih (policiju op.). Konkretno 27. 5. 2018. policija je morala upotrijebiti suzavac, a taj su incident zasigurno morali zabilježiti. No, za to nitko ne zna jer se sve gura pod tepih.”
Bivši zaštitar koji je radio u hotelu u kojem su smješteni tražitelji azila najviše se ljuti na nevladine udruge koje po svaku cijenu žele očuvati sliku azilanata kao nesretnih ljudi u nesretnim okolnostima, pa zato najhitrije reagiraju kada se bilo tko od problematičnih azilanata pritvori.
“Izuzetno mi je krivo jer nakon što počinitelja ulovimo, nakon što se s njim najčešće moramo sukobiti, svladati ga, riskirati svoj život, i nakon što on završi u zatvoru, zbog apela takvih udruga koji se žale na ‘nehumane postupke’, azilant ubrzo bude pušten. Tako je bilo i s pedofilima koje sam naveo, i s ljudima zbog kojih je upotrijebljen suzavac… Osjećam da su udruge poput ‘Are You Syrious’ u stanju učiniti sve za dobrobit stranog kriminalca, i to na našu štetu… Nije se dogodilo jednom da u hotel u kojem je ulaz dopušten samo do 23 sata pokušavaju ući pijani, drogirani i naoružani. Mi smo tada u neprilici… Ne smijemo ih pustiti, a ako ih ne pustimo, opet udruge stupaju na scenu i prozivaju nas jer ih nismo pustili. Ponavljam, čuvanje prihvatilišta za tražitelje azila u Dugavama jedan je od najtežih poslova koje sam radio, a za koji sam osjetio najmanje zahvalnosti. Dapače, stalno sam imao dojam da smo mi ‘bad guy’.”
