Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu – politička potpora mašti
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 08 Srpanj 2019 15:52
Dana 7. lipnja 2019. godine došlo je do treće ovogodišnje promjene podataka na mrežnom jasenovačkom popisu (MJP). Ovom prilikom nije došlo do povećanja broja žrtava, već do promjene nekih podatka kod dvanaestero navodnih jasenovačkih žrtava.
Promijenjeni su podatci kod petero Anhalzera, dvoje Hirschla te kod još petero navodnih jasenovačkih žrtava različitih prezimena. Prije navedenih promjena ime oca nije bilo poznato u 5 slučajeva, a u 3 je bilo označeno kao nepouzdan podatak.
Nakon promjena ime oca je nepouzdano u 4 slučaja, a nepoznato u 3 slučaja. Prije promjena godina rođenja je bila nepoznata u 3 slučaja, a nepouzdana u 5 slučajeva. Nakon promjena godina rođenja je nepoznata u jednom, a nepouzdana u 7 slučaja. Znači statistički gledano nema bitnih pomaka u kvaliteti podataka. Kod Rudolfa Pejašinovića rođenog nepouzdano određene 1886.* godine, alternativno prema napomenama iz MJP-a 1889. godine u Svetom Ivanu Žabnom, otac Pavle, dosadašnjem jedinom izvoru podataka komunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64) kao drugi izvor dodana je jedna izjava iz 2019. godine. Ovdje je potrebno objasniti kako se i zašto u napomenama našla alternativna godina rođenja Rudolfa Pejašinovića. Naime, u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Rudolf Pejašinović je popisan dvaput.
Kako bi u svom nehotično šaljivom stilu rekli apologeti jasenovačkog mita, bio je skrupulozno popisan. Kod „oba“ Pejašinovića iz L64 podatci su isti, čak je isti i nadnevak smrti, a jedina razlika je godina rođenja 1886. tj. 1889. Ovdje je najveća misterija kako su autori jasenovačkog popisa na temelju istog izvora podataka zaključili i/ili odlučili da je 1886. prava, a 1889. kriva godina rođenja. Nevjerojatna je ta nonšalancija kojom autori jasenovačkog popisa prelaze preko činjenice da im je glavni izvor podataka komunistički popis iz 1964. godine prepun lažnih žrtava. Takav stav uvjetovan je činjenicom da je komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine izvor podataka za ¾ žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa. Revizija tog popisa ruši temelje jasenovačkog mita, a to za neke znači i oproštaj od lukrativnih sinekura.
Manjak i višak podataka
U četiri slučaja promijenjeno je ime žrtve. Tako je Fanika Anhalzer postala Franjica i usput su je postarali za okruglih 10 godina pa je sada rođena nepouzdano određene 1884.* godine. Dora Kromek je postala Dora-Milka Kromek, Stevo Cerovski je postao Stjepan-Stevo Cerovski, a Vladimir Andrašević je postao Vladimir-Dragutin Andrašević. Nije baš jasan motiv te neobične „meksikanizacije“ osobnih imena. Ako su autori htjeli pokazati svoju širinu znanja o jasenovačkim žrtvama, bili bi uvjerljivi da su kod Dore-Milke naveli ime oca, a kod Stjepana-Steve ime oca i godinu rođenja. Kod Vladimira-Dragutina se moglo provjeriti je li stvarno rođen 1891. godine jer primjerice u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) nema godine rođenja tj. upisano je 9999 ili je možda podatak o godini rođenja nastao pogrešnim prepisivanjem dijela oznake dosjea Vladimira Andra[š]evića (2891) iz komunističkog projekta Dotršćina. Inače u dostupnoj inačici projekta Dotršćina nalazi se Vladimir Andrasević, a ne Andrašević i nema dodatka Dragutin. To su uobičajene „sitnice“ kojima se ne zamaraju autori jasenovačkog popisa. Zanimljivo je da u niti jednom slučaju „meksikanizacije“ nema novih izvora podataka pa nije jasno tko ili što je potaknulo autore na te promjene tj. na dodavanje novih imena i na kojim podatcima su utemeljene te promjene.
U slučaju Bože Videra promijenjeno je i ime i prezime pa je tako nastao Božidar Vilder. Primjerice, kod Bože Videra tj. nakon promjene Božidara Vildera također se navodi samo jedan izvor podataka komunistički projekt Dotršćina. Međutim, u nama dostupnoj inačici projekta Dotršćina nema Božidara Vildera. S obzirom na to da je nama dostupna inačica od 8517 skeniranih stranica dijelom optički poprilično loša, teoretski je moguće, premda praktično vrlo teško da se ne uoče svi traženi pojmovi čak i nakon nekoliko provjera. Isto tako je moguće da postoje razne inačice, ali to se može odnositi samo na dio podataka. Međutim, u projektu Dotršćina u odnosu na jasenovački popis nema samo manjka, već i viška podataka. U dostupnoj inačici se na 2002. stranici nalazi Božo Vider, rođen 1902. godine u Zagrebu, upravitelj bolnice u Zagrebu koji je 4. studenog 1944. godine odveden u Jasenovac gdje je ubijen 2. veljače 1945. godine. Na 5440. stranici nalazi se Božo Vider s podatcima identičnima prethodnom slučaju s 2002. stranice.
Konačno kao šećer na kraju na 5892. stranici nalazi se Bogoslav Wilder (Vilder), otac Bogoslav, rođen, gle čuda, baš 1902. godine u Zagrebu. On nije upravitelj bolnice, već samo ekonom u bolnici Sveti Duh u Zagrebu koji je s još 12 pripadnika tajne komunističke organizacije uhićen 4. listopada 1944. godine. Znači u ovoj inačici uhićen je mjesec dana ranije nego Božo Vider 1 i Božo Vider 2. Bogoslav Wilder je osuđen na 3 godine zatvora tj. boravka u logoru te je 13. ili 14. studenoga 1944. godine odveden u Jasenovac. Prema projektu Dotršćina posljednji puta se je javio 7. veljače 1945. godine. To znači da nije mogao biti ubijen 2. veljače 1945. godine kao Božo Vider 1 i Božo Vider 2, a pogotovo ne kao Božidar Vilder koji u dostupnoj inačici „Dotršćine“ i ne postoji. Znači podatci iz projekta Dotršćina su kontradiktorni što se jasno vidi u slučaju Vi(l)dera/Wildera. Ovdje se postavlja pitanje da ako netko smatra komunistički projekt Dotršćina relevantnim izvorom podataka, kako to da na mrežnom jasenovačkom popisu nisu sva „trojica“, tj. Božo Vider iz dvaju izdanja kao jedna žrtva te Božidar Vilder i Bogoslav Wilder (Vilder). Misle li kreatori popisa da bi to ipak bila prevelika doza laži u prekratkom vremenu koja bi bila potpuno kontraproduktivna u političkoj agendi povećanja broja jasenovačkih žrtava?
Ništa manje čudna nije ni promjena imena Fanike u Franjicu Anhalzer jer se u izvorima navodi novi izvor nekakva izjava iz 2019. godine, ali prema napomenama u MJP može se zaključiti da se u toj izjavi spominje Fanika-Fani pa nije jasno prema kojem je to izvoru Franjica. Kod ovakvih slučajeva se postavlja pitanje što su to komunisti sve „skrupulozno“ popisivali na popisu žrtava rata iz 1964. godine ili u projektu Dotršćina kad nisu znali točno zabilježiti imena i prezimena žrtava? Ova tema je svojevrsni nastavak teme o problemima čitanja, sinteze i korektne znanstvene prezentacije izvorišnih podataka iz teksta Enigma objavljenog u Hrvatskom tjedniku od 30. svibnja 2019. koji se bavi problemima čitanja i prezentacije pročitanih podataka o navodnim jasenovačkim žrtvama. [1]
Anhalzeri
Prema MJP sedmero od dvanaestero iz predmetne promjene bi mogli biti Židovi, ali kod njih petero je taj podataka označen kao nepouzdan, a u napomenama MJP se alternativno navodi da se radi o Hrvatima. Petero ih se preziva Anhalzer. Prije promjene kod Alberta Anhalzera je kao godina rođenja bila navedena nepouzdano određena 1915.*, tj. alternativno 1914. prema napomenama u MJP. Isti je slučaj s nacionalnom pripadnosti prema kojoj je Albert Anhalzer Židov* tj. alternativno Hrvat. Glavni problem kod ovoga je što su to podatci iz jednog izvora komunističkog popisa žrtava rata (SZSJ64). Znači jedan jedini izvor, a dva različita podatka. To je zato što su jugokomunisti po nekoliko puta upisivali iste ljude na popis žrtava rata. Tako je i u slučaju Alberta Anhalzera s mrežnog jasenovačkog popisa. On je primjerice u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava L64 upisan dva puta kao Albert Anhalcer iz Gornjeg Jesenja. U oba slučaja navodi se isto ime oca Josip i „obojica“ su po nacionalnosti Hrvati. Razlika je u godini rođenja 1914. tj. 1915. i po nadnevku smrti u Jasenovcu.
U jednom slučaju je to 15. siječnja 1943., a u drugom pola godine kasnije 15. srpnja 1943. godine. To je valjda primjer skrupuloznog popisivanja žrtava prema apologetima jasenovačkog mita. Kreatori jasenovačkog popisa su u novim promjenama dodali još i treću godinu rođenja 1913. Tako je u ovom slučaju bar za neko vrijeme kompletiran teatar apsurda. Identičan slučaj je i kod već gore spomenute Fanike Anhalzer. Prije ovih promjena u popisu godina rođenja je bila nepouzdano određena 1894.*, alternativno prema napomenama 1886., po nacionalnosti Židovka*, alternativno Hrvatica, ubijena u Jasenovcu 1943., alternativno 1942. godine, a sve prema istom izvoru SZSJ64. Kao i u prethodnom slučaju u L64 su dvije Fanike Anhalcer iz Gornjeg Jesenja, rođene 1886. i 1894. godine, a ubijene u Jasenovcu 15. travnja 1942. tj. 15. lipnja 1943. godine. Zanimljivo je da su prema L64 „obje“ Fanike Anhalcer Hrvatice pa se iz toga može zaključiti koliko kreatori jasenovačkog popisa (ne) poštuju izvore podataka kojima se koriste. Ovim zadnjim promjenama na popisu Fanika je postala Franjica Anhalzer uz dodatak treće inačice godine rođenja 1884. Praktično samo je postarana za okruglih 10 godina. Josip Anhalzer iz Gornjeg Jesenja je prema prethodnoj inačici popisa prije najnovije promjene rođen 1882.*, alternativno 1888. godine, otac Mavro, po nacionalnosti Židov*, alternativno Hrvat, ubijen u Jasenovcu 1941., alternativno 1943. godine. U napomenama je navedeno i alternativno mjesto rođenja Velika Ves kod Krapine.
Ovo je identična situacija kako i u dva prethodna slučaja jer i ovdje su u L64 dvojica Josipa Anhalcera. Obojica su Hrvati. Stariji je iz Velike Vesi, rođen 1882., otac Mavro, ubijen u Jasenovcu 15. studenog 1941. godine. Mlađi imenjak je iz Gornjeg Jesenja, rođen 1888. godine, ime oca nepoznato, ubijen u Jasenovcu 15. lipnja 1943. godine. Autori popisa podatke koriste kako im odgovara ne obazirući se previše na izvorišne podatke. Novim promjenama kod Josipa Anhalzera promijenjeno je ime oca iz Mavro u Jakob*, nova godina rođenja je 1875. što je od 7 do čak 13 godina razlike u odnosu na prethodne inačice, a promijenjeno je i mjesto rođenja. Novo, treće mjesto rođenja Josipa Anhalzera je selo Kuljevčica kod Ivanca. Ovakav kaos podataka je uobičajen kad je politička agenda važnija od znanstveno utvrđenih podataka. Leopold Anhalzer iz Velike Vesi je prema podatcima prije najnovijih promjena bio rođen 1895. godine, otac Bernard*. Kod njega su navedene dvije godine smrti 1941. i alternativno 1943., ali za razliku od prethodnika kod njega su i dva izvora podataka. Uz neizbježni SZSJ64 drugi izvor podataka je nekakav komunistički propagandni rukopis iz 1980. godine. Prema tom rukopisu otac mu se zvao Bornart. Nije problem u nepismenim komunističkim rukopisima, već u kreatorima popisa koji nekritički koriste takve izvore. Nakon najnovijih promjenama ime oca Leopolda Anhalzera je Jakob*, a rođen je 1879. godine u Krapini. Godina rođenja se razlikuje za čak 16 u odnosu na prethodni podatak. Ove promjene znače potpuno novi identitet. To znači da autori popisa indirektno priznaju da su svi prethodni podatci netočni tj. beskorisni, a iz toga proizlazi da su svi izvori takvih podataka nepouzdani. To se ne odnosi samo na ove slučajeve, već i na brojne druge slučajeve s jasenovačkog popisa.
Ne treba biti naivan pa pomisliti da su stare inačice žrtava zauvijek završile u smeću. One će se kad-tad pojaviti kao nove-stare jasenovačke žrtve. Gizela Anhalzer je peta navodna jasenovačka žrtva s tim prezimenom kod koje su promijenjeni podatci. Prije promjena jedini izvor podataka za Gizelu Anhalzer bio je već gore spomenuti rukopis iz 1980. godine. To znači da nije bila zabilježena na komunističkom popisu iz 1964. godine. Dosadašnje žensko ime oca Karolina promijenjeno je u Bernhard*, nepoznata godina rođenja postala je 1883.*, mjesto rođenja Velika Ves postalo je Krapina i tako je nastala redizajnirana Gizela Anhalzer. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima zapisa o svima navedenim Anhalzerima. Međutim, nema niti jednog zapisa iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija (Page of Testimony, PoT) i još važnije da niti u ostalim zapisima nema podataka da su Anhalzeri stradali u Jasenovcu. U tri zapisa za Alberta Anhalzera navodi se da je primao pakete od kraja 1942. do proljeća 1943. godine, ali ne u Jasenovcu, već u Staroj Gradiški. To proturječi podatcima koje navodi F. Škiljan koji se poziva na podatke koje je Dragutin Gregurević, nećak Josipa Anhalzera, dao Zemaljskoj komisiji. [2] Prema tim podatcima Josip Anhalzer je poginuo odmah po dolasku u Jasenovac, a Albert Anhalzer je stradao 1942. godine također u Jasenovcu.
Kako je prema podatcima iz Yad Vashema Albert Anhalzer primao pakete u drugom logoru 1943. godine, nije mogao biti ubijen u Jasenovcu 1942. godine. To znači da su tvrdnje iz tog izvora vrlo upitne. To je širi problem jer se jedan Dragutin Gregurević/Gregurović navodi kao autor knjige Dvanaesta sjevernodalmatinska divizija izdane 1964. godine u Prilozima za povijest socijalističke revolucije. Ako se ne znaju točni podatci o vlastitoj rodbini, mala je šansa da se može pouzdati u ostale podatke tih autora. Iz zapisa u digitalnom arhivu Yad Vashema znamo da su u braku bili Fanika i Josip te Gizela i Leopold Anhalzer (Anhalcer). Njih četvero su bili u nepoznatome logoru, a jedini izvor podataka o njima u digitalnom arhivu Yad Vashema je nekakva lista Židova iz Ivanca, Zlatara i Krapine. Kod Škiljana se navodi da su žene iz obitelji Anhalzer prvo bile upućene u logor Kruščica kod Travnika, a zatim u Lobor[grad], neke su tamo umrle od zaraznih bolesti, a „(…) supruga Josipa Anhalzera odvedena je u Auschwitz, gdje je ubijena.“ [3] To znači da je Fanika tj. Franjica Anhalzer prema navedenom izvoru stradala u Auschwitzu, a ne u Jasenovcu. Možemo se zapitati nije li baš stvarno mjesto smrti bilo glavni motiv da se Faniku Anhalzer stradalu u Auschwitzu na popisu jasenovačkih žrtava preimenuje u Franjicu?
Bornart
Već su gore spomenuti Gizela i Leopold Anhalzer. Prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema radi se o supružnicima. U mrežnom jasenovačkom popisu se kod Leopolda Anhalzera navode dva izvora podataka. Prvi izvor je komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine koji je u mrežnom jasenovačkom popisu označen kraticom SZSJ64. Prema tom izvoru ime Leopoldova oca je Bernard. Prema drugom izvoru nekakvom rukopisu iz 1980. godine ime oca je Bornart. [4] U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) kod Leopolda Anhalcera ime oca je nepoznato, tj. umjesto očeva imena upisano je „Nn“. Imaju li autori jasenovačkog popisa neku inačicu komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine u kojoj piše ono čega nema u ostalima ili samo lakonski tumače podatke kako im odgovara ne obazirući se previše na izvore podataka? Prema napomenama u MJP-u i podatcima o Leopoldu Anhalceru iz L64 može se zaključiti da se ime oca i to Bornart, a ne Bernard spominje jedino u citiranom rukopisu iz 1980. godine, a sve ostalo je proizvod kreativnosti autora popisa. U najnovijim promjenama na popisu ime oca Leopolda Anhalzera je promijenjeno u Jakob pa je time indirektno priznato da su prethodni podatci bili neprovjereni, tj. lažni.
Kada se proanaliziraju podatci o Leopoldovoj supruzi Gizeli, može se zaključiti da je to raširena praksa na jasenovačkom popisu. Prvo treba reći da se kod Gizele Anhalzer kao izvor podataka ne navodi komunistički popis žrtava rata SZSJ64. To je zato što je čak ni komunisti nisu popisali kao žrtvu rata što možemo vidjeti u digitalnoj inačici tog popisa L64 na kojoj nema Gizele Anhalzer (Anhalcer). Jedini izvor podataka o navodnoj jasenovačkoj žrtvi Gizeli Anhalzer je prije najnovijih promjena bio već gore spomenuti rukopis iz 1980. godine. Jugoslavenski komunisti su tijekom svoje diktature puno ulagali u protuhrvatsku propagandu, ali očito da predmetni rukopis iz 1980. godine nije zadovoljavao ni najniže od inače vrlo niskih kriterija komunističkog propagandnog aparata jer bi inače bio objavljen. Pogotovo je velika vjerojatnost da bi bio objavljen u vrijeme nakon smrti komunističkog diktatora J. B. Tita kad se je intenzivirala protuhrvatska propaganda dirigirana iz Srbije kao priprema za srpsku agresiju na Hrvatsku koja je uslijedila početkom 1990-ih. Prema tom rukopisu kao ime oca (roditelja) Gizele Anhalzer navedeno je žensko ime Karolina. Znači da ime oca nije bilo poznato. U najnovijim promjenama u MJP kod Gizele Anhalzer dodan je novi izvor podataka nekakva izjava iz 2019. godine prema kojoj je ime oca Bernhard. Znači po novome je nakon promjena ime Gizelinog oca isto kao što je prije promjena bilo ime oca njezina supruga Leopolda. U digitalnom arhivu Yad Vashema nisu navedena imena roditelja kod Gizele i Leopolda Anhalzera pa ne znamo radi li se samo o bizarnoj koincidenciji ili o pukoj fabulaciji. Međutim, znakovito je korištenje praktički neprovjerljivih i neverificiranih izvora kao što su nekakve izjave ili rukopisi.
Jakob Hirschl
U podatcima za Deboru Hirschl iz Križevaca prije promjena podataka u MJP nije bilo imena oca ni godine rođenja. Nakon promjena temeljem novog izvora, tj. prema nekakvoj izjavi iz 2019. Debora Hirschl je rođena 1868. godine, ime oca Žiga. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa iz kategorije svjedočanstava (PoT), već samo podatak iz srbijanske inačice komunističkog popisa žrtava rata koji je ekvivalentan podatcima koje koriste autori mrežnog jasenovačkog popisa.
Na mrežnoj stranici geni.com nema godine i mjesta smrti za Deboru Hirschl rođ. Beck. Međutim, prema podatcima s te mrežne stranice znamo da se suprug Debore Hirschl zvao Jakob. Podatci o Jakobu Hirschlu su u jasenovačkom popisu također promijenjeni 7. lipnja 2019. godine. Ime oca promijenjeno je temeljem nekakve izjave iz 2019. godine iz Mavro*, od autora popisa označeno kao nepouzdan podatak, u jednako nepouzdano Salamon*. Nepouzdana godina rođenja 1868.* i alternativna 1879. iz napomena ostale su iste, ali promijenjeno je mjesto rođenja iz Križevaca u Schlaining u Austriji. Na mrežnoj stranici geni.com kod Jakoba Hirschla piše da je rođen 1861. godine u Stadtschlainingu kod Oberwarta (hrvatski Gornja Borta) u Burgenlandu (Gradišće). U austrijskom Gradišću nema mjesta koje se zove Schlaining već Stadtschlaining. To bi morali znati i autori mrežnog jasenovačkog popisa kad bi se ozbiljno bavili poslom za koji su plaćeni iz hrvatskog državnog proračuna. U napomenama MJP-a kod Jakoba Hirschla su navedene dvije godine rođenja, a i one su dvojbene, zatim dva imena oca i četiri mjesta rođenja (Križevci, Biškupec kod Varaždina, Čakovec i Schlaining).
Najizglednije da su sva mjesta rođenja pogrešna ili bar pogrešno napisana što se svodi na isto. Uz to kod Jakoba Hirschla navedena su i dva mjesta smrti Jasenovac i Jadovno. Kako je Jakob Hirschl prema MJP ubijen 1942. godine u Jasenovcu, to znači da se radi i o dvije različite godine smrti jer je logor Gospić u sklopu kojega se obično spominje Jadovno bio rasformiran u kolovozu 1941. godine. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64 su četvorica imenjaka koji kao da su nastali na istom predlošku. To su Jakob Hirschl iz Varaždina, rođen 1879. godine, otac Mavro, ubijen 15. lipnja 1941. godine u Zagrebu. Zatim Josip Hiršl iz Tešanovaca kod Murske Sobote u Sloveniji, rođen 1877. godine, otac Maver, ubijen 15. kolovoza 1942. godine u Bjelovaru.
Treći je Jakob Hirsehl iz Zagreba, godina rođenja nepoznata (9999), ime oca Mihajlo, ubijen 15. ožujka 1945. godine na nepoznatom mjestu. Hirsehl je vjerojatno nastalo zato što je netko „c“ u prezimenu pročitao kao „e“, generički nadnevak iz sredine ožujka 1945. godine u L64 obično znači da popisivači ne znaju ni približno vrijeme smrti, a isto je i u slučaju godine rođenja jer je u L64 oznaka „9999“ što znači da je taj podatak nepoznat.
Četvrti je „naš“ Jakob Hirschl iz Križevaca kod kojega je godina rođenja nepoznata (9999) baš kao i očevo ime (Nn), a prema tim podatcima ubijen je 15. lipnja 1942. godine u Jasenovcu. U digitalnom arhivu Yad Vashema na upit o Jakobu Hirschlu je 13 zapisa s područja nekadašnje Jugoslavije od kojih nam je 9 zanimljivo za proučavanje u ovom slučaju. Iz tih 9 zapisa mogu se izdvojiti dvije grupe zapisa od kojih se svaka odnosi na po jednu specifičnu osobu. Veća grupa od 5 ili možda čak i 6 zapisa odnosi se na Jakoba Hirschla iz Varaždina. Samo u jednom zapisu se navodi da je Yakob Hirschl rođen 1879. godine u Varaždinu, živio u Zagrebu, otac Moshe, ubijen u Jasenovcu 1943. godine.
Podatke je dao bratić Ascher Lowenstein. Prema drugom zapisu bratića Antona Lowensteina navodi se da je zagrebački sudac Jakob Hirschl bio zatočen. Ne navodi se mjesto zatočenja, ali niti da je ubijen. Prema imenu supruge iz oba zapisa možemo zaključiti da se radi o istom čovjeku. Prema nećakinji sudac Jakob Hirschl je bio zatočen, ali također se ne navodi gdje ni kakva mu je bila sudbina. Prema zapisu iz srbijanskog Spiska žrtava rata Jakob Hirschl, rođen je 1878. godine u Varaždinu, otac Mavro, ubijen je u Zagrebu u „direktnom teroru“, a Jakob Hirzehl rođen 1879. godine u Čakovcu, otac Mavro, ubijen je u logoru Gospić 1941. godine.
To je podatak koji odgovara smrti u Jadovnom iz napomena mrežnog jasenovačkog popisa. Znači da autori jasenovačkog popisa znaju za taj podatak, ali očito im se ne uklapa u koncepciju. Ovdje unatoč različitom očevu imenu treba spomenuti još jedan zapis prema srbijanskom Spisku žrtava rata prema kojem je Jakob Hirsehl, iz Zagreba, otac Mihajlo, ubijen 1945. godine u nepoznatom logoru. Znači u slučaju Jakoba Hirschla rođenog oko 1879. godine iz Varaždina od troje rođaka samo jedan navodi da je stradao u Jasenovcu. Treba ponovo naglasiti da se radi o čovjeku iz Varaždina, a ne iz [Stadt]Schlaininga ili iz Križevaca. Osim toga razlikuje se i ime oca (Moshe). Prema srbijanskim izvorima radi se o dvojici, ali niti jedan nije stradao u Jasenovcu.
Moglo bi se reći da je u ovom slučaju Srbijance više zanimalo povećanje broja žrtava nego mjesto stradanja. U jednom zapisu iz digitalnog arhiva Yad Vashema navodi se da je Jakob Hirschl deportiran u koprivnički logor 1941. godine. Međutim, u ovom slučaju osim imena i prezimena nema ostalih identifikacijskih podataka pa ne možemo znati o kojem se točno Jakobu Hirschlu radi.
Drugu grupu čine tri zapisa o Jakobu Hirschlu iz Križevaca. Prvi zapis je o trgovcu iz Križevaca zabilježenom u popisu. Drugi zapis je o trgovcu iz Križevaca starom 79 godina. Prema starosti bio je rođen između 1862. i 1866. godine, ali možemo uočiti da starost 79 podsjeća na jednu od godina rođenja koje se spominju kod Jakoba Hirschla (1879.). To je još jedna od prečestih jasenovačkih slučajnosti. Treći zapis o Jakobu Hirschlu iz Križevaca je iz srbijanskog Spiska žrtava rata prema kojem je ubijen u Jasenovcu 1942. godine. Taj podatak je najmanje važan jer osim što potječe iz propagandnog pamfleta, nema godine rođenja ni očevog imena. Znači niti u digitalnom arhivu Yad Vashema nema dokaza da je Jakob Hirschl iz Križevaca ili iz [Stadt]schlaininga ubijen u Jasenovcu. Prema podatcima iz geni.com znamo da je dio obitelji Debore i Jakoba Hirschla već tijekom rata iselio u Italiju i živio tamo i nakon rata, a dio je kasnije živio u Izraelu. U geni.com se ne navodi mjesto i godina smrti Jakoba i Debore Hirschl pa očito ni rodbina nema saznanja o tome ili se ne radi o izvanrednom ratnom događaju koji bi mogao ostaviti dublji trag u sjećanju obitelji.
Politička potpora mašti
Kreatori mrežnog jasenovačkog popisa u Strateškom planu za razdoblje 2016. – 2019. navode da njihov popis predstavlja temeljitu reviziju 59.188 podataka prikupljenih 1964. godine koje je obradio Savezni zavod za statistiku SFRJ. To su podatci izvora pod kraticom SZSJ64. U mrežnom jasenovačkom popisu se kod 62.369 žrtava kao jedini ili jedan od izvora navodi famozni SZSJ64. To znači da je na MJP bar 3.181 žrtava više nego što bi ih smjelo biti prema izvoru SZSJ64. Iz navedenih primjera kod Anhalzera jasno je da je ta brojka i znatno veća jer se u SZSJ64 nalaze brojni višestruki upisi istih osoba koje su onda autori mrežnog jasenovačkog popisa amalgamirali u jednu žrtvu. Sad znamo što točno znači pojam „temeljita revizija“ bar prema kreatorima jasenovačkog popisa. Kako se može uvjeriti na brojnim primjerima, „slučajnosti“ su pravilo u mrežnom jasenovačkom popisu, a znanstvena razina podataka mogla bi se velikim dijelom opisati kao abisalna pa je velika vjerojatnost da je tako i u ovom slučaju. Doduše autorima uvijek ostaje na raspolaganju neformalna izjava o autentičnosti – „Majke mi!“.
Uglavnom, najnovije promjene na mrežnom jasenovačkom popisu su u već viđenom larpurlartističkom stilu. Neargumentirane, neprovjerene, nepouzdane, nevjerodostojne. Prava su slika i prilika jasenovačkog popisa. Autori kao da su plaćeni po broju promjena, a ne za znanstveno utemeljeno otkrivanje istine. Korištenje odbačenih rukopisa iz doba jugokomunističke diktature nije znak temeljitosti, već prije očaja u pokušaju ispunjavanja političke agende. Komunizam je po svojoj prirodi sustav koji počiva na laži pa se podatci iz tog sustava ne mogu koristiti bez kritičkog preispitivanja i temeljite provjere. Tako je i u slučaju podataka s projekta Dotrščina nastalog u zadnjoj fazi raspada komunističke Jugoslavije. Ako netko nema volje ili sposobnosti za kritičko preispitivanje komunističkih izvora, najniža razina znanstvenog pristupa bila bi korektno citiranje podataka, a ne fabuliranje. Mašta i politička podrška potrebni su svakom mitu. Međutim, bez političke podrške ni bujna mašta ne pomaže. Tako će biti i s jasenovačkim mitom.
______
[1] M. Koić i Nikola Banić, Enigma jasenovačkog popisa nastavlja se, Nestali iz Narodnih novina pretvoreni u jasenovačke žrtve, Hrvatski tjednik, 30. svibnja 2019, br. 766, s. 35 – 37.
[2] Filip Škiljan, Hrvatsko zagorje u Drugom svjetskom ratu 1941 – 1945., Opredjeljivanja, borbe, žrtve, Plejada, Muzeji Hrvatskog zagorja, 2012., s. 44
[3] Škiljan s. 44
[4] Hrvatsko Zagorje u revoluciji, rukopis, II dio, Bedekovčina, 1980
M. Koić i Nikola Banić/narod.hr
