Zašto masovne grobnice u Mrtvom jarku već petnaestu godinu stoje otvorene a neistražene?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 25 Kolovoz 2021 14:13
Prema nekim dokumentima Državnog arhiva u Osijeku ovdje, u Mrtvom jarku, se nalazi deset masovnih grobnica. To vjerojatno znači da je ovamo dovedeno najmanje deset kolona zarobljenika. Radi se o žrtvama Križnog puta koje je, nakon propasti hrvatske države 1945. godine, pobila Titova partizanska vojska.
Ova Titova vojska je u svojoj borbi protiv hrvatske državne samostalnosti bila vođena mješavinom komunističko-četničke ideologije, promidžbe i prakse. Sve to je bilo objedinjeno pod jugoslavenskom zastavom i podržavano od vrlo utjecajnih središta svjetske moći.
Ovoga ljeta smo ušli u petnaestu godinu kako su masovne grobnice u Mrtvom jarku otkrivene i na dva mjesta otvorene. Zašto ove grobnice već petnaestu godinu stoje otvorene, neistražene, posmrtni ostatci iz jama ne izvađeni, žrtve dolično ne sahranjene? Je li problem samo u nedostatku novca, tehnike i stručne snage? Ima li u pozadini ovakvog stanja neke političke namjere?
Recimo radi usporedbe: Nedaleko odavde, u selu Pčeliću, bilo je pokopano nekoliko njemačkih vojnika. Nijemci su iskapanje jednostavno naručili pa su posmrtni ostatci njemačkih vojnika iskopani i odveženi kamo je naručitelj tražio.
Zar u Hrvatskoj i izvan nje nije bilo i još uvijek nema nikoga od koga se iskapanje u Mrtvom jarku moglo ili može naručiti?
Ove masovne grobnice, ove žrtve i ove kosti u Mrtvom jarku su samo dio žrtava Križnog puta, samo dio mnogobrojnih materijalnih dokaza da su Hrvati žrtve zločina genocidnih razmjera, a Titovi partizani počinitelji zločina genocidnih razmjera nad hrvatskim narodom.
Zbog toga je mnogima u interesu da ovi materijalni dokazi ne iziđu na svjetlo dana. Ako određeni politički krugovi to ne mogu potpuno spriječiti, mogu kočiti, odugovlačiti, dozirati i tako dozirano ideološki obojiti.
Slavljenje četničkog ustanka u Srbu i komunističkog u šumi Brezovici na kojem sudjeluju bivši i sadašnji istaknuti nositelji vlasti u Republici Hrvatskoj otkriva nam užasavajuću činjenicu da je ideološka komunističko-četnička istina Titovih partizana i danas vladajuća ideologija i vladajuća politika u našoj državi. Ona je vezivno tkivo vladajućih krugova u Republici Hrvatskoj.
U vezi s ovim na dva pitanja mi je teško odgovoriti. Možda će vama biti lakše, zato ih postavljam vama. Prvo glasi:
Jesu li oni hrvatski političari koji slave komunistički ustanak sljedbenici komunističkih ustanika koji su se prilagodili sadašnjem trenutku?
Drugo pitanje glasi: Jesu li oni srpski političari koji slave četnički ustanak sljedbenici četničkih ustanika koji su se prilagodili sadašnjem trenutku?
Slavljenici ova dva ustanka su poslije Tuđmanove smrt potpuno ovladali hrvatskom državom i njenim institucijama.
Ruka, koju je Franjo Tuđman bio pružio desno, povučena je nakon njegove smrti i pružena liberalno-komunističkim i liberalno-četničkim snagama. Državotvorna politika i narodna snaga dospjeli su u protivničke ruke. Najjači oslonac, najbolji instrument i najsigurniji jamac ovakve nenarodne i nekršćanske politike postala je bivša Tuđmanova stranka. To je velika hrvatska tragedija dvadesetprvog stoljeća.
Prava istina, gola istina o stradanju hrvatskog naroda ugrožava vladajuće ideološke istine slavljenika četničkog ustanka u Srbu i komunističkog ustanka u šumi Brezovici. Zato je ideološki i politički savez Srb-Brezovica neprijatelj istine o stradanju hrvatskog naroda. Prava istina o hrvatskom stradanju i ideološka istina saveza Srb-Brezovica su dvije nepomirljive stvarnosti.
Kad bi danas iz groba ustao netko tko je početkom zadnjeg oslobodilačko-obrambenog rata poginuo boreći se protiv crvene zvijezde petokrake i četničke kokarde, ne bi mogao vjerovati da ideološka osovina Srb-Brezovica vlada Hrvatskom, pomislio bi da je Hrvatska izgubila rat. Kad bi vidio svoje bivše suborce da podržavaju takvu vlast, sjetio bi se domobrana koje su prešli u partizane. Oni su se prvu polovicu rata borili za nezavisnu Hrvatsku, drugu polovicu rata protiv nezavisne Hrvatske.
S kojim pravom možemo mi, koji smo u Jugoslaviji bili trovani neprijateljskim mitovima, šutke gledati kako se u Republici Hrvatskoj mlade naraštaje truje istim otrovom? S kojim pravom? U čijem interesu?
Hrvatsku životnu stvarnost treba osloboditi od terora protuhrvatske komunističko-četničke ideološke istine koja se ne može dokazati izvornim dokumentima niti potvrditi materijalnim dokazima. Na njoj se ne može graditi budućnost hrvatskog naroda i države. Sve što se na ovoj ideološkoj istini danas gradi sutra se pretvara u laž i ruševine. Želimo li lažnu Hrvatsku koja se iz temelja ruši na svoju lažnu slobodu i svoj lažni napredak jer se ne gradi na pravdi i istini niti za mrtve niti za žive? Od životne važnosti za opstanak, slobodu i razvoj hrvatskog naroda je rušenje političke osovine Srb-Brezovica i njene ideološke istine.
Posmrtni ostatci ovih žrtava u Mrtvom jarku i ostalim grobištima svjedoče nam kao materijalni dokazi tko su počinitelji, a tko žrtve. Na taj način ove žrtve brane Hrvatsku i hrvatski narod od neprijateljskih i izdajničkih kleveta, od neprijateljskih i izdajničkih ideoloških istina i politika. One su naš vapaj pred Bogom, mi smo njihov glas pred ljudima i svijetom. One brane nas od kleveta, mi branimo njih od prešućivanja. One su primjer vjernosti Domovini do kraja, politički i moralni dobitak, bol i ponos hrvatskog naroda.
Vlatko Ljubičić
