Samo u Cetinskoj krajini mučeničku smrt od komunističkog režima doživjelo 19 fratara
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 19 Kolovoz 2019 16:03
Samo u Cetinskoj krajini mučeničku smrt doživjelo je 20 fratara, koji su život izgubili za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, od 1942. do 1948. godine. Svi fratri žrtve su partizanskoga i komunističkoga progona, odnosno diktature proleterijata, osim fra Rafe Kalinića, kojeg su ubile njemačke vojne postrojbe.
U Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja (Split) 44 fratra bili su žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća, a od njih u Cetinskoj krajini 20. Iz poštovanja prema njihovoj prolivenoj krvi i mučeničkoj smrti, u prigodi slavlja 300. obljetnice slavne pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor, sinjski franjevci su u samostanskom klaustru 2016. godine postavili brončane reljefe cetinskih mučenika, kao i spomen-ploču na kojoj su sljedećim generacijama na trajan spomen predana njihova imena.
U Kažnjeničko-popravnom domu Stara Gradiška (KPD) iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja robovalo je 25 njezinih članova s raznim vremenskim zatvorskim kaznama čiji je ukupni broj kažnjeničkih godina iznosio 170 godina i 8 mjeseci“.
Danas je svakom objektivnom promatraču jasno da su ubojstva franjevaca, koja su se dogodila u vihoru Drugog svjetskog rata i u poratnom vremenu u Cetinskoj krajini, bila posljedica sustavnog istrebljenja najperspektivnijih snaga na ovom prostoru, među njima naravno i franjevaca, profesora, dušobrižnika, onodobnih vodećih znanstvenika… Naši fratri nisu stradali slučajno, niti su bili kolateralne žrtve. Komunistički sustav, kako nam je poznato, rješavao se nepoćudnih osoba i na najbrutalniji način se obračunavao sa svojim neistomišljenicima, među koje su svakako spadali katolički svećenici. Komunistički su zločini od početka bili poznati, ali se o njima nije smjelo govoriti ili pisati do demokratskih promjena“.
Ubijene svećenike se prikazivalo kao suradnike ustaškog režima, etiketiralo ih se kao narodne neprijatelje, nastojalo ih se bez dokaza povezati s zločinima i učiniti suodgovornima za tuđa djela ili nedjela. Činjenica da nikome od ubijenih franjevačkih mučenika, kojih se u ovoj prigodi spominjemo, nije omogućeno pravo na dokazivanje nevinosti, pravo na obranu, na sud, dovoljno govori o pravdi i pravednosti i istinoljubivosti njihovih mučitelja, sudaca i izvršitelja zlodjela. Provincijal fra Petar Grabić, koji je i sam iskusio pakao Stare Gradiške, napisao je dopis Biskupskoj konferenciji u Zagrebu 18. travnja 1945. godine u kojem je između ostaloga istaknuo „…ja niže potpisani opravdano dovodim u vezu prolivenu krv svećenika i redovnika mučenika s mržnjom na njihovo svećeničko zvanje, katoličku vjeru i njihovu ljubav i privrženost prema hrvatskom narodu i hrvatskoj državi“.
Međutim, politički progon mnogi fratri nisu uspjeli preživjeti zbog političke procjene da su probrani fratri nepotkupljivi ljudi i da su nesalomljivi u svojim rodoljubnim i bogoljubnim stavovima. Franjevački mučenici su a da to nitko nije ni slutio, postali živo sjećanje na najmračnije razdoblje naše povijesti. Bog su i čovjek doista najbliži i najsličniji u patnji. Kao što je patnja preobrazila čovjeka Isusa u proslavljenog Krista, tako i čovjek, u kotlu vlastite životne patnje i muke, biva preobražen u biće neslućenih mogućnosti, sposobno pobijediti i nadići ljudskost kakvu obično poznajemo, kolebljivu, nedosljednu, sumnjičavu, prestrašenu…
Ubijeni franjevci provincije presvetog otkupitelja 1942 – 1948 :
fra Leonard Bajić,
fra Krsto Bazo,
fra Jozo Borković,
fra Stanko Bradarić,
fra Ante Cvitanović,
fra Petar Glavaš,
fra Rafo Kalinić,
fra Anselmo Kovačić,
fra Milan Lapić,
fra Stanko Milanović Litre,
fra Jozo Olujić,
fra Petar Paviša,
fra Vlade Pavlov,
fra Jozo Poljak,
fra Ante Romac,
fra Ivan Romac,
fra Nikola Šabić,
fra Metod Vezilić,
fra Rudolf Vučić i
fra Bože Vugdelija.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
