Kustosi JUSP Jasenovac ponovno promijenili neke podatke na mrežnom popisu žrtava
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Ožujak 2020 11:00
Na dan 3. veljače 2020. kustosi Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac ponovno su promijenili neke podatke na mrežnom popisu žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška. U toj promjeni jedna lažna žrtva je izbrisana s popisa, a kod šestero su promijenjeni neki podatci. Je li to pozitivno? Ne. To je samo pokušaj kontrole štete.
S popisa je maknut lažnjak Drle-Indorfer kojeg smo već nekoliko puta spominjali u tekstovima o Jasenovcu. Izgleda kao da kreatori popisa redovito čitaju naše tekstove o lažnim podatcima s jasenovačkog popisa. Teško je za povjerovati da bi kreatori popisa pažljivo čitali ozbiljne tekstove koji revidiraju lažnu povijest iz znanstvene znatiželje već prije zbog primarnih emocija i nagona. Kao što je već nekoliko puta viđeno, iz taktičkih razloga se s mrežnog jasenovačkog popisa miču pojedini preočiti lažnjaci kako bi se spasio ostatak. Kao u slučaju spomenute šestorke ostali se pokušavaju sačuvati dodavanjem izjava nejasnog autorstva koje bi valjda trebale biti vjerodostojan izvor podataka. Na čemu se temelje te izjave? Na „narodnom predanju“ ili na dokumentiranim podatcima? Kako se zna o kome se radi ako se kod neke žrtve navodi nekoliko mjesta rođenja udaljenih ne samo desetke već stotine kilometara? Isti je slučaj kad se kod iste navodne žrtve navodi po nekoliko godina rođenja ili nekoliko prezimena. Primjerice sedam prezimena kao kod izbrisanog Drle-Indorfera. Stoga ne trebaju zbunjivati razne inačice prezimena navedene u tekstu. To su sve citiranja, a ne pogreške. Bar ne naše.
Jedan par klonova
Ova promjena bi se mogla opisati kao klonovi zarobljeni u vječnom kaosu. Počnimo s izbrisanim s popisa. Gustav Drle-Indorfer je u promjenama od 3. veljače 2020. godine nestao s mrežnog jasenovačkog popisa premda bi bilo točnije reći da su njegovi podatci s popisa prebačeni u napomene kod Gustava Leimdörfera. Tako su kreatori jasenovačkog popisa indirektno priznali da se radi o klonu. Međutim, Drle-Indorfer se i dalje nalazi u inačici mrežnog jasenovačkog popisa koja je 2017. godine poslana američkoj ustanovi United States Holocaust Memorial Museum (USHMM) i koja je javno dostupna te tako trajno svjedoči o jasenovačkim prevarama. Kao što je već spomenuto u tekstu, lažnu jasenovačku žrtvu Gustava Drle-Indorfera spominjali smo u nekoliko prigoda. To je jedan od markantnijih primjera kako se kreiraju lažne jasenovačke žrtve. Znakovito da je jedan od izvora podataka za fiktivnog Drle-Indorfera bio projekt Dotršćina. To je bio projekt u zadnjoj fazi jugokomunističkog režima sredinom 1980-ih u kojem su sudjelovali povjesničari s diplomom. Drle-Indorfer je nastao ili oportunistički iskorištenim slučajem ili namjerom kao klon od dr. Gustava Leindorfera. Gustav Leindörfer se spominje u digitalnom arhivu Yad Vashema kao jedan s popisa židovskih liječnika koji su 1941. – 1942. godine poslani u Bosnu i Hercegovinu glede suzbijanja endemskog sifilisa. To slanje židovskih liječnika u Bosnu i Hercegovinu je jedna zanimljiva ratna epizoda indirektnog spašavanja Židova od strane ustaša ili bar davanja prilike za bijeg u talijansku okupacijsku zonu ili u Titovu komunističku gerilu. Prema podatcima koje smo dobili od Esther Gitman iz njezine doktorske disertacije velika većina tih liječnika je preživjela rat. U popisu tih liječnika Gitman navodi i Gustava Leindorfera. U njezinim podatcima ima nekih novih saznanja o njemu. Kod Leindorfera je oznaka da nije preživio rat, ali s upitnikom. Uz to se navodi kako je 1942. godine bio u partizanima. Uz već spomenutog Gustava Leindörfera u digitalnom arhivu Yad Vashema su za ovaj slučaj još dva zanimljiva zapisa. Prvi je o dr. Gustavu Leimdoerferu rođenom 1916. godine koji je živio u Zagrebu, a ubijen je nepoznate godine u Jasenovcu. Izvor ovih šturih podataka je organizacija preživjelih Židova iz Jugoslavije. U skeniranom obrascu nema potvrde za mjesto smrti. Drugi zapis je o Gustavu Leimdoerferu starom 30 godina, rođenom u Subotici na sjeveru Bačke gdje je i živio za vrijeme rata. Ime njegovog oca je Aladar. Prema iskazu rođaka on je ubijen, ali ne navodi se mjesto i vrijeme smrti. Aladar je mađarska inačica slavenskog imena Vladimir. Kod Gustava Leimdörfera s mrežnog jasenovačkog popisa navode se inačice očevog imena Vladimir i Vladimir-Aladar. To ukazuje da bi se moglo raditi o istom čovjeku. Zanimljiva je raskošna raznolikost identifikacijskih podataka u ovom slučaju. Prema raznim izvorima može se naći ukupno 7 različitih inačica prezimena koja se u nekim slučajevima znatno razlikuju, tri mjesta rođenja i po dvije godine rođenja i smrti. Već je prema podatku da je 1942. godine bio u partizanima, logično da nije mogao biti ubijen 10. rujna 1941. godine u Jasenovcu. Osim toga u rujnu 1941. Jasenovcu najbliži operativni logori bili su u selu Bročice kod Novske i u selu Krapje petnaestak kilometara putem zapadno od Bačićeve ciglane u kojoj je od sredine studenoga 1941. bio logor Jasenovac. U napomenama mrežnog jasenovačkog popisa se prema projektu Dotršćina navodi nadnevak smrti 20. studenoga 1944. godine, a u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava iz 1964. koju je ustupio istraživač komunističkih zločina R. Leljak (L64) navodi se 15. studeni 1944. godine. Drle-Indorfer, tj. dr. Leindorfer je nestao s popisa, ali ostao je jednako neuvjerljivi dr. Gustav Leimdörfer.
Dva para klonova
Promjenom na mrežnom jasenovačkom popisu je Jagoda Cvetko (1898.*, Sveti Ivan Zelina, Šimun*) ubijena 1944.* godine u Staroj Gradiški* postala Jaga Cvetko (1897.*, Prekvršje, Šimun). Već i prije ove promjene u napomenama je kod Jagode Cvetko bila za mrežni jasenovački popis uobičajena zbrka podataka. Tako se kod nje navodilo alternativno ime Jaga i Jagica, još dvije godine rođenja 1897. i 1901., još dva mjesta rođenja Sesvete kod Zagreba i Travnik u središnjoj Bosni kao i dvije godine smrti, ali ne u Staroj Gradiški, već u Jasenovcu. Promjenama je uz novo osobno ime dodano i još jedno mjesto rođenja.
>Nikola Banić i M. Koić: Jasenovac +++ za povijesno nepismenPraktično svi podatci su nepouzdani, a većinu su kao takve zvjezdicama označili sami kreatori popisa. Sličan slučaj je i Petar Cvetko (1898.*, Sveti Ivan Zelina, ime oca nepoznato). On je prema podatcima prije promjena bio ubijen od ustaša 1944. godine u Jasenovcu, a nakon promjena isto je ostalo samo ime i prezime, a promijenjeno je mjesto rođenja (Vugrovec) i godine rođenja (1894.*) i smrti (1945.*). Prvo je pitanje kako je Jagoda postala Jaga. Name Jaga tj. Jagica je kod Hrvata rimokatolika, naročito iz sjeverozapadnih hrvatskih krajeva hipokoristik od Agata. S obzirom na nadnevak promjena uvelike podudaran sa Svetom Agatom (5. veljače), ovdje bi bilo posla za hermeneutiku. To bi bilo manje bitno da se u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata ne nalazi Jagica Cvetko (1897., Sesvete, ime oca nepoznato), živjela je u Velikom Brdu, a ubijena je u Jasenovcu 15. veljače 1942. godine. Međutim, u L64 se nalazi i Jagoda Cvetko (1901., [Sveti Ivan] Zelina, Šime), živjela je u Popovači, a ubijena je u Jasenovcu mjesec dana kasnije od Jagice, tj. sredinom ožujka 1942. godine. Isto kloniranje u komunističkom popisu žrtava rata može se uočiti i u slučaju Petra Cvetka. Ustvari dvojice njih. Pa se tako u L64 nalaze Petar Cvetko (1894., Sesvete, ime oca nepoznato), živio u Velikom Brdu, a ubijen 12. veljače 1945. godine i imenjak (1898., [Sveti Ivan] Zelina, ime oca nepoznato) koji je živio u Popovači, a ubijen je u Jasenovcu 15. srpnja 1944. godine. Ovdje se ne radi o dva puta po dva klona već o dva para klonova. Jedan par su Jagica i Petar Cvetko iz Sesveta koji su živjeli u Velikom Brdu, a drugi par klonova su Jagoda i Petar Cvetko iz [Svetog Ivana] Zeline koji su živjeli u Popovači. Jasenovački kustosi trebali su istražiti je li uopće koji par klonova stvaran i jesu li eventualno stvarni stvarno stradali u Jasenovcu. Umjesto toga pretače se iz šupljeg u prazno.
Kao malu digresiju vrijedi spomenuti da se na mrežnom jasenovačkom popisu nalaze još dva klona s prezimenom Cvetko. To su Anton Cvetko (1908., Novo Čiče, ime oca nepoznato), Hrvat ubijen u Jasenovcu 1945. i Anton Cvetko (1911., Zavidovići, Anton), bosanski Slovenac ubijen u Jasenovcu 1943. godine. U slučaju Antona Cvetka „Hrvata“ jedini izvor podataka je projekt Dotršćina, a u slučaju Antona Cvetka „Slovenca“ uz projekt Dotršćina kao izvor se navodi i komunistički popis žrtava rata (SZSJ64). Što je tu čudno? Pa u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) nalazi se samo jedan Anton Cvetko (1911., Zavidovići, Anton), Slovenac koji je živio u Turopolju, a ubijen je u Jasenovcu sredinom ožujka 1943. godine. Novo Čiče u kojem je navodno rođen „Hrvat“ Anton Cvetko se nalazi u Turopolju. Tako imamo zatvoren krug indicija od bosanskog Slovenca iz Zavidovića do turopoljskog Hrvata. Znači da je bar jedan od ove „dvojice“ lažna jasenovačka žrtva.
Izjave kao temelj popisa
Predmetnim promjenama zahvaćena je i Anđela Dretvić (1910., Pitomača, Franjo) ubijena u Jasenovcu 1945. godine. Kod nje je promijenjeno mjesto rođenja u Turnašicu, a primjerice prema L64 ona je iz poprilično udaljene Čađavice na granici s Mađarskom. Na temelju potpuno različitih mjesta rođenja jasenovački kustosi su u stanju utvrditi da se radi o istoj osobi, a trebale su im godine, desetljeće ne bi li utvrdili da je Drle-Indorfer utvara s mrežnog jasenovačkog popisa. Ovom prilikom promijenjeni su podatci i kod Julijane Adelsberg (1893.*, Doboj, Jozef) kod koje se ne navodi da je ubijena već nestala, uz dvojbu kreatora popisa je li to bilo 1942.* u Staroj Gradiški ili 1941. u Jasenovcu. Ta dvojba kako je i gdje nestala je riješena tako da je od Julijane Adelsberg nastala Julija Abelsberg (1893.*, Doboj, Josip*) ubijena 1942.*, ali ne u Staroj Gradiški kao u prethodnoj inačici već u Jasenovcu. U L64, a ni u digitalnom arhivu Yad Vashema nema odgovarajuće žrtve u kombinacijama imena Julija/Julijana i prezimena Adelsberg, Abelsberg ili Abezberg kako je navedeno kao alternativa u napomenama. Jedina slične kombinacije imena i prezimena je Yulia Edelsberg iz Lodza u Poljskoj, mjesto smrti u Auschwitzu i nema nikakve veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Ovim promjenama je kod Uroša Trkulje (1905., Kasumi, Pero), navodno ubijenog 1941. u Jasenovcu, promijenjeno mjesto rođenja iz sela Kasumi u susjedno selo Ipota. Ime oca je u XXXO stilu, a na takve „žrtve“ uvijek treba obratiti posebnu pažnju. U mrežnom jasenovačkom popisu je još jedan Uroš Trkulja (1917., Maglajci, Stanko), ubijen 1942. godine u Jasenovcu. U L64 su također dvojica imenjaka, ali podatci u oba slučaja nisu isti kao i u mrežnom jasenovačkom popisu. Isti je Uroš Trkulja (1917., Maglajci, Stanko) ubijen 15. studenoga 1942. u Jasenovcu, a različit je Uroš Trkulja (1909., Košuća, Simeun) ubijen 12. listopada 1942. u srpskom logoru Sajmište. Vrag se i u ovom slučaju skriva u detalju. Naime, Maglajci i Košuća su susjedna sela u općini Bosanska Dubica i velika je vjerojatnost da se radi o istom čovjeku. Ako je to tako, nije mogao stradati na dva mjesta. Međutim, u ovom slučaju je važno da Uroša Trkulju (1905., Kasumi ili Ipota, Pero) kao žrtvu pa ni jasenovačku nisu zabilježili popisivači u komunističkom popisu žrtava rata već se moralo čekati Titove subnoraše i nekakve izjave nejasnog autorstva.
Prije promjena ne računajući sveprisutni SZSJ64 izvori su bili po dva puta komunistički ratni veterani tzv. subnoraši, komunistički projekt Dotršćina i izjave nepoznatog autorstva. Nakon promjena projekt Dotršćina je izvor samo u jednom slučaju jer je Drle-Indorfer maknut s popisa. Subnoraši su ostali kao izvori u dva slučaja, a šest izjava su izvori podataka za petero promijenjenih. Tako izjave nepoznatog autorstva polako postaju glavno sredstvo za pokušaj očuvanja mrežnog jasenovačkog popisa kao bitnog elementa jasenovačkog mita.
Ova promjena je po već viđenom principu. Ništa novo. Nemoćnici u istini, nevježe u laži. To je za znanost otrovna kombinacija. Za većinu rođenih na području Hrvatske postoje matice rođenih i umrlih. Zbog zakona o zaštiti osobnih podataka tome je ograničen pristup, ali ne i državnim institucijama. Postavlja se pitanje, i to ne kreatorima popisa nego onima pod čijom su nadležnosti ili onima koji ih plaćaju, zašto se ne usporede podatci rođenih prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata koji se nalaze u maticama rođenih i umrlih s podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa? Što ih u tome sprječava osim jedne od primarnih emocija kao što je primjerice strah? Strah od istine. Strah od promjena koje bi bile toliko brojne da bi malo imena ostalo na jasenovačkom popisu.
Nikola Banić i M. Koić /narod.hr
