Josip Horvat Međimurec, vrsni slikar, strijeljan od partizana
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 05 Prosinac 2019 18:05
Josip Horvat, hrvatski slikar, rođen je 18. veljače 1904. godine od oca Dragutina Horvata i majke Marije r. Kos u Čakovcu. Pučku školu je završio u Čakovcu, gimnaziju VIII. razreda u Velikoj Kaniži i Pešti. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Beču počevši od 1917. Profesori na bečkoj Akademiji su mu bili Karl Kohn i slikar Robert Fuchs (1896–1981).
Svoje djelovanje je počeo u Zagrebu 1924. godine. Kako je Antun Ullrich bio mecena mnogih umjetnika u Zagrebu, tako je i Josip Horvat imao atelje u Mesničkoj ulici br. 25 zahvaljujući Ullrichu. Od 5. veljače 1930. godine služi se i nadimkom “Međimurec”, kako bi ga razlikovali od novinara i publiciste Josipa Horvata koji je rođen u Čepinu. Slikar „rijetko tragične sudbine“ Josip Horvat Međimurec proganjan i zatvaran od starojugoslavenskih vlasti oboljeva od tuberkoloze kostiju te mu je kao posljedica toga 1942. godine amputirana desna noga. Umjetnici su ga zvali Šepavi.
Uglavnom, riječ je o slikaru zavidna umjetničkog stvaralaštva o kojem su, nažalost, „mnogi tragovi namjerno izbrisani zbog njegova djelovanja u novinarskom odjelu Ministarstva oružanih snaga NDH“. Premda tijekom rata nije bio politički ni vojno aktivan, partizani su tog teškog invalida, ali vrsnog umjetnika koji je bio na pragu svog najplodnijeg razdoblja, uhitili i strijeljali u lipnju 1945. godine. Imao je tek četrdeset godina. Presudu su komunističke vlasti u svega par redaka, bez obrazloženja i dokazane krivice napisale nekoliko mjeseci nakon strijeljanja. Za grob mu se ne zna, komunističke vlasti nikada nisu dozvolile da se pronađe njegovo tijelo i dostojno ukopa. Danas u rodnom Čakovcu nema ni ulicu.
Krunidba kralja Tomislava,
Premda njegov opus počinje nastajati dvadesetih, a još intenzivnije se nastavlja tridesetih godina, veći broj njegovih slika nastaje tijekom Drugog svjetskog rata kada obnaša dužnost voditelja ratnog slikarstva NDH. Tematizira mnoge teme, no uočljivo je slikarovo usmjerenje na hrvatsku povijest i njezine velikane, među kojima istaknuto mjesto zauzimaju Zrinski i Frankopani. Bilježimo velikih broj njegovih djela tehnikom ulja na platnu te brojnih crteža i ilustracija (ilustrira romane Marije Jurić Zagorke) u tehnici grafitna olovka, bijela tempera, tuš i gvaš. Zanimljiv je i znakovit ciklus od četrnaest crteža s prikazom svega što su Hrvati proživljavali za vrijeme diktature u Kraljevini Jugoslaviji.
Fra Grga Martić 1929 Kralj Tomislav na prijestolju
Od slika posvećenih hrvatskim velikanima svakako treba izdvojiti Smrt Nikole Zrinskog u Kuršanečkom lugu kod Čakovca (1928.), ulje na platnu koje prikazuje pogibiju hrvatskog bana slijedeći teoriju urote – na slici je, jedva vidljiv, strijelac koji puškom ranjava hrvatskoga bana, da bi ga potom dokrajčio razjareni vepar. Još upečatljivija su njegova platna s likovima drugih hrvatskih velikana: Kralj Tomislav na prijestolju; Krunjenje kralja Tomislava; Dvoboj Jurja Zrinskog s turskim begom; Rekvijem posljednjih Zrinskih; Pogibija Petra Svačića – bitka na Gvozdu; Smrt kneza Zdeslava; Dolazak Hrvata na Kosovo i mnoga druga. Dotaknuo se i zavičajnih tema motivima iz Štrigove i Čakovca. Na njegovu kasniju tragičnu sudbinu vjerojatno su, među ostalim, utjecala i platna iz razdoblja Drugog svj. rata poput: Straža na Trebeviću, Nijemci u zasjedi i druga.
U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici nalazi se 56 crteža u tehnici grafitna olovka, tuš, gvaš. Ti crteži su došli u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu konfiskacijom iz Mesničke 25 zajedno s oko 200 knjiga. Ti crteži predstavljaju jedan dio opusa koji je rađen tijekom kratkog života Josipa Horvata. Na Ozlju se nalaze crteži – portreti Velimira Deželića, Širole i Emilija Laszowkog
Ciklus 1918. – 1941.
Ciklus od 14 crteža predstavlja sve ono što su Hrvati preživljavali za vrijeme diktature u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Tako jedan crtež predstavlja zatvorenika s obješenim ciglama za spolovilo.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
