Kreatori jasenovačkog popisa nehotice sve više razotkrivaju o kakvoj se masovnoj prijevari u stvari radi
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 21 Listopad 2019 14:16
Prvog dana listopada došlo je do četvrte promjene na mrežnom jasenovačkom popisu u 2019 godini. Promjene su u uobičajenom larpurlartističkom stilu djelatnika Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Kao da kreatori jasenovačkog popisa još nisu shvatili da svakom novom promjenom podataka izlaze iz okvira komunističke konstrukcije mita
i tako nehotice sve više razotkrivaju o kakvoj se masovnoj prevari u stvari radi. Ukratko, ovim promjenama tri dječje žrtve prezimena Alić nepoznatih osobnih imena su maknute s popisa, a kod još četvero promijenjeni su neki podatci, pišu Nikola Banić i M. Koić u Hrvatskom tjedniku.
Tako je kod Stjepana Gulića mjesto rođenja promijenjeno iz Stare u Donju Bistru. Kod Josipe Metalin promijenjeno je prezime u Matalin. U slučaju Stjepana Gulića i Josipe Metalin po novome Matalin promijenjeni su podatci unatoč tome što nema novih izvora podataka. Danko Rosenberg postao je Danko-Dani Rosenberger. Kod Lee Rosenberger nije bilo promjene podataka, ali kod nje i Danka Rosenberg(er)a u napomenama je dodana izjava iz 2019. godine kao novi izvor podataka.
Te izjave su praktično neprovjerljive za većinu zainteresiranih istraživača, a u zadnje vrijeme postale su učestale kao izvor podataka, tj. kao sredstvo za „pranje“ diskreditiranih izvora podataka. Detaljniju rasčlambu ovih promjena na jasenovačkom popisu počet ćemo s onima kojih više nema na tom popisu. Radi se o troje djece s prezimenom Alić. Osobna imena su im nepoznata, a kako je svo troje iz Mostara i još k tome u svim slučajevima se navodi isto ime oca Husein možemo pretpostaviti da se radi o braći, tj. o sestrama kako će se pokazati dalje u tekstu. Kreatori jasenovačkog popisa im ne znaju ime, ali začudo znaju koje su godine rođeni. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) su šestorica Huseina/Husejina Alića te dvojica koji se zovu Huso i jedan Huska Alić.
Međutim, niti jedan nije iz Mostara pa čak ni iz Hercegovine, već su svi iz sjevernog i sjeveroistočnog dijela Bosne. Nema potencijalnog oca, ali nema ni djece prezimena Alić iz Mostara. Znači da u L64 nema dokaza o nekim u Jasenovcu stradalim Alićima iz Mostara.
U L64 se nalazi četvero Alića čiji se otac zove Husein. Svi su rodom iz Tešnja, živjeli su u Sarajevu, a poginuli su 1944. godine kao civili u Banjoj Luci. Znači da su poginuli iste godine kada su prije ovih promjena prema jasenovačkom popisu njihovi prezimenjaci navodno bili ubijeni od ustaša u Jasenovcu. Godine rođenja četvero tešanjskih Alića iz L64 su nepoznate, ali u tri slučaja kod Enise, Fikrete i Selvete Alić se navodi „student ili đak“ pa se može zaključiti da se radi o djeci. Kod Zeire Alić se navodi da je izdržavano lice pa su ovdje moguće razne interpretacije dobi. Prema L64 sve četiri Alićke su Hrvatice i katolkinje. Komunisti nisu znali tko ih je ubio u Banjoj Luci ili su možda znali, ali nisu htjeli da i drugi to znaju. Tko bi to u zadnjem stadiju Drugog svjetskog rata smaknuo cijelu hrvatsku obitelj s posebnim naglaskom na djecu pitanje je sad i to samo za Hamletovog sporog rođaka. Jedini izvor podataka za troje Alića s mrežnog jasenovačkog popisa je knjiga Dragoja Lukića. Lukić je bio bivši djelatnik komunističkih sigurnosnih službi, a vjerojatno je najpoznatiji kao autor knjige Bili su samo deca – Jasenovac: grobnica 19.432 devojčice i dečaka. Nakon ovog revizionističkog ispada djelatnika JUSP-a Jasenovac prema Lukićevom uratku preostaje im za revidirati još samo 19.429 Lukićevih umotvorina. Kao što je već gore navedeno, kod Stjepana Gulića (1895., ime oca nepoznato) je promijenjeno mjesto rođenja iz Stare u Donju Bistru i to sve bez novog izvora podataka.
To pokazuje da se kreatori jasenovačkog popisa ne zamaraju sitnicama kao što su izvori. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64 ima jedan Stjepan Gulić iz Oborova Bistranskog. To je susjedno selo Donjoj Bistri.
On je rođen 1916. godine, a poginuo je kao pripadnik Titovih partizana 1945. godine, tj. iste godine kada su prema jasenovačkom popisu njegovog imenjaka ustaše ubili u Jasenovcu. Ovo je ista koincidencija s godinom smrti kao i u slučaju tri djevojčice iz obitelji Alić. U slučaju Josipe Metalin, tj. nakon promjena u jasenovačkom popisu Josipe Matalin navedena su dva imena oca Mijo i Nmijo (sic!) te dvije godine rođenja i smrti. Objašnjenje za to možemo naći u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64 u kojoj nema Josipe Metalin, ali ima dvije Josipe Matalin iz istog sela s neznatno različitim identifikacijskim podatcima tek toliko da se „skrupulozno“ mogu kreirati dvije jasenovačke žrtve.
Jedna od glavnih razlika između te „dvije“ Josipe Matalin je očevo ime Mijo i Nmijo što se može shvatiti kao zatipak ili podsvjesna negacija u stilu mio – nemio. Razlika je i u godini smrti. Naime prema L64 „poljoprivrednica“ Josipa Matalin (1926.) je ubijena u Jasenovcu sredinom 1944. godine, a „izdržavano lice“ Josipa Matalin (1925.) sredinom travnja 1945. godine. Kreativni kreatori jasenovačkog popisa su od dvije jasenovačke žrtve stvorili jednu. Sve da je i jedna točna, rezultat je netočan jer prosjek istine i laži je uvijek laž. Ovim promjenama na jasenovačkom popisu Danko Rosenberg (Virovitica, 1934. – Stara Gradiška, 1942.) je postao Danko-Dani Rosenberger.
Prema L64 Danko Rosenberger stradao je 1945. godine na nepoznatom mjestu. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 28 zapisa na upit za Daniela Rosenberga, ali niti jedan nema veze s ND Hrvatskom te samo jedan zapis za Danka Rosenbergera. Tom zapisu je izvor srbijanski Spisak žrtava rata, a podatci su isti kao i u L64, tj. godina smrti je 1945., a mjesto smrti je nepoznato. Nema iskaza iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija (PoT), premda takvi zapisi postoje za sestru Leu i oca Ljudevita. U Židovskom biografskom leksikonu mjesto i vrijeme smrti Danka Rosenbergera označeni su upitnikom. Znači prema komunističkim, srpskim i židovskim izvorima mjesto i vrijeme smrti Danka Rosenbergera je nepoznato ili dvojbeno. Međutim, za kreatore jasenovačkog popisa to u ovom slučaju znači logor Stara Gradiška. Sve znaju, a do jučer nisu znali ni kako se zove. Kod Lee Rosenberger (Virovitica, 1931. – Stara Gradiška 1942.) nije bilo promjena identifikacijskih podataka, već je samo među izvore dodana nekakva izjava iz 2019. godine.
Prema L64 Lea Rosenberger stradala je 1945. godine na nepoznatom mjestu. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa za Leu Rosenberger. Prema zapisu koji se temelji na podatcima iz srbijanskog Spiska žrtava rata Lea Rosenberger je stradala 1945. godine u nepoznatom logoru. Prema zapisu koji se temelji na iskazu rođaka, Lea Rozenberger (Virovitica, 1931., otac Ludevit) koja je živjela u Zagrebu stradala je 30. travnja 1945. godine u Staroj Gradiški. To je povjesno nevjerojatan nadnevak jer je logor Stara Gradiška raspušten na jesen 1944. godine. Kao dodatni pokazatelj kaosa koji vlada na jasenovačkom popisu možemo uzeti podatke o Ljudevitu Rosenbergeru. Prema tim podatcima ubijen je 1941.* u Jasenovcu* ili alternativno 1942. godine u Staroj Gradiški. Prema L64 Ljudevit Rosenberger je ubijen u Jasenovcu 1941. godine, ali sredinom lipnja. To je također nemogući nadnevak jer je to mjesecima prije nego što je uopće uspostavljen sabirni i radni logor Jasenovac. Prema zapisu temeljem iskaza rođaka u digitalnom arhivu Yad Vashema Ludevit Rozenberger iz Bjelovara, otac Aleksandar stradao je 30. travnja 1945. godine u Staroj Gradiški. Kao i u slučaju Lee Rosenberger to je mjesecima nakon raspuštanja logora Stara Gradiška i tjedan dana nakon tzv. proboja i prestanka rada logora Jasenovac.
To znači da su kreatori jasenovačkog popisu umjesto kozmetičkih promjena mogli i morali detaljno proučiti sve dostupne podatke, a ne voditi se svojim afinitetima već činjenicama.
Za to su uostalom i plaćeni. Uglavnom, s popisa je maknuto troje djece koja tamo nisu ni trebala biti. Bezimeni na poimeničnom popisu – to je ionako oksimoron. Iz ostalih promjena može se zaključiti da kreatori jasenovačkog popisa između ostaloga imaju problema i s detaljima kao što su imena i prezimena navodnih žrtava. Loše za njih je da se vrag uvijek skriva u detalju. U masovnoj prevari kakva je jasenovački popis takvih detalja je napretek. Nakon ove sveukupno 33. arhivirane promjene u mrežnom „Poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac“ trenutno ima 83.810 navodnih žrtava računajući i bezimene.
Tri manje su samo taktički potez na koji su kreatori popisa prisiljeni. Ta taktika mogla bi se opisati Brixyjevim grunfizmom – bolje nečastan uzmak nego častan poraz. To samo nakratko odgađa neizbježan pad mita.
Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik
